DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 6 <-- 6 --> PDF |
S. Malić, M. Oršanič, I. Anić: NEKE KARAKTERISTIKE I PROBLEMI PREBORNIH ŠUMA OBIČNE JELE . Šumarski list br. 3-^t, CXX (1996), 91 UVOD — Introduction Obična jela (Abies alba Mill.) tvori u Hrvatskoj pre- borne šume koje zauzimaju 29% ukupne šumske površine ili 540 641 ha. Drvna zaliha tih šuma iznosi 102 203 300 m3 od čega se na jelu odnosi 30 975 420 m3 ili 30%. Preostalih 70% u omjeru smjese tih šuma najvećim dijelom pripada običnoj bukvi (Fagus sylvatica L.), nešto manje običnoj smreci (Picea abies Karst.) i ostalim listačama. Na području Dinarida preborne šume tvore šumska zajednica bukve i jele (Abieti-Fagetum dinaricum Treg. 1957), pretežito na vapnenačkoj geološkoj podlozi, te manjim dijelom šumska zajednica jele s rebračom (Blechno- Abietetum Ht. 1950), na silikatnoj geološkoj podlozi. U panonskom dijelu Hrvatske pridolazi panonska bukovo jelova preborna šuma (Abieti-Fagetum pannonicum Rauš 1969), na vršnim dijelovima gora između rijeka Save i Drave. Te šume imaju veliku vrijednost u gospodarskim i općekorisnim funkcijama. Općekorisne funkcije predstavljene su većim brojem društvenih i ekoloških funkcija. Idealna preborna struktura šume predstavljena je stablima različitih visina i debljina na jedinici površine, u kojoj se nalazi normalna drvna zaliha raspoređena u prebornu strukturu koja osigurava maksimalni prirast, optimalno prirodno pomlađivanje i stabilnost. Današnje stanje jelovih prebornih šuma obilježeno je poremećenom i često nestalom prebornom strukturom, stoje uzrokom čitavog niza promjena od kojih navodimo ove: - vrlo loše ili potpuno izostalo prirodno pomlađivanje jele, - smanjenje ili povećanje drvne zalihe u odnosu na normalnu, uz smanjenje prirasta, - starenje, fiziološko slabljenje i sušenje dominantnih stabala (u 1992. godini bilo je 20,4% stabala čije su krošnje oštećene preko 60%, u 1993. godini 15%, a 1993. godine 15,2% stabala), - naglašeni negativni utjecaji kiselih kiša i drugih onečišćivača zraka, vode i tla, - promjene u sastojinskoj mikroklimi, - degradacija šumskog tla zakorovljenjem, smanjenjem mikrobiološke aktivnosti, erozijom ili nagomilavanjem sirovog humusa, - pojava sekundarnih štetnika koji ubrzavaju sušenje stabala, - agresivni pridolazak bukve na račun jele, posebno na južnim, kamenitim ekspozicijama i južnim rubovima areala jele, te umjetno povećanje učešća smreke. Sve navedeno razlog je negativnog trenda u razvoju prebornih šuma Hrvatske. Uzroke koji su doveli do ovakvog stanja možemo podijeliti u tri grupe: a) Pogrešni gospodarski zahvati, posebno glede ophodnjice, intenziteta i načina sječe. b) Pojava dužih sušnih razdoblja u globalnoj klimi. c) Nepovoljan utjecaj kiselih kiša i polutanata koji onečišćuju zrak, vodu i tlo. S obzirom da navedeni uzroci djeluju uzajamno, a da na neke od njih ne možemo utjecati, preostaje nam jedino pravilnim uzgojnim zahvatima formirati prebornu strukturu koja je u stanju prevladati nepovoljne utjecaje. NEKE KARAKTERISTIKE PREBORNIH SUMA U HRVATSKOJ — Some Features of the Croatian Selection Forests Preborno gospodarenje u Hrvatskoj nastaje istovremeno kada i u središnjoj Europi (Švicarska, Francuska, Njemačka, Austrija), te se u izvornom obliku zadržalo do danas. Da bi se ta tvrdnja shvatila, treba istaknuti da su šume Hrvatske na 95% ukupne površine prirodne strukture, a svega na 5% površine su umjetno podignute šume ili šumske kulture. Sume prirodne strukture u Hrvatskoj nastale su prirodnim pomlađivanjem i to preborne šume prebornim sječama, a regularne šume oplodnim sječama. U svezi s tim šumarstvo Hrvatske se ne susreće s problemom uzgajanja šuma bliskih prirodi, kao stoje to danas poseban hit u šumarstvu Europe, zbog toga što je većina naših gospodarskih šuma prirodne strukture. Većina gospodarskih šuma Hrvatske su prva ili druga generacija nastala prirodnim putem iz hrastovih ili bukovih prašuma kada je riječ o regularnim šumama. Isto tako preborne šume imaju kontinuitet iz jelovih prašuma. To su sve klimatogene šumske zajednice u čijem se omjeru smjese nalaze isključivo autoktone vrste drveća, koje po svojoj fitocenološkoj pripadnosti pridolaze u konkretnoj zajednici. Svi gospodarski zahvati, kako u prebornim, tako i u regularnim šumama, ponajprije se baziraju na ekološkim zahtjevima vrsta drveća i šumskih zajednica, njihovim biološkim svojstvima i gospodarskim osobinama vrsta i zajednica. Sve navedeno uvijek je postojalo u zakonskim propisima koji reguliraju funkcioniranje šumarstva, a posebno u zakonima o šumama koji u različitim oblicima u Hrvatskoj imaju skoro 200-godišnju tradiciju. U tom i još sveobuhvatnijem kontekstu (šumarska nastava, znanost, društveni i ekološki uvjeti i dr.), nastala je poznata Zagrebačka škola uzgajanja pri |