DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1996 str. 61 <-- 61 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI PROFESIONALPAPERS Šumarski liši br S 6, CXX (19961, 275-279 UDK 630* 239 : 429 OSVRT NA NEPOVOLJAN ČOVJEKOV UTJECAJ NA NIZINSKE ŠUME SREDNJE POSAVINE ADVERSE IMPACT OF MAN ON LOWLAND FORESTS OF CENTRAL POSAVINA Franjo PETROVIĆ* Angažiranjem članova i Predsjednika šumarskog društva Zagreb, upravitelj šumarije "Novoselec Križ" dipl. ing. Stjepan Štrban, održao je predavanje o teškom i kompleksnom stanju u razvoju šumsko-gospodarske jedinice Žutica, koja pripada posavsko-nizinskom području. Dana 4. srpnja 1995. godine održana je i stručna ekskurzija grupe šumarskih stručnjaka, članova šumarskog društva "Zagreb", u to područje. Kako je grupa šumara već prije 11 godina organizirala ekskurziju u to isto područje, smatram potrebnim da osvrtom na tadašnje stanje šume i radove koji su izvođeni, prikazem odnos učinka razvoja od 1984. godine i sada 1995. godine, te sažeto, stručno i analitički prikazem tehničke i gospodarske zahvate u cijelom srednje- posavskom prostoru, oko 140 kilometara dugom i 30-40 kilometara širokom, od 1910. godine-do danas, s posebnim osvrtom na sustav Lonja-Česma. Suma Žutica predstavlja skup nehomogenih šumskih kompleksa, sastavljen i združen od više šumskih zajednica, s nekoliko bivših vlasnika i s vrlo različitim ciljevima gospodarenja. Drugo, to je vrlo intenzivno eksploatirano naftno područje, sa kompliciranim sustavom eksploatacije, velikim brojem postavljenih crpki, na velikim čistim proplancima, povezanim putevima za motorna vozila s proširenim stazama za podzemni odvod nafte i dovod vode, s dva velika središnja objekta INA-Naftaplina. Ti su strani objekti razbili kompaktnost velike šumske zajednice. Grupe sastojina razbijene su i izložene nepovoljnim vanjskim utjecajima, stoje uzrokovalo i potenciralo opću pojavu sušenja hrasta lužnjaka. Grupe stabala razbijene postrojenjima nafte, izgledale su upravo sablasno i zastrašujuće, ukazujući na propast cijelog šumskog kompleksa. Ovaj šumski kompleks ušao je hidromelioracijskim radovima melioracije i zaštite poljoprivrednih površina u sustav Lonja-Glogovica-Cesma. Izgrađeni su veliki hidrotehnički sustavi, nasipi, kanali, ustave i crpke, te jedan veliki akumulacijski bazen za primanje savske poplavne vode, koji je uglavnom obuhvaćao veći kompleks šuma te jedinice. * Franjo Petrović, dipl. inž. šum., Zagreb Sustav nije bio u cijelosti u funkciji za zaštitu i navodnjavanje poljoprivrednih površina, a pogotovo ne za brzo pražnjenje i istjecanje vode iz velikoga akumulacijskog bazena. Sve je to trebalo uklopiti u veliki vodni sustav zaštite od poplava. Izvedeni su veliki radovi, nasipi, prosjeke, kanali, veliki dio kroz živo tijelo šume. Koliko su te izgradnje izmijenile hidrološke prilike u tom šumskom kompleksu, protok podzemnih voda, tok nadzemnih oborinskih voda na tlu, neregulirano pražnjenje akumulacija, treba samo zamisliti, tim više što cijeli sustav nije dovršen. Postavlja se pitanje, koliko je tada šumarska struka, od terenskih stručnjaka pa do najviših šumarskih organizacija mogla utjecati da se taj komplicirani zahvat kompleksno rješava, da se zahvati vrlo studiozno i racionalno provode, da se eliminiraju štete ili svedu na minimum za sve tri osnovne privredne grane i osigura nesmetani razvoj poljoprivrednog, šumarskog i naftno- industrijskog kompleksa. Međutim, to je propušteno, proizvodnja nafte bila je osnovna preokupacija u smislu stvaranja vrijednosti, vodoprivreda je raspolagala ogromnim sredstvima (osigurana zakonom), s utjecajnim i jakim stručnim i političkim kadrom, a šumarstvo kao slabo akumulativno s rukovodećim kadrom malog utjecaja u