DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1996 str. 80 <-- 80 --> PDF |
IN MEMORIAM 1918 - 1994. Ing. Gimbarzevsky, sve do umirovljenja, bio je jedan od vodećih kanadskih stručnjaka-specijalista za oblast fotogrametrije, surađivao je sa brojnim fakultetima u i izvan Canade, održavao brojna predavanja i seminare. Govorio je brojne jezike, engleski, francuski i njemački pored svojega ukrajinsko-poljskog i hrvatskogjezika. Po umirovljenju preselio se iz Ottawe na zapadnu obalu Canade u grad Victoria blizu Vancouvera, ostavši i dalje stručno aktivan u svojem privatnom uredu. Bio je oduševljen kada su 1991/92. god. Hrvatska i njegova prava domovina Ukrajina postale samostalne države. Odmah se uključio u akcije organiziranja pomoći za obadvije "njegove" nove države, za Hrvatsku su to bili još najteži ratni dani. U pismu spominje da na njegovom području ima oko 200 hrvatskih iseljeničkih obitelji. Napokon je mogao posjetiti i svoju pravu domovinu Ukrajinu, gdje nije bio od 1939. godine. Pri javljanju s puta u Ukrajinu nije zaboravio, da s aerodroma u Frankfurtu na razglednici emotivno napiše: "Dugo nisam mogao skinuti pogled s hrvatskog aviona i prekrasnog hrvatskog grba". Hrvatsku je doživljavao i smatrao svojom drugom domovinom. Nesretnim slučajem prekinula mu se životna nit u još relativno dobroj životnoj snazi. Veliki je to gubitak za njegovu obitelj i za šumarsku struku općenito. Mi hrvatski šumari ovime mu se odužujemo na trajno sjećanje. Ivo Matota, dipl. ing. šum. / I Prošlo je više od godinu dana kako je 30. 12. 1994. umro Filip Gimbarzevsky, dipl. ing. šum. u gradu Victoria u Canadi. Diplomirao je 1942. god. na šumarskom fakultetu u Zagrebu. Po narodnosti Ukrajinac, veliki prijatelj Hrvatske. Rodio se 1918. god. u Lavovu, bivšem dijelu poljske Ukrajine. Po završenoj srednjoj školi započeo je studij šumarstva u Gdanjsku (biv. Danzing). Izbijanjem njemačkopoljskog rata ujesen 1939. godine izbjegao je u Zagreb i nastavio šumarski studij. U Zagrebu je bio do kraja rata i oženio se Hrvaticom. Za boravka u Zagrebu surađivao je u emigrantskoj organizaciji ratom izbjeglih Ukrajinaca, te je 1945. godine radi toga od komunističkih vlasti bio osuđen na robiju u St. Gradiški. Međutim, u tadašnjoj poratnoj akciji obnove i izgradnje zemlje, bio je 1947. god. uvjetno pušten, te kao šumarski stručnjak po šumarskom gospodarstvu Sisak dodjeljen na rad kod mene u građevnu upravu FILIP GIMBARZEVSKY. dipl. ing. Sum. u Glini na gradnju šumske pruge. Na praktičnom radu ing. Gimbarzevsky pokazao se kao vrstan stručnjak, te je kod više šumarija sisačkog gospodarstva nastavio s radom u šumarskom građevinarstvu sve do 1960. god. U to vrijeme uspio je pomoću kanadske ukrajinske organizacije dobiti kanadsku ulaznu vizu i otišao sa suprugom u Canadu. Unatoč početnim teškoćama, relativno brzo se zaposlio u tvornici celuloze u Edmontonu (provinc. Alberta) odakle je prešao u državnu službu u Calgary, Winnipeg i na kraju u kanadsko ministarstvo šumarstva u glavni grad Ottawu, gdje je vodio odjel fotogrametrije kao već izgrađeni specijalist za taj posao. Kroz dugi niz godina kontaktirao je s kolegama šumarima u Hrvatskoj (povremeno je dolazio u Zagreb) i držao vezu i sa našim Fakultetom u oblasti fotogrametrije preko prof. Tomašegovića. Moji osobni dugogodišnji kontakti rezultirali su posjetom u Ottawi 1975. god., gdje sam imao priliku upoznati organizaciju kanadskog šumarstva i s njime obići neke šumske terene u provinciji Ontario i Qubec. Tom prilikom dao mi je mnogo materijala iz kanadskog šumarstva: stručnih knjiga, brošura, geografskih i privrednih karata šuma i Canade, fotogrametrijskih karata i color snimaka, aoarata za čitanje snimaka i druge razne šumarske literature. Kasnije sam to preko gg. prof Pranjić i Kalafadzić darovao našem Šumarskom fakultetu. |