DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 6     <-- 6 -->        PDF

I. Trinajstić: FITOCENOLOŠKE ZNAČAJKE ŠUMASLADUNAI CERA Šumarski list br. 7 8. CXX (1996), 299-306
jrainetto, pa se na temelju toga zaključuje daje ime Q.
frainetto ispravno. Takva nomenklaturna razmatranja
ne bi imala neko veće značenje i bilo bi potpuno svejedno
da li "frainetto" ili "farnetto", jer seje radilo o istom
autoru (Tenore-u), kad sladun u međuvremenu
ne bi bio opisivan pod drugim imenima. Apsolutno kronološki
drugo ime po redu za sladun je Q. conferta Kit.
iz 1814. godine, pa Fukare k (1963) zaključuje kako
upravo to ime ima prednost, jer je ime Q. frainetto iz
1813. godine pogrešno (invalidno), a prema "principu
prioriteta" validno je kronološki prvo poslije njega.
Takva Fukarekov a razmatranja i nastojanja da ime
Q. conferta KIT. proglasi validnim proizlazi i iz činjenice
da je K i t a i b e 1 vrstu Q. conferla opisao upravo
iz Slavonije. O tome Fukare k piše sljedeće: "Interesantno
je i to daje sladun kao posebna vrsta hrastova
na Balkanskom poluotoku prvi put otkriven na padinama
slavonskih planina Krndije i Papuka." Fukara k
1963:109-110). IHIRC o tome piše: "U Požeškoj kotlini
oko Kutjeva, Gradišta, Kule i Poreča pronašao gaje
1808. godine botaničar Kita ibel i u prvom opisu dao
mu naučno ime Quercus conferta." Hire 1904: 151152;
usp. HIRC 1900). Kao imena pod kojima se još
sladun navodi možemo spomenuti npr. Q hungarica


Hubeny iz 1830, Q. rumelica Griseb. iz 1852 i Q.
slavonica Borba s iz 1886, a to su sve sinonimi (usp.
Schwarz 1936).


S obzirom na rasprostranjenost u Europi Q. frainetto
je tipična balkansko-apeninska vrsta, iako se Slavonija,
kakotopišeFukarek (1963) ne nalazi na Balkanu.
Na balkanskom poluotoku rasprostranjen je u njegovu
središnjem i istočnom dijelu, a prelazi i na zapadne
dijelove Male Azije. Na Apeninskom poluotoku
obuhvaća njegov središnji i južni dio. Nalazišta u Slavoniji
izolirana su od glavnine areala, slično kao i nalazišta
u pojedinim dijelovima Dalmacije (npr. Ravni Kotari,
Kninsko polje). Kako su tu bila pojedina stabla, bilo
manje sastojine nalazejedino uz srpska sela, može se
pretpostaviti da su ga Srbi bježeći pred Turcima na zapad
prenijeli iz središta areala u Šumadiji. Naime, poznato
je daje žir sladuna, od svih europskih hrastova najukusniji,
a hrastov je žir općenito bio važan za prehranu
stanovništva u nerodnim godinama. Njega su mljeli i od
dobivenog brašna pravili kruh. Zasigurno je sladun bio
sađen i u kultne svrhe (badnjak!).


Opću rasprostranjenost sladuna proučavao je detaljno
Fukare k (1964) pa prema njemu i donosimo
areal sladuna (si. 1).


Slika 1. Areal sladuna - Quercus frainetto Ten. (prema Fukareku et al. 1974)
Fig. 1. Distribution of italian oak - Quercus frainetto Ten. (aceording to Fukarek et al. 1974)