DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 47 <-- 47 --> PDF |
I.Tolić: NJEGOM DO KVALITETNE STABILNE SASTOJINE I DRVNE MASE ili obnove borovih sastojina. Ovaj cilj teško se postiže tijekom jedne ophodnje, a posebice teško ako se mjerama njege ne podupru autoktone listače. Nakon uspješnog prirodnog obnavljanja sastojine na sječini ili požarištu, redovito se javlja vrlo gust ponik (si. 1). Slika 1. Prirodni podmiadak aiepskog bora na opožarenoj površini u konkurenciji s korovskim vrstama - Šumarija Makarska (slikao: IvanTolić) Slika 2. Trogodišnji prirodni podmiadak aiepskog bora nadvladao korovskc vrste i postaje smetnja vlastitom razvoju - ´umarija Makarska (slikao: IvanTolić) Šumarski list br. 7-8. CXX (1996), 339-346 U prvim godinama života sastojine u borbi s korovskim biljkama gustina koju postižu je neophodna. U tom vremenu mlade biljke nadmeću se s korovskim biljkama i uspijevaju se održati akoje broj mladih biljaka vrlo velik (alepski bor u Baskom polju preko sto biljaka na m2 je ipak prevelik). U protivnom korovske biljke, zbog kserofilnijeg karaktera i bržeg prirasta u visinu nadrastaju i ugušuju rijedak ponik drvenastih biljaka. U momentu kada je podmiadak nadvladao korovske biljke, a to se događa obično u starosti od treće do pete godine, veliki broj individua mlade generacije postaje smetnja vlastitom razvoju i prirastu (si. 2). U ovom razdoblju i prostor u zraku i količina hranjivih tvari postaju nedovoljni za velik broj individua mlade generacije, što dovodi do "ravnopravne" borbe, pa ni pravilna diferencijacija nije moguća. Tada je potrebita intervencija čovjeka za daljnji razvoj sastojine, dakle "rana" pomoć onim individuama - fenotipovima od kojih se očekuje najkvalitetnija buduća sastojina. Kod aiepskog bora, koji brzo prirašćuje u visinu i nije previše osjetljiv na korovske vrste, s mjerama njege treba otpočeti već u trećoj godini starosti. Zakašnjele mjere znatno poskupljuju troškove njege, a buduća sastojina ne postiže željeni cilj, što se uočava u većini sastojina gdje su te mjere izostale. Analizirajući dvije sastojine aiepskog bora koje su nakon požara prirodno obnovljene iz sjemena stare sastojine, došlo se do vrlo praktičnih i korisnih rezultata. Takva je mlada desetogodišnja sastojina u Baskom polju kod Makarske i stara šezdesetogodišnja u Šaknja ratu na Korčuli, koje su istraživane nakon požara. 1. Sastojina aiepskog bora u Baskom polju nastala je iz sjemena prirodnom obnovom nakon požara starih stabala 1985. godine. Požar je nastao i ugašen 6. kolovoza 1995, kada je pri olujnom požaru izgorjelo oko tisuću hektara uglavnom stare šume aiepskog bora s nešto poljeprivrednih površina. Obilaskom terena neposredno iza požara, na izgorjelim površinama ispod starih stabala alepskih borova, na pepelu su utvrđene naslage i do jednog centimetra sjemena s krilcima. Iako su u olujnim požaru u većem dijelu nagorjele krošnje (visoki požar i nagorjeli češeri), ipak je organoleptičkim pregledom utvrđeno daje istrušeno sjeme u većem postotku zdravo. Vrlo bujan i gust ponik pojavio se u studenom te godine (nakon jesenjih kiša, koje su pale tek u drugoj polovici listopada), gdje se razvilo i preko milijun biljaka po hektaru. Tijekom 1985. i 1986. izvršena je sanacija opožarene površine. Iskorištena je drvna masa i uspostavljen šumski red. Nakon deset godina na površini gdje su izostale rane mjere njege (nedostatak sredstava), broj biljaka po jedinici mjere neznatno se smanjio, po se broj biljaka glavne vrste - aiepskog bora (čista sastojina, konkurent |