privrednim tokovima za bolji tretman u privrednoj politici i isticanju šumske proizvodnje u stvaranju materijalnih dobara i značenju šume i prirodnoj ravnoteži. Ti postojeći objektivni i negativni čimbenici doveli su ovaj veliki nizinski kompleks u opasnost da nestane s ovog području. Stvorena su u sastojinama i na tlu takva oštećenja koja su izgledala neizlječiva, jer se ništa drugo nije moglo očekivati u tako destabiliziranom kompleksu. Vrlo negativan utjecaj na šumske zajednice nizinskog posavskog područja imaju zatrovane i onečišćene vode rijeke Save, u koju se slijeva mehanički otpad, nehumificirane fekalije, velika masa kemijskog otpada, baza, kiselina, te raznih drugih otrovnih supstancija, uz dodatak sumporastih i kiselih otopina iz atmosfere. Ne treba posebno isticati fiziološke poremećaje u procesima asimilacije i disimilacije u živome tkivu drveta i sve negativne posljedice uništenja. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1996 str. 62 <-- 62 --> PDF |
F. Petrović: OSVRTNANrPOVOIJAN ČOVJEKOV UTJECAJ NANIZINSKK ŠUME Još 1956. godine savska voda bila je pitka, riblji svijet bogat kvalitetnom ribom. Poslije je nestalo većine vrsta riba, a rijeka Sava "cloaca" kao Majna, Rajna i mnoge druge. Želeći da prikazem probleme istog karaktera za cijelo srednje posavsko područje, izvršit ću digresiju s osnovnih problema šuma lokaliteta Lonja-Cesma, jer se moraju razmatrati cjelovito. Želim prikazati probleme i odnose u cijelom srednje-posavskom području. Rijeka Sava važan je vodeni put, a organizacija i intenzitet prijevoza razvijeni su i danas. Od Siska rijekom Kupom do Karlovca, a nekada ranije, radi transporta od Karlovca do mora izgrađenim cestama, dok nije izgrađena željeznička pruga do Rijeke. Rijeka Sava je i u svom srednjem toku, a i donjem donekle bujična karaktera, a naročito su štetne njene poplave za vrijeme visokih savskih vodostaja. Sava je plavila velike nezaštićene površine, punila vodenim masama velike prirodne akumulacije, pašnjake, rušila obale na jednoj strani, a stvarala poloje na drugoj. Veličanstvena je u svojoj snazi, a mirna i blaga u normalnom vodostaju. Mora se istaknuti daje kroz cijelo ovo stoljeće bila u središtu interesa već od nekadašnje Austrougarske i kasnije nastalih država u ovim prostorima i da su se prema tadašnjim mogućnostima, tehnici i razvoju hidrogradnje, provodile mjere zaštite od poplava, regulacije korita, posebice njenih malih sjevernih pritoka. Posavsko nizinsko područje treba sanirati radi zaštite naselja, poljoprivrednog zemljišta i sigurnog protoka velikih voda i njihovu sigurnu akumulaciju u vrijeme visokog vodostaja, regulaciju i uklapanje svih sjevernih pritoka u taj sustav. Važno je sada za Hrvatsku sanirati kvalitetu vode, te da se rijeci vrati ona uloga koju je imala ranije, da se ne provode radovi koji bi ugrozili opstanak i razvoj šumskog kompleksa i razvoj velikih vrijednih šumskih zajednica, da se omogući paralelni razvoj industrije, poljoprivrede i drugih privrednih grana vezanih uz to područje (ribarstvo, turizam, održavanje prirode i dr.). Mora se nažalost zaključiti da se nije realizirala definitivna sanacija područja i regulacija vodotoka, izvođeni su parcijalni radovi, mijenjali se projekti, a daje u toj nedorečenosti i tehničkom košmaru šumsko-biološki kompleks imao mnogo štetnih posljedica, što će biti evidentno u daljnjem izlaganju. Prve regulacije rijeke Save izvršene su u istočnom dijelu Posavine, izgrađeni nasipi, propusti i zatvarači, vodocrpni sustavi radi zaštite od prodora velike vode, u slivu Bosut-Biđ u vinkovačkom području, organizirana je vodna zajednica koju su materijalno uzdržavali gotovo svi građani tog područja. To je veliki vodni sustav, koji izvrsno funkcionira. Tamo pedesetih i šezdesetih godina izgrađen je drugi zaštitni regulacijski sus Šumarski list br. 5 6, CXX (1996). 