DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 35 <-- 35 --> PDF |
M. Jurković. B. Jurković-Bevilacqua: INTRODUKCIJA 1 AKLIMATIZACIJA DRVENASTIH EGZOTA-ČETINJAČE- U ZGB PARKOVIMA Šumarski list br. 7 8, CXX (1996), 327-334 tla održavajući se i na vrlo lošim. Najbolje uspijeva na dubokim, dobro dreniranim i dovoljno vlažnim tlima. Plodonosi svake godine, a puni urod sjemena je svake 2-3 godine. Sjeme zadržava klijavost do 2 godine. Osim sjemenom, razmnožava se i reznicama i cijepljenjem. Lokalne rase nisu utvrđene, ali je uočeno da stabla iz južnog dijela prirodne rasprostranjenosti imaju uže krošnje. Kalifornijski libocedar unesen je u Europu (V. Britanija) poslije jedne od najznačajnijih ekspedicija, poznate kao "Botanička ekspedicija u Oregon", koja je krenula u Sjevernu Ameriku 1850. godine pod vodstvom John-a Jeffrey-a. Odmah iza toga, 1852. godine, Jeffrev šalje u Europu prve pošiljke sjemena i sadnica više vrsta borova i drugih vrsta četinjača, među kojima i kalifornijski libocedar. U Njemačkoj se najstarija kultura kalifornijskog libocedra nalazi u VVeinheim-u na Nekaru. Datira iz 1865. godine, na staništu pitomog kestena (Schenck , 1939.). I u drugim zemljama Europe, sve do Skandinavskih zemalja, uzgaja se ova vrsta. Libb y (1981) navodi da se u Belgiji, Francuskoj, Grčkoj i Rumunjskoj nalaze primjerci ove vrste na više lokaliteta, dobrog zdnavstvenog stanja, dobrog rasta i s prirodnim ponikom ispod starih stabala. U Hrvatskoj stara stabla su rijetko zastupljena, i to uglavnom u parkovima. Zabilježena su pojedinačna stabla u parku Trakošćan, zatim u Varaždinu - u vrtu vile Briksi, u arboretumu Opeka, Sežani, Rovinju, na poluotoku Punta Korente, Sušaku, u Lopači kraj Rijeke i u Opatiji. Stabla potječu iz razdoblja od 1880. do 1894. godine (Rupert , 1959.). Isti autor navodi da su u razdoblju između dva rata, oko 1930. godine, obavljeni pokušaji unošenja kalifornijskog libocedra na padine Učke, u borove kulture. Pokusi su postavljeni na lošim bonitetima tla i s malim brojem sadnica. Mlađi primjerci ove vrste zabilježeni su u parkovima Bjelovara, Čazme i Križevcima (Rauš, 1980.). Ova je vrsta zabilježena i na drugim lokalitetima u Hrvatskoj, između ostalih i u Rapcu u Istri, na Lokrumu kod Dubrovnika, u Slavoniji u Arboretumu Lisičine. Na najvećoj nadmorskoj visini nalazi se u Gorskom kotaru kod Skrada, na 670 m, gdje su stabla zdrava ali su sporog rasta. Podrijetlo ovih stabala nije poznato. Ova populacija predstavlja mješavinu primjeraka uže krošnje, možda iz južne Kalifornije, i šire krošnje, iz bilo kojeg dijela prirodnog areala (L i b b y, 1981.). U parkovima Zagreba ova je vrsta vrlo rijetka. Zabilježeno je samo 7 stabala, starosti 50-100 godina, na 4 nalazišta (tab. 1.1.). Svi primjerci plodonose svake godine. Sjeme je fertilno. Iz jesenske sjetve klijavost sjemena je zadovoljavajuća, ali može stradati od kasnog mraza. Za proljetnu sjetvu sjeme treba stratificirati. Evidentirana stabla su dobrog zdravstvenog stanja i vitalnosti, osim primjerka u park-šumi Tuškanac. Ispod stabla u Malinovom parku i na Mirogoju zapažen je i prirodni ponik. Na Mirogoju (stanište kitnjaka-običnog graba) raste najveći i najljepši primjerak u Zagrebu, visine 25,0 m i prsnog promjera 80,0 cm (si. 1). Fenologija. Kalifornijski libocedar cvjetne pupove razvija na terminalnim grančicama već krajem ljeta, u rujnu, a cvate slijedeće godine u ožujku. Fenofaza listanja odvija se sporo i završava u drugoj polovici svibnja. Češeri dozrijevaju krajem kolovo Slika 1. Calocedrus decurrcns, Mirogoj za do početka listopolje br. 28, Zagreb. Fig. 1. Calocedrus decurrens, Mirogoj pada iste godine, ka field number 28, Zagreb da se i otvaraju, te se Foto: M. Jurković sjeme počinje trusiti. Zato je potrebno pratiti vrijeme sazrijevanja kako bi se sjeme moglo sakupiti na stablima. CEDRUS LIBANI Loud. (= C. Iibanotica Link; C. libanensis Juss. ex Mirb.; C. cedrus Huth.; C. patula K. Koch); Pinaceae - libanonski cedar. Stablo 20 - 40 m visoko i promjera do 3 m; doživi starost veću od 1000 godina. Rasprostranjen je u planinama Sirije (Jabal, Alaonite), Libanona (Libanon i Antilibanon), gdje je sada veoma rijedak, ali ga zato ima više u planinskim masivima Turske (Taurus i Antitaurus). Dolazi na visinama od 1300 do 2100 m, gdje je srednja siječanjska temperatura -10 C, srpanjska 190 do 210 C. Apsolutni minimum do - 320 C. Zime obiluju kišom i snijegom. Ova je vrsta svjetla i suhe vapnenaste podloge. Vrsta je sporog rasta. Dobro podnosi visoke ljetne temperature. Poznata je geografska odlika ssp. stenocoma (Schvvarz) Davis (= C. Iibanotica ssp. stenocarpa Schwarz), koja dolazi u jugozapadnoj Anatoliji. Libanonski cedar unesen je u Europu krajem 17. stoljeća. On se teže uzgaja u parkovima središnje Europe. Međutim, u parkovima i vrtovima Belgije, Nizozemske i Velike Britanije uspijeva dobro, gdje su zabilježeni primjerci i do 40 m visine. Najstarija šumska kultura nalazi se u Francuskoj na ograncima Niskih Alpa - na brdu Mt Ventoux, na 800 m nadmorske visine. Podignuta je 1864. godine i prirodno se pomlađuje (Schenck, 1939.). Kod nas se uzgaja u dekorativne svrhe, osobito u primorskim krajevima, a u parkovima Opatije rastu primjerci vrlo dobre proizvodne sposobnosti (Domac , 1955.). U parkovima Zagreba zabilježena su dva starija primjerka u parku Ribnjak, visine 23,5 m i promjera 84,0 cm, dok se u privatnom vrtu kuće Tuškanac broj 61 |