DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 6 <-- 6 --> PDF |
I. Trinajstić: FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE ŠUMASLADUNAI CERA Šumarski list br. 7 8. CXX (1996), 299-306 jrainetto, pa se na temelju toga zaključuje daje ime Q. frainetto ispravno. Takva nomenklaturna razmatranja ne bi imala neko veće značenje i bilo bi potpuno svejedno da li "frainetto" ili "farnetto", jer seje radilo o istom autoru (Tenore-u), kad sladun u međuvremenu ne bi bio opisivan pod drugim imenima. Apsolutno kronološki drugo ime po redu za sladun je Q. conferta Kit. iz 1814. godine, pa Fukare k (1963) zaključuje kako upravo to ime ima prednost, jer je ime Q. frainetto iz 1813. godine pogrešno (invalidno), a prema "principu prioriteta" validno je kronološki prvo poslije njega. Takva Fukarekov a razmatranja i nastojanja da ime Q. conferta KIT. proglasi validnim proizlazi i iz činjenice da je K i t a i b e 1 vrstu Q. conferla opisao upravo iz Slavonije. O tome Fukare k piše sljedeće: "Interesantno je i to daje sladun kao posebna vrsta hrastova na Balkanskom poluotoku prvi put otkriven na padinama slavonskih planina Krndije i Papuka." Fukara k 1963:109-110). IHIRC o tome piše: "U Požeškoj kotlini oko Kutjeva, Gradišta, Kule i Poreča pronašao gaje 1808. godine botaničar Kita ibel i u prvom opisu dao mu naučno ime Quercus conferta." Hire 1904: 151152; usp. HIRC 1900). Kao imena pod kojima se još sladun navodi možemo spomenuti npr. Q hungarica Hubeny iz 1830, Q. rumelica Griseb. iz 1852 i Q. slavonica Borba s iz 1886, a to su sve sinonimi (usp. Schwarz 1936). S obzirom na rasprostranjenost u Europi Q. frainetto je tipična balkansko-apeninska vrsta, iako se Slavonija, kakotopišeFukarek (1963) ne nalazi na Balkanu. Na balkanskom poluotoku rasprostranjen je u njegovu središnjem i istočnom dijelu, a prelazi i na zapadne dijelove Male Azije. Na Apeninskom poluotoku obuhvaća njegov središnji i južni dio. Nalazišta u Slavoniji izolirana su od glavnine areala, slično kao i nalazišta u pojedinim dijelovima Dalmacije (npr. Ravni Kotari, Kninsko polje). Kako su tu bila pojedina stabla, bilo manje sastojine nalazejedino uz srpska sela, može se pretpostaviti da su ga Srbi bježeći pred Turcima na zapad prenijeli iz središta areala u Šumadiji. Naime, poznato je daje žir sladuna, od svih europskih hrastova najukusniji, a hrastov je žir općenito bio važan za prehranu stanovništva u nerodnim godinama. Njega su mljeli i od dobivenog brašna pravili kruh. Zasigurno je sladun bio sađen i u kultne svrhe (badnjak!). Opću rasprostranjenost sladuna proučavao je detaljno Fukare k (1964) pa prema njemu i donosimo areal sladuna (si. 1). Slika 1. Areal sladuna - Quercus frainetto Ten. (prema Fukareku et al. 1974) Fig. 1. Distribution of italian oak - Quercus frainetto Ten. (aceording to Fukarek et al. 1974) |