275-279 tav Crnac polje za rijeku Orljavu i male sjeverne tokove. Kasnije se pristupalo zaštiti sela Košutarice i spomen područja Jasenovac. Negdje 1910. godine i kasnije započela je djelomična regulacija sjevernih pritoka Save, Lonje, Česme, Ilove, Pakre, a kao poseban sustav istočno od linije Lipovljani- jug rijeka Sava, sliv rječice Veliki Strug i Mali Strug, koje je ustvari najniže područje ovog sliva i veliko travnato akumulacijsko područje u vrijeme velikih voda (Mokro polje, Poganovo polje i druga manja). Ta tri vodotoka (Lonja je potpuno preložena u donjem dijelu u novo korito) djelomično su regulirana vodotokom Trebeš. Pri utoku u rijeku Savu njegovo korito je prirodno formirano, a dio je reguliran novim koritom i nasipom. Tu je stvorena jedna slika zajedništva vodotoka i šume, i sve uklopljeno u prirodu okoliša. Zar ima nešto ljepše od okoliša zvanog Prevendar, mlin, voda, šuma, travnati čisti nasipi i odmor na njima. Svega 100 m istočno od ušća Trebeža u Savu počinje novi sliv rječice Veliki Strug, stvoren od malih tokova iz područja Lipovljana. Pruža se prema istoku, vodi ispod Novske, paralelno sa tokom Save i nekih 4 km pred Starom Gradiškom utječe u Savu. Znatan dio tog vodotoka je reguliran, korito 20 do 30 m široko, dijelom zaštićeno nasipima (s južne strane). Tu je stvorena jedna divna slika prirode, u duljini oko 30 km, izražen sklad šume visoke kvalitete, vodotoka i riječnog korita i bližeg i daljeg okoliša. Sjeverno od toka Velikog Struga, naročito od Bročica (Novska) pružaju se velika polja, Mokro polje, Poganovo polje, u koja su se akumulirale velike mase poplavne vode. Veličanstvena slika i snaga prirode pokazuje se promatrajući uzvodni tok Struga i malih sjevernih tokova, te Trebeža, kako poplavna voda nadire u Lonjsko polje ili kako se pune vodom velike akumulacije u istočnom dijelu, Mokro polje i druge. Radovi su prestali nakon Prvog svjetskog rata. Spoj rijeke Trebeža sa započetim kanalom Veliki Strug nije realiziran. Vjerojatno su se projektanti bojali realizirati spajanje. Pitanje da li bi najveći dio poplavne vode mogle prihvatiti niže depresije bez akumulacije Lonjskog polja i da veliki val vode ne bi moglo prihvatiti savsko korito i provesti a da ne ugrozi naselja i kulture u istočnim dijelovima područja. Tako je jedan pro jekt i zahvat samo djelomično realiziran. Socijalistička vlast već 1945. godine započela je izgradnju kanala Nova Sava kod Stare Gradiške, kako bi se njime akumulirao dio poplavne vode i kako bi se smanjio pritisak vode na nešto stiješnjeni profil korita Save, koji se pruža zapadno od ušća Velikog Struga u Savu, u dužini 5-6 km. Tu su izvršeni i prvi veći zahvati sječe šume na trasi kanala. Radilo se primitivno, s ručnim oruđem uz teške fizičke napore, a radove su uglavnom izvodili hrvatski zarobljenici iz Drugog svijetskog rata. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1996 str. 63 <-- 63 --> PDF |
F Petrović: OS VRTNANEPOVOLJAN ČOVJEKOV UTJECAJ NA NIZINSKI: SUME Šumarski list br. 5-6. CXX (1996), 275-279 Radovi su ubrzo prestali, jer je KPD St. Gradiška prešao na druge oblike privređivanja. Vodoprivredna organizacija bila je već organizirana, ali stručno i tehnički slabo ekipirana i pripremljena projektima za velike i kompleksne zahvate sanacije vodotoka Save. Izvođeni su neki hidroregulacijski i melioracijski radovi u Lonjskom polju, već 1945. godine. Sada je teško zaključiti kakav je cilj tih projekata bio i koliko su bili razrađeni. Kako se moglo saznati iz iskaza sudionika iz KPD SI. Požega, koje su radile na tom objektu, građeni su samo nasipi za zaštitu od poplava