DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 82 <-- 82 --> PDF |
V. Ooglia. D. Horval, S. Risović, S. Sever: SADAŠNJOST I BUDUĆNOST KORIŠTENJA ŠUMSKE BIOMASE U HRVATSKOJ Šumarski list br. 3—4, CXX (19%), 163—169 Potkraj 1994. godine u upravi šuma Ogulin puštena grijačima, dobiva sanitarna voda te tehnološka voda za je u rad prva kotlovnica koja isključivo koristi šumsku visokotlačno pranje kamiona. Kao gorivo se koristi šumbiomasu kao nositelja energije. Kotao snage 1 MW zaska biomasa različite mokrine (15 do 60 %), koja pri grijava vodu na temperaturu od oko 95 °C kojim se zadosadanjoj opterećenosti kotla nije predstavljala posebgrijava kancelarijski prostor, radionički prostor visećim nu teškoću. UMJESTO ZAKLJUČKA - PREDVIĐANJE BUDUĆNOSTI — Instead of conclusion - future anticipation Prošlost i sadašnjost korištenja šumske biomase u Hrvatskoj pokazuje zbiljske mogućnosti rasta drvne tvari kao obnovljivoga energenta. Postupci i metode dobivanja gorive sječke (ivera) u posljednjem podrug desetljeću, provjereni su u proizvodnim uvjetima. Ispitano je i nekoliko razina iverača s pogonskim strojem, a u jednom slučaju, i linija za proizvodnju i rukovanje (utovar, istovar, pretovar, transport...) usitnjenim drvom. Da bi hrvatsko šumarstvo provjerilo i praktično korištenje energenta, javno je poduzeće "Hrvatske šume" podiglo kotlovsko postrojenje snage 1 MW (megavat = milijun vata), toplane za grijanje i osiguranje tople vode u jednoj svojoj radnoj jedinici. Time je i jedna davno preuzeta šumarska obveza ispunjena. Tako je opredmećen pralik postupanja u slijedu od dobivanja do korištenja drvne šumske tvari kao energenta. Ovaj pojedinačni slučaj nije pratila ni izjavna podrška, a kamoli usustavljena strategija, zakonska legislativa, poticajna propisnost i slična činidba hrvatskih vlasti. Ipak, u okviru obradbenih i preradbenih drvnoindustrijskih proizvodnih jedinica, drvni se ostatak iz pilanske ili konačne proizvodnje najvećim dijelom koristi kao energent, najčešće za dobivanje toplinske energije, ali i u većim tvrtkama i za proizvodnju električne energije, dobivanje sekundarnih nositelja energije i dr. Koji put treba odabrati pri stvaranju povećanja udjela šumske biomase u energetskoj bilanci Hrvatske? U zemljama sa znatnijim korištenjem šumske biomase, kao primarnoga nositelja energije, poznato je nekoliko načina koji se razlikuju prema namjeni, svrsi, ugrađenim kapacitetima te stupnju mehaniziranosti. Možda je za budućnost Hrvatske dovoljno poznavati tri samosvojna načina pridobivanja usitnjene šumske tvari kao energenta, ne ulazeći u preradbu primarnoga u sekundarni nositelj energije, udio tako dobivene energije u njezinoj ukupnoj nacionalnoj potrošnji te pridobivanje uvriježenoga ogrjevnog drva duljine jednoga metra. Prvi slučaj je uporaba velikih usitnjivača koji se kreću po sječini ili degradiranoj šumi te svu raspoloživu šumsku biomasu usitnjavaju u gorivu sječku. Ona se kamionskim skupovima velikoga spremničkog kapaciteta voze do energana, često i znatno udaljenima, gdje se, najčešće, dobiva toplinska energija ili i električna energija. Takav se način, često ne vezan uz regularno gospodarenje šumama, sreće na američkom kontinentu. Drugi je način korištenja biomase kao obnovljivoga energenta tipičan u skandinavskim zemljama. Srednjim i velikim iveračima usitnjeno drvo izgara u toplanama ili toplanama-energanama snage od nekoliko pa do stotinjak megavata. I toplinska energija i električna energija prodaju se na tržištu. Šumarstvo je vlasnik ili dioničar u takvoj činidbi. Treći je način karakterističan za srednjoeuropske zemlje, ponajprije Austriju i Njemačku. Mjesne toplane osiguravaju toplinu za zagrijavanje domova te toplu vodu. Najčešći su im učini do 5 MW. Zajedničko je svim opisanim načinima tržišna ponuda i ugovaranje proizvodnje gorive sječke, značajni utjecaj zakonskoga poticanja korištenja obnovljivoga energenta (porezi, krediti...), zadovoljenje potreba mnogih malih potrošača čiji se standard življenja značajno povećava. Visoka automatiziranost rukovanja sječkom te rada kotlova olakšava posao i prometanje usitnjenoga materijala. Vjerojatno je budućnost hrvatskoga širenja korištenja biomase u trećem modelu, tim više što će se dio šuma denacionalizacijom vratiti njihovim vlasnicima, često nositeljima obiteljskoga gospodarstva, gdje će dosegnuti standard osiguran raspoloživom toplinskom energijom značajno utjecati na kakvoću života. Šumarstvo je spremno za taj posao, s provjerenim preradbenim postupcima, poznatim količinama, ali ne i raspoloživim kapitalom za nabavku potrebne opreme, te još manje za podizanje energana koje bi tržištu nudile neki oblik energije. Dakle, srednjoeuropski model je vjerojatno sustav koji će nakon spoznajnoga određenja energetičara tražiti putove u Hrvatskoj na razini Vlade i Sabora. |