DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1996 str. 22     <-- 22 -->        PDF

J. Sikora: PRIMJLN ADUBOKt SADNJH Šumarski list br. 5-6. CXX (1996), 235-241
PROBLEM


Jedna od značajnijih tehnoloških inovacija toga vremena,
svakako je i duboka sadnja. Pod dubokom sadnjom
podrazumijeva se sadnja na veću dubinu od one
koja se smatra normalnom (80-90 cm) u radu sa sadnicama
topola i vrba. Načelno, na neki način možemo ju
smatrati imitiranjem prirode kada je u pitanju osiguranje
uvjeta za trajnu opskrbljenost mladih biljaka vodom.
Pojava mladih biljaka u prirodi vezanaje, u pravilu,
za nove aluvijalne nanose, koji su pod utjecajem
stalnog vlaženja. Kasnije razvoj mlade sastojine obično
prati izdizanje tla taloženjem novih slojeva. Isti bivaju
proraštani korjenovim sustavom, ali biljka trajno ostaje
u doticaju s donjom vodom dijelom korijena koji je formiran
u prvim godinama života. Dubokom sadnjom
pak ostvarujemo za mladu biljku dovoljne količine vode
i u uvjetima pjeskovitih tala gdje se razina slojeva tla
pod stalnim utjecajem vlaženja (glej) nalazi na većim
dubinama. Dobro situiranje biljaka vodom u samom
startu, povoljno djeluje na primanje biljaka, te usklađeni
razvoj korjenova sustava i krošnje u prvim godinama
života u skladu s mogućnostima i uvjetima staništa, što
je nužan preduvjet za kasniji normalan razvoj posađenih
biljaka.


SHEMATSKI PRIKAZ RAZVOJA


KORIJENA KOD DUBOKE SADNJE


i


Dosljedno iznesenom, ova tehnika sadnje primjenjuje
se na dijelovima aluvijalnih tala s velikim učešćem
pijeska, koja nemaju sposobnost dužeg zadržavanja
oborinske vode u gornjem dijelu, a istovremeno ne
osiguravaju kapilarni uspon vode iz donjih slojeva pod
stalnim utjecajem vode (glej) do razine dostupne biljci.
Kvalitetno aluvijalno tlo pogodno za normalnu sadnju
(80-90 cm) prema praktičnim iskustvima treba imati od
150-200 cm ilovasto pjeskovitog sloja dobrog kapaciteta
za vodu, uz primjerenu visimu razine donje vode.


Aluvijalna tla odlikuju se vrlo visokom heterogenošću.
Ona je izražena velikim razlikama u relativnoj visini
tla (grede i niže), a u svezi s tim i dubinom podzemne
vode. Također su velike razlike u kakvoći i rasporedu
pjeskovite frakcije. One se kreću u rasponu od pojave
čistog "građevinskog" pijeska neposredno ispod tankog
humusno ilovastog sloja, koji se zarušava prilikom
kopanja profila, pa preko pjeskovitih slojeva uz manje
ili veće učešće čestica praha, međusobno odijeljenih
tankim ilovastim proslojcima, i konačno kompaktnih
ilovasto pjeskovitih profila koji dosežu do donje vode.


Slika 1. Profil sa slojevima nepovezanog pijeska koji se zarušava. Miholjačkc
podravske šume odsjek 3b