i melioraciju vlažnih depresija u aktivno poljoprivredno zemljište. Rad je bio ručni uz jednostavan tehnički pribor, u vrlo teškim uvjetima. U jednoj emisiji prije nekoliko mjeseci HTV je snimila neke sudionike i njihove žalosne priče o tom teškom razdoblju. Taj je projekt obustavljen, a realizacija je vjerojatno uključena u novi projekt regulacije. Veliki atak na šumu u Posavini u slivu rijeke Veliki Strug od početka toka na zapad do sela Bročica i južno od njega, došao je nalogom iz centra, da će se na tom potezu formirati kazete za buduća rižina polja i uzgoj riže. Kakav udarac za te prekrasne i vrijedne 60-100 godišnje sastojine hrasta lužnjaka, u klimatskoj zoni koja ne odgovara uzgoju riže. Koliko dokazivanja, dogovora, ali bez uspjeha. Bio sam uvjeren da će taj projekt propasti kao i slični. Uspio sam osigurati samo "zaštitni pojas" šume 200 m uz vodoskok i uz kazete 20 m, kao zaštitni pojas za te kulture. Konačno odustalo se od tog projekta i izgradnje, ali je šuma nažalost isječena. Srećom obnova šume bila je brza i uspješna. Već od 1960. god. Poduzeća za hidromelioracijske radove dobro su bila organizirana, kao vodne zajednice, a najjača materijalno, kadrovski i tehnički Direkcija za Savu, koju su vodili prof. dr. Srebrenović i dr. Zmajić. Treba istaći da su šumska područja bila više manje žrtve tih zahvata. Iznijet ću nekoliko primjera. Rijeka Česma u šumi Čazmanski lug najkvalitetnijoj velikoj grupi lužnjakovih sastojina, izravno uz rijeku, izgrađen je uz korito- nasip, radi zaštite udaljenijih poljoprivrednih površina, bez paralelnih sabirnih kanala za odvod oborinskih voda okoliša, pa je voda stagnirala u šumi dugo vrijeme, stoje rezultiralo da se razina podzemne vode visoko podigla, i time je reducirana funkcija korijena i opstanak šume toga sliva. Nasipi su potpuno zapušteni i zarasli, a materijalne grabe uz nasipe neuređene. U toku riječice Ilove, kod Garešnice, po prirodno formiranom uskom dubokom koritu s bistrom vodom, izgrađena je nova široka vodna kineta s nasipima koja razdvaja kompaktne šumske predjele s isforsiranim prosjekama od 40 do 60 m, što potencira ugroženost šumske zajednice. Voda umjetne kinete nije mogla pokriti dno širokog korita, te je stvarala vlastiti vijugavi tok u koritu. Posebno naglašavam da razbijanje šumske cjeline negativno utječe na daljnji razvoj šume i potencira i druga uništavanja u šumskoj zajednici, o čemu postoji niz primjera. Ali jedan od najvećih sukoba imalo je šumarstvo s projektima generalnog projekta detaljnih hidromelioracijskih radova u savskom slivu, koje je izradila Direkcija za Savu. Taj je projekt više puta korigiran, ali njegova osnovna intencija bila je izgradnja velikoga paralelnog kanala s rijekom Savom, koji bi u potezu od Karlovca do Siska na rijeci Kupi i od Zagreba do sustava Crnac polje, proveo poplavnu vodu u velike retcncijske bazene sjeverno od kanala i uskladio cijeli sustav lokalnih melioracija, one završne i novoprojektirane u veliki irigacijski sustav i sanirao posavsko područje sa svih aspekata vitalnih za Posavinu. Novo paralelno korito projektirano je s velikim profilom, a vodilo je znatnim dijelom kroz najatraktivniji i najkvalitetniji dio nizinskog šumskog kompleksa. Projekt je potencirao zahvate u šumskom kompleksu i s izgradnjom retencijske površine, jer i novo korito i postojeće prirodno ne bi bilo dovoljno da prime sav višak vode. Dodavši tome i druge pomoćne objekte, nasipe, ceste i priključne kanale, smanjila bi se površina šuma, veliki povezani kompleksi razbili bi se u nepovezane grupe sastojina, temeljito bi se promijenio režim podzemnih voda, režim otjecanja oborinskih voda, sustav pražnjenja retencija iz šume, negativan utjecaj stagnirajućih voda, višak