DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 75     <-- 75 -->        PDF

NOVI DOKTORI ŠUMARSKIH ZNANOSTI


Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu
uspješno je obranio doktorsku
disertaciju mr. Ante Tomašević
pod nazivom "Meliorativni utjecaj
kulture alepskog bora i pinije na
degradirano stanište hrasta medunca
u zadarskom području´´.


Mr. Ante Tomašević rođenje 28.
lipnja 1932. godine u mjestu Brnaze
kraj Sinja. Osnovnu školu i nižu
gimnaziju završio je u Sinju, a srednju
šumarsku školu za krš u Splitu
1954. godine. Zatim upisuje Poljoprivredno-
šumarski fakultet, šumsko-
gospodarski odsjek u Zagrebu
gdje je i diplomirao 1959. godine.
Najprije se zapošljava kao nastavnik
na srednjoj šumarskoj školi za
krš u Splitu do sredine 1963. g., a
zatim, kraće vrijeme, kao upravitelj
Šumarije Sinj. Početkom 1964. g.
postaje asistent na Šumarskom fakultetu
u Zagrebu, Katedri za uzgajanje
šuma na predmetu "Melioracije
degradiranih šumskih terena".
Uskoro upisuje poslije diplomski
studij na Šumarskom fakultetu kojega
uspješno završava 1975. g.
obranom magistarskog rada pod naslovom:
"Komparativna istraživanja
uspijevanja kultura alepskog
bora na vapnenastoj i flišnoj pod


ANTE TOMAŠEVIĆ


lozi unutar prirodnog areala". Potom
odlukom Znanstveno - nastavnog
vijeća preuzima cjelokupno vođenje
predmeta "Šumske melioracije
krša" od predavanja, vježbi, terenske
nastave, ispita i vođenja diplomskih
radova. Pred Fakultetskim
vijećem već je pokrenut postupak za
imenovanje doc. dr. Ante Tomaševića,
znanstvenog suradnika u izvanrednog
profesora, pa se očekuje i skora
odluka.


Tijekom 1964/65. g. bio je na
specijalizaciji u Norveškoj u trajanju
od osam mjeseci u Institutu za
uzgajanje šuma pri Visokoj školi za
šumarske znanosti u Vollebeku. U
organizaciji FAO sudjeluje u Danskoj
1968. g. na jednomjesečnom
seminaru o uzgajanju šuma na vrištinama
i pjeskovitim dinama. Sudjeluje
aktivno na brojnim znanstvenim
i stručnim skupovima u zemlji
i inozemstvu. Dugogodišnji je
upravitelj i zamjenik upravitelja nastavno-
pokusnog šumskog objekta
Lipovljani. U znanstvenom radu isključivo
se bavi melioracijom degradiranih
i devastiranih terena Mediterana
i Submediterana, pa je do
sada objavio 24 rada (popis radova
u prilogu).


U višegodišnjem stručnom i
znanstvenom radu kolega Tomašević
uvidio je potrebe melioriranja
šumske zajednice hrasta medunca i
bijeloga graba, koja se u našem Sredozemlju
pretežno pojavljuje u različitim
stupnjevima devastacije.
Zbog toga je autor u svojoj disertaciji
obradio utjecaj primorskih borova
na devastiranim površinama
toplijeg područja šuma hrasta medunca.
U tu svrhu istovremeno je
proveo kompleksna usporedna istraživanja
u borovim kulturama i
devastiranoj šumi hrasta medunca i
bijelog graba jednakih stojbinskih
prilika i starosti. Detaljno je obradio
zemljopisne, geomorfološke,


geološke, pedološke, klimatske i fitocenonoške
značajke šireg područja
istraživanja s posebnim naglaskom
na lokalitete pokusnih ploha.
Uz to, na četiri pokusne plohe veličine
1 ha obračunati su glavni uređajni
podaci, visine, prirast, analize
stabala, temperatura tla u raznim
dubinama, temperatura zraka i relativno
užitno svjetlo. Tri pokusne plohe
osnovne su u kulturama alepskog
bora i pinije s neznatnom smjesom
običnog čempresa, primorskog
bora i himalajskog cedra, starosti
40. g., dok je jedna ploha osnovana
u panjači hrasta medunca s
bijelim grabom jednake starosti.
Detaljnjim prikupljanjem podataka
na terenu s dodatnom laboratorijskom
obradom, te računskom, grafičkom
i tekstualnom obradom autor
je dao vrijedan doprinos melioraciji
krša - toj neobičnoj šumarskoj
disciplini. Na temelju znanstvene
obrade svih elemenata doktorske
disertacije izveo je autor najvažnije
zaključke. Tako je usporedbom
strukture i prirasta s ploha
utvrdio značajno zaostajanje panjače
hrasta medunca i bijelog graba u
odnosu na kulture bora u svim
strukturnim elementima. Osim toga
kulture četinjača (alepskog bora i
pinije s primjesama čempresa, primorskog
bora i cedra) proizvode
meliorativni učinak na tlo u degradiranim
stojbinama šumske zajednice
Querco - Carpinetum orientalis,
kao što je čuvanje od akvatičnc
i eološke erozije, smanjenja
ispiranja, povećanje dubine, oblikovanje
stabilnog horizonta, povećanje
biološke aktivnosti i poboljšanje
mikroklime. Navedene kulture
predstavljaju dobro ekološko uporište
u prostoru čime se omogućuje
povratak autoktone klimazonalne
vegetacije, što svakako doprinosi
stabilnosti šumskog ekosustava.
Analizom godišnjeg tečajnog pri