DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1996 str. 49 <-- 49 --> PDF |
M.GRUBHSIC: AKCIJA NASI I J AVAN.IA I) \BR A U HRVATSKU Šumarski list br. 5 6, CXX (1996), 261-265 Hvatanje, transport i ispuštanje Nakon niza dogovora s kolegama u Njemačkoj o početku akcije hvatanja dabrova, zbog odgađanja termina uslijed nepogodnih vremenskih prilika, napokon je dogovoren taj dugo čekani dan "D". Dogovoreno je da se s hvatanjem započne 15. 04. 1996. godine. Odmah se krenulo s detaljnom organizacijom i pripremom odlaska u Njemačku po prve primjerke dabra, koji bi ponovo trebali ući u popis životinjskih vrsta u Hrvatskoj. Prije samog putovanja dovršena je nastamba u koju se po dopremi trebaju ispustiti dabrovi. Obavljena je višekratna provjera svih detalja, organizacija puta, organizacija prihvata prilikom dolaska i ispuštanja te niz drugih sitnih detalja. Posebno je bilo važno imati svu potrebnu dokumentaciju, kako bi put trajao što kraće, a cijeli postupak dopreme bio što jednostavniji. Dogovorenog dana u ranim jutarnjim satima okupila se četveročlana ekipa spremna za dug put u neizvjesnost. To je bilo prvo putovanje ovakve vrste i velika zagonetka za sve nas, ali entuzijazam i želja da se što prije ostvari ono radi čega putujemo bili su ogromni. Vitomir sa snimateljskom opremom, Siniša s kombijem u kome treba dopremiti dabrove, Dražen kao "desna ruka" za sve zadatke koji predstoje, krenuli su na put uz dosta uzbuđenog i nervoznog voditelja samog projekta. Nakon 9 sati vožnje stigli smo do Freisinga, odnosno do tamošnjeg Šumarskog fakulteta, gdje nas je dočekao Gerhard Schwa, inače voditelj projekta s njemačke strane. Bez vidnog umora, zahvaljujući prekrasnom vremenu i odličnim uvjetima za vožnju, nastavili smo s realizacijom. Utovarili smo metalne hvataljke za dabrove, ukupno sedam hvataljki, i još oko sat vremena nastavili voziti do mjesta predviđenog za hvatanje dabrova. U kasnim popodnevnim satima postavljene su hvataljke na mjesta prolaza dabrova, čime je hvatanje praktično započelo. Mjesto hvatanja Mjesto hvatanja nalazilo se u blizini mjesta Pobehausen, oko 15 km južnije od Ingolstadta. Nekada je to bilo poplavno područje Dunava koje se i danas na kartama označava kao "Donau Moos" (Dunavska močvara). Sam lokalitet na kome su dabrovi predviđeni za hvatanje, predstavlja jedan omeđeni prostor od oko 1 ha površine, namijenjen pročišćavanju odpadnih voda. Po izgledu podsjeća na manji ribnjak, stoje vjerojatno nekada i bio. Sama vodena površina obrasla je s nešto vrba i joha, koje su većim djelom porušene od darbova, a vanjski rub te površine čini žičana ograda. Do same ograde nalaze se obradive površine, koje su u trenutku našeg dolaska već bile obrađene i zasijane pšenicom, zasađene krumpirom ili šparogama. Na istočnom djelu te vodene površine, nalazi se poljski put i manji potok. O uvjetima stvorenim za dabra može se govoriti na prostoru od 1 ha površine. Dabrovi su se na tu površinu sami naselili prije 5 godina, a došli su spomenutim potokom iz ostalih lokaliteta tog dijela Bavarskog podunavlja. Sada se praćenjem, neposredno prije početka hvatanja, utvrdilo da u familiji koja nastanjuje taj lokalitet ima 4 dabra. Pravo je čudo da su se dabrovi nastanili na takvom mjestu gdje je prostor vrlo ograničen, voda je nečista, a mir, glede okolnog obrađenog zemljišta, poremećen. Akcija hvatanja dabrova Hvatanje dabrova zahtijevalo je nekoliko važnih predradnji. Prvo i najvažnije bilo je uhvatiti dabrove na tom lokalitetu, ali ih je trebalo uhvatiti žive i neozlijeđene kako bi mogli biti iskorišteni za ono za što su i planirani. Hvatanje se obavlja isključivo noću, kada je dabar najaktivniji i kada jedino izlazi iz svoje nastambe. Za hvatanje su korištena dva tipa hvataljki, pet hvataljki bilo je tipa sanduka s pokretnim ulazno-izlaznim vratima koja se zatvaraju prilikom ulaska dabra u hvataljku i aktiviranja mehanizma za zatvaranje. Hvataljke rade na sličnom principu kao klopke za kune. Hvataljke su dosta prostrane, a izrađene su od metalnih okvira (sipki) i žicanog pletiva (žičana mreža). Drugi tip hvataljki, kakve su korištene dvije, postavljaju se u vodu, a rade na prioncipu sklapanja dva krila koji imaju vanjski čvrsti metalni rub obložen gumom, kako ne bi ozlijedili dabra i na koji je pričvršćena žičana mreža. Hvataljka se raširi, čineći tako jednu plohu, na sredini je mehanizam za aktiviranje na vrhu kojeg je žica u obliku antene. Hvataljka se postavlja u vodu, a dubina ne smije biti veća od 20 cm na mjestima gdje dabar prolazi, odnosno pliva, do hrane ili izlaza iz vode. Kada dabar plivajući pomakne antenu i aktivira mehanizam dvije se strane zaklope i dabar ostaje u sredini. Unatoč vrlo dobroj pripremi, postavljanju relativno velikog broja hvataljki, prve dvije noći nije bilo rezultata. Već se tada vidjelo da samo hvatanje nije jednostavno i da treba poduzeti dodatni napor ako želimo osigurati uspjeh. Problemje što u ovo doba godine dabrovi izlaze znatno manje na okolne površine pa je time i mogućnost ulaska u hvataljke smanjena. Optimizam koji smo imali nastao je usljed činjenice da su se prilikom ranijeg hvatanja čak četiri dabra uhvatila već prvu noć. Da bi taj rezultat bio još bolji, korištenje dabrov sekret kako bi privukli ostale dabrove do hvataljki. Prvi rezultat Iste noći na našu veliku radost, uhvaćen je prvi dabar. U ranim jutarnjim satima u hvataljci se nalazio prvi |