ili gubitak podzemnih voda, što će nepobitno negativno i destruktivno djelovati na razvoj i mogući opstanak najatraktivnijeg kompleksa šuma hrasta lužnjaka u Europi. Taj je projekt postavljen već 1972. godine, često je mijenjan, kako je već naglašeno, ali se počeo realizirati u cjelini 1978. godine od sela Bročica prema zapadu. Realiziralo se parcijalno na području općina Novska, Kutina, Novoselec Križ i Ivanić Grad, radi osiguranja i osnivanja velikih poljoprivrednih površina i sigurne eksploatacije naftnog područja Novoselec Križ. Šumsko gospodarstvo Nova Gradiška sa svojim stručnjacima uz pomoć Sekretarijata za šumarstvo, Šumarskog fakulteta sa dr. Branimirom Prpićem na čelu, stupilo je u kontakte, pregovore, dogovore, i analize projekta sa stručnjacima Direkcije za Savu, ali s malo uspjeha, jer je za političku upravu bio daleko atraktivniji, ekonomski opravdaniji postavljeni plan sanacije sliva rijeke Save, bez obzira na posljedice nakon tih zahvata na šumske ekosustave Posavine. Radovi su izvođeni parcijalno, na potezu od Novske do Kutine, stvoreno je jedno teško stanje u tom šumskom području. Posebno je poremećen vodni režim protoka nadzemnih i podzemnih voda, veće površine isključene iz proizvodnje, dok je režim Save ostao isti. Rijeka nije ukroćena, nije saniran cijeli sliv kao cjelina, niti su dobiveni pozitivni rezultati za cijeli sliv Save. Bilo bi potrebno i korisno da zainteresirane uprave šuma i Hrvatske šume zajedno s Ministarstvom šumarstva pokrenu s mrtve točke taj problem, da se privreme |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1996 str. 64 <-- 64 --> PDF |
/-. F. Petrović: OSVRT NANEPOVOUAN ČOVJEKOV UTJECAJ NANIZINSKE ŠUME no saniraju najveća oštećenja šumskih zajednica, ne oštećuje priroda i šume i izvede konačni sanacijski i regulacijski projekt sliva Save i usuglasi sa svima zainteresiranim privrednim granama za taj dio Posavlja. Vodoprivreda, šumarstvo i poljoprivreda, te naftna industrija dobro su organizirane i mogu to realizirati. Vodoprivreda se angažirala za realizaciju projekta i izgradnju s velikom mehanizacijom, ali je rad prekinut i rezultat je jedno neregulirano stanje na tom prostoru, s negativnim posljedicama za sve šumske zajednice. Navodno je i dr. Srebrenović, glavni tvorac tog projekta priznao da je realizacija vrlo složena s velikim neriješivim problemima. To je vjerojatno smanjilo intenzitet radova i konačno sasvim obustavilo radove. Moram naglasiti, da su tih godina, stručnjaci FAO, impresionirani rijekom, velikim vrijednim šumama, mokrim livadama s puno divljači, kvalitetnom ribom, predlagali, da s, taj, oko 120 km dugi i 30 km široki posavski kompleks stavi pod režim rijeke Save kao i do sada, da se zatvore nasipima stara zamuljena korita Save na sjevernom rubu, gdje su prastarim koritom na sjever ulazile poplavne vode i plavile velike čiste livadske asocijacije, poljoprivredna zemljišta, naselja, te velike šumske komplekse toga područja, koji su bili stabilni retencijski bazeni. Nadalje, da se izdvoje veće poljoprivredne površine oko sela i naselja, čistine sposobne za poljoprivredu učinkovito zaštite od poplave, ali i osigura navodnjavanje i melioracija teškog glinenog tla, te paralelno zaštite prisavski gradovi i gradići. Tako bi ostao onaj prirodni sustav pritjecanja i otjecanja vode iz cijeloga područja i ne bi se poremetila biološka ravnoteža. Sava je taložila dolomitni talog i popravljala fizički i kemijski sastav glinenog posavskog tla. Koliko bi nedaća bilo manje za šumu, a utrošeni novac koristio bi se za atraktivne i važnije radove u zemlji. Danas svako zemljište, bez obzira na svoj temeljni substrat i lokaciju, predstavlja važan objekat za višestruko korištenje. Naglasili smo njegovu