DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 35     <-- 35 -->        PDF

M. Jurković. B. Jurković-Bevilacqua: INTRODUKCIJA 1 AKLIMATIZACIJA DRVENASTIH EGZOTA-ČETINJAČE- U ZGB PARKOVIMA Šumarski list br. 7 8, CXX (1996), 327-334
tla održavajući se i na vrlo lošim. Najbolje uspijeva na
dubokim, dobro dreniranim i dovoljno vlažnim tlima.
Plodonosi svake godine, a puni urod sjemena je svake
2-3 godine. Sjeme zadržava klijavost do 2 godine.
Osim sjemenom, razmnožava se i reznicama i cijepljenjem.
Lokalne rase nisu utvrđene, ali je uočeno da stabla
iz južnog dijela prirodne rasprostranjenosti imaju
uže krošnje.


Kalifornijski libocedar unesen je u Europu (V. Britanija)
poslije jedne od najznačajnijih ekspedicija, poznate
kao "Botanička ekspedicija u Oregon", koja je krenula
u Sjevernu Ameriku 1850. godine pod vodstvom
John-a Jeffrey-a. Odmah iza toga, 1852. godine, Jeffrev
šalje u Europu prve pošiljke sjemena i sadnica više vrsta
borova i drugih vrsta četinjača, među kojima i kalifornijski
libocedar.


U Njemačkoj se najstarija kultura kalifornijskog libocedra
nalazi u VVeinheim-u na Nekaru. Datira iz
1865. godine, na staništu pitomog kestena (Schenck ,
1939.). I u drugim zemljama Europe, sve do Skandinavskih
zemalja, uzgaja se ova vrsta. Libb y (1981)
navodi da se u Belgiji, Francuskoj, Grčkoj i Rumunjskoj
nalaze primjerci ove vrste na više lokaliteta, dobrog
zdnavstvenog stanja, dobrog rasta i s prirodnim
ponikom ispod starih stabala.


U Hrvatskoj stara stabla su rijetko zastupljena, i to
uglavnom u parkovima. Zabilježena su pojedinačna
stabla u parku Trakošćan, zatim u Varaždinu - u vrtu vile
Briksi, u arboretumu Opeka, Sežani, Rovinju, na poluotoku
Punta Korente, Sušaku, u Lopači kraj Rijeke i u
Opatiji. Stabla potječu iz razdoblja od 1880. do 1894.
godine (Rupert , 1959.). Isti autor navodi da su u razdoblju
između dva rata, oko 1930. godine, obavljeni
pokušaji unošenja kalifornijskog libocedra na padine
Učke, u borove kulture. Pokusi su postavljeni na lošim
bonitetima tla i s malim brojem sadnica.


Mlađi primjerci ove vrste zabilježeni su u parkovima
Bjelovara, Čazme i Križevcima (Rauš, 1980.).
Ova je vrsta zabilježena i na drugim lokalitetima u Hrvatskoj,
između ostalih i u Rapcu u Istri, na Lokrumu
kod Dubrovnika, u Slavoniji u Arboretumu Lisičine.
Na najvećoj nadmorskoj visini nalazi se u Gorskom kotaru
kod Skrada, na 670 m, gdje su stabla zdrava ali su
sporog rasta. Podrijetlo ovih stabala nije poznato. Ova
populacija predstavlja mješavinu primjeraka uže krošnje,
možda iz južne Kalifornije, i šire krošnje, iz bilo
kojeg dijela prirodnog areala (L i b b y, 1981.).


U parkovima Zagreba ova je vrsta vrlo rijetka. Zabilježeno
je samo 7 stabala, starosti 50-100 godina, na 4
nalazišta (tab. 1.1.). Svi primjerci plodonose svake godine.
Sjeme je fertilno. Iz jesenske sjetve klijavost sjemena
je zadovoljavajuća, ali može stradati od kasnog
mraza. Za proljetnu sjetvu sjeme treba stratificirati.
Evidentirana stabla su dobrog zdravstvenog stanja i vitalnosti,
osim primjerka u park-šumi Tuškanac. Ispod
stabla u Malinovom parku i na Mirogoju zapažen je i
prirodni ponik. Na Mirogoju (stanište kitnjaka-običnog


graba) raste najveći
i najljepši primjerak
u Zagrebu, visine
25,0 m i prsnog
promjera 80,0 cm
(si. 1).


Fenologija. Kalifornijski
libocedar
cvjetne pupove razvija
na terminalnim
grančicama već krajem
ljeta, u rujnu, a
cvate slijedeće godine
u ožujku. Fenofaza
listanja odvija
se sporo i završava u
drugoj polovici svibnja.
Češeri dozrijevaju
krajem kolovo


Slika 1. Calocedrus decurrcns, Mirogoj za
do početka listopolje
br. 28, Zagreb.


Fig. 1. Calocedrus decurrens, Mirogoj


pada iste godine, ka


field number 28, Zagreb da se i otvaraju, te se Foto: M. Jurković
sjeme počinje trusiti.
Zato je potrebno pratiti vrijeme sazrijevanja kako bi
se sjeme moglo sakupiti na stablima.


CEDRUS LIBANI Loud. (= C. Iibanotica Link; C.
libanensis Juss. ex Mirb.; C. cedrus Huth.; C. patula K.
Koch); Pinaceae - libanonski cedar. Stablo 20 - 40 m visoko
i promjera do 3 m; doživi starost veću od 1000 godina.
Rasprostranjen je u planinama Sirije (Jabal, Alaonite),
Libanona (Libanon i Antilibanon), gdje je sada
veoma rijedak, ali ga zato ima više u planinskim masivima
Turske (Taurus i Antitaurus). Dolazi na visinama
od 1300 do 2100 m, gdje je srednja siječanjska temperatura
-10 C, srpanjska 190 do 210 C. Apsolutni minimum
do - 320 C. Zime obiluju kišom i snijegom.


Ova je vrsta svjetla i suhe vapnenaste podloge. Vrsta
je sporog rasta. Dobro podnosi visoke ljetne temperature.
Poznata je geografska odlika ssp. stenocoma
(Schvvarz) Davis (= C. Iibanotica ssp. stenocarpa
Schwarz), koja dolazi u jugozapadnoj Anatoliji.


Libanonski cedar unesen je u Europu krajem 17.
stoljeća. On se teže uzgaja u parkovima središnje Europe.
Međutim, u parkovima i vrtovima Belgije, Nizozemske
i Velike Britanije uspijeva dobro, gdje su zabilježeni
primjerci i do 40 m visine. Najstarija šumska
kultura nalazi se u Francuskoj na ograncima Niskih
Alpa - na brdu Mt Ventoux, na 800 m nadmorske visine.
Podignuta je 1864. godine i prirodno se pomlađuje
(Schenck, 1939.).


Kod nas se uzgaja u dekorativne svrhe, osobito u
primorskim krajevima, a u parkovima Opatije rastu primjerci
vrlo dobre proizvodne sposobnosti (Domac ,
1955.).


U parkovima Zagreba zabilježena su dva starija
primjerka u parku Ribnjak, visine 23,5 m i promjera
84,0 cm, dok se u privatnom vrtu kuće Tuškanac broj 61