ulogu u hidrotehničkim zahvatima gdje su potrebni i korisni, ali isto je tako to interesantno područje za gradnju hidroenergetskih postrojenja, naselja, tvornica, prosjeka za ceste, dalekovode, ribnjake i drugo, dakle stalno izloženo jednoj opasnosti da izgubi svoj dosadašnji karakter i ulogu, bile to poljoprivredne ili šumske površine. U skoroj budućnosti bit će nužno postaviti granice do kojih se može tolerirati, jer bi neracionalan postupak sa zemljištem doveo do znatnog smanjenja šumske i poljoprivredne proizvodnje, što bi bila katastrofa za zemlju siromašnu drugim vrijednim resursima. Vraćam se nakon analize posavskog područja na lokalitet našeg interesa, šume Žutice, koja je viđena poslije 11 godina razvoja. Mora se priznati i zaključiti daje sada stanje daleko povoljnije, da je razvoj imao pozitivan trend i prema struci i izvođačima propisa gospodarske Šumarski list br. 5-6, CXX (1996). 275-279 osnove, sa primijenjenim metodama uz pomoć prirodnih čimbenika treba dati priznanje i mnogo pozitivnih poena. U prvom redu šuma je pokazala jedan kompaktniji oblik, više povezanosti i zajedništva nekada razbijenih šumskih zajednica. Velika je tu uloga dobrog razvoja krošanja rubnih stabala, koje su povećale projekciju krošanja, vizuelno smanjile veličinu prosjeka, putova, lokaciju za crpke i približilo sastoj ine jednu drugoj. Ali najjači pozitivni dojam učinile su prema riječi upravitelja ing. Strbana; joha i jasen prodire, šire se i zauzimaju čistine, proplanke i popunjavaju progaljene sastojine. Te šume pripadaju zajednici Genisto-Quercetum roboris, u kojoj je uloga johe i jasena, nakon sušenja brijesta i hrasta, da kao pionirske vrste popunjavaju praznine jer su u svom optimumu. Daje uzgoj šume moguć s normalnim metodama uzgoja i autoktonim vrstama na ovim terenima dokaz su i pokusne plohe prof. Ive Dekanica, gdje su se sve pokusne vrste najednako razvile, kako je naglasio ing. Strban i sada su to mlade formirane sastojinske grupe. Put je zacrtan, pozitivni rezultati su vidljivi i treba nastaviti dalje. Mehanička priprema tla za sadnju je loša a na tim neurednim površinama svaku sadnicu treba sačuvati, pa bila makar to i iva kao predkultura i zaštita tla. Bilo bi učinkovitije saditi s jačim biljkama, sa supstratom u lončićima ili većim folijama. Šumarija mora sinhronizirati svoj rad s naftnom proizvodnjom, koja je dosta intenzivna, te se u procesu crpljenja i odvođenja nafte do terminala kao i ostalih radova javljaju oštećenja naftovodnih cijevi, kvarova kod crpki, a to zahtijeva učinkovitiju kontrolu proizvodnje od naftnih stručnjaka. Iz napuknutih cijevi ističe nafta na površinu tla i zagađuje ga, te onemogućava funkciju korijena, što pak izaziva fiziološko slabljenje i odumiranje stabala. Mislim, da bi u ovom konkretnom slučaju trebao biti jači doprinos struke i to na razini Uprava i Direkcije hrvatskih šuma. Uz ove kompleksne probleme, glavni i odgovorni u struci, trebaju se više angažirati. Prisavski dijelovi općina Kutina, Novoselec Križ i Ivanić Grad, radi svojih posebnih obilježja zakonom su proglašeni kao Park prirode "Lonjsko polje". Park obuhvaća veliku površinu, u koju su uključeni dijelovi šume, sela s poljoprivrednim zemljištima, prostrane vlažne nizinske livade te cjelokupna autoktona fauna, s ciljem da se sačuva onaj stari iskonski prostor i život u njemu. Preporuke dane ovom osnovom stručno su dobre pa se mogu bez posebnih zahvata lako provoditi. Posebice se treba osvrnuti na florističku, ornitološku zaštitu svih vrsta, s naglaskom na element "voda", koje su davni stanovnici Posavine koristili i bez koje ta prirodna zajednica ne može opstati. Njima je ograničen životni prostor, a za stanovnike Posavine smanjena korist vodotoka. |