DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 78     <-- 78 -->        PDF

ne šume kojom se gospodari metodom
razmjera dobnih razreda. Vrijeme
koje je potrebno za izjednačenje
površina dobnih razreda u
najvećoj mjeri ovisi o početnoj
strukturi i odnosu površina dobnih
razreda unutar promatrane stvarne
šume. Vrijeme potrebno za izjednačenje
površina dobnih razreda kreće
se između 90 godina (cjelokupna
Uprava šuma Zagreb, šumarija Jasenovac)
pa do preko 200 godina
(šumarija Lipovljani, g.j. Šiljakovačka
Dubrava). Normalan razmjer
dobnih razreda koji osigurava potrajnost
prihoda, može se postići
jednako brzo, kako na razini gospodarske
jedinice, tako i na razini šumarije,
dijela uprave šuma i cjelokupne
uprave šuma. Promjena dužine
ophodnje unutar simuliranih scenarija
u istraživanim jednodobnim
šumama hrasta lužnjaka utječe na
dužinu vremena potrebnog za postizanje
normalnog razmjera dobnih
razreda. Politika gospodarenja je


Početkom ove godine mr. se.
Vicko Ivančević. dipl.inž. šum. na
Šumarskom fakultetu uspješno je
obranio doktorsku disertaciju "Šuma
i šumarstvo dijela hrvatskog
primorskog krša tijekom XIX. i


dnodobnom šumom definirana brzinom
izvođenja oplodne sječe (načinom
računanja površinskog etata
glavnog prihoda) i dužinom ophodnje,
vrlo je znažan vanjski čimbenik
koji utječe na buduće ponašanje
(kretanje razmjera dobnih razreda,
etata i drvne zalihe) jednog
zatvorenog sustava regularne šume.
Za buduće gospodarenje istraživanim
šumama hrasta lužnjaka, koje
imaju nepravilnu dobnu strukturu, s
ciljem postizanja stabilnog sustava
s potrajnom proizvodnjom svih koristi
šume, ocjenjuje se kao najpovoljnije
ono gospodarenje pri kojemu
izvođenje oplodnih sječa ovisi o
površini sastojina starijih od jedne
polovine ophodnje, a sa šumom se
gospodari ophodnjom od 140 do 180
godina. Sustavdinamičkim modeliranjem
moguće je u simulacijski
model ugraditi buduće predvidive
ili nepredvidive neželjene promjene
koje će se odraziti na gospodarenje
šumskim resursima na odre-


VICKO IVANČEVIĆ


XX. vijeka". Time je stekao pravo
na akademski naslov doktora znanosti
u oblasti biotehničkih znanosti,
područja šumarstvo.
Vicko Ivančević rođenje u Korčuli
9. ožujka 1937. g., gdje je pohađao
osnovnu školu. Realnu gimnaziju
završio je u Splitu, a Šumarski
fakultet, šumsko-biološki smjer
u Zagrebu. Prvi radni odnos zasnovao
je u tadašnjem Šumskom gospodarstvu
Senj gdje neprekidno radi
sve do danas. U tom razdoblju obavljao
je različite poslove od uzgajanja,
zaštite, uređivanja šuma, projektiranja
šumskih prometnica i ekologije
u stručnim službama i u šumarijama.
Stručni ispit položio je
1968. godine. Prije četiri godine
raspoređen je na mjesto rukovoditelja
Odjela za ekologiju i zaštitu šuma
u Upravi šuma Senj gdje se i danas
nalazi.Završio je poslijediplomski
studij iz "Oblikovanja prirodnih
i rekreacijskih objekata" i pri tome


đenom području. Na temelju takve
dinamike ponašanja sustava kao
odziva na simulirani scenarij, može
se izvoditi dugoročno planiranje fizičkih,
ekonomskih i financijskih
elemenata. Kako se radi o prirodnim
sustavima u kojima vladaju vrlo
složeni uzročno-posljedični odnosi
u vremenu i prostoru, sustavdinamičko
modeliranje može biti vrlo
snažna podrška planiranju i odlučivanju
pri gospodarenju šumama, te
se stoga preporučuje primjena upotrijebljene
metodologije uz primjenu
GIS tehnologije konkretno
u praksi.


Time bi se stvorila pogodna osnova
za izradu kako kratkoročnih,
tako i dugoročnih planova gospodarenja
određenog područja na više
razina gospodarenja, pa bi prostorno
i vremensko planiranje
šumskim dobrima dobilo jednu
kvalitetniju razinu.


Hranislav Jakovac, dipl. inž.


izradio magistarski rad "Posebne
namjene šuma crnog bora Senjske
drage". Mentor mu je bio prof. dr.
Ivo Dekanić. Sa svojim radovima
sudjelovao je na više kongresa i savjetovanja,
a u "Šumarskom listu"
bio je dugogodišnji urednik za znanstveno-
stručno područje krša. Upisan
je u registar istraživača u svojstvu
istraživača-suradnika u znanstvenom
području šumarstva. Autor
je više stručnih radova, uređajnih elaborata
i članaka. Bio je član Predsjedništva
Hrvatskog šumarskog
društva u dva mandata, tajnik senjskog
šumarskog društva i predsjednik
Sekcije za zaštitu čovjekove okoline
u Senju i član Savjeta Velebita
- parka prirode. Danas je član
Komisije za Velebitski botanički
vrt, tajnik Komisije za osnivanje
šumarskog muzeja u Krasnu, predsjednik
senjskog ogranka "Lijepa
naša" i predsjednik Matice hrvatske
-Ogranka Senj.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1996 str. 79     <-- 79 -->        PDF

Izrađena doktorska disertacija
sadrži sveukupno 179 stranica teksta
bez proreda. Stranice priloga
nisu obrojčane, a sastoje se od 38
tablica, 19 grafikona i 40 slika.
Posebna cjelina je dodatak s prilozima
od 106 stranica. U disertaciji je
korišteno preko 400 različitih izvora
i citirano 119 autora. Sume i šumarstvo
dijela hrvatskog primorskog
krša (od Povila kraj Novog
Vinodolskog do Mandaline - područja
Vojne krajine prema civilnoj
Hrvatskoj odnosno Dalmaciji) tijekom
XIX. i XX. stoljeća imali su
zapaženu ulogu u cjelokupnom životu
tih prostora, koja do sada nije
bila ni približno adekvatno valorizirana.
U tom razdoblju najistaknutije
mjesto pripada posebnoj senjskoj
šumarskoj ustanovi Kraljevskom
nadzorništvu za pošumljavanje
krša krajiškog područja Inspektorata
za pošumljavanje krševa,
goleti i uređenje bujica. U disertaciji
su detaljno obrađeni svi segmenti
njeziog djelovanja od 1878.
do 1942. godine, pa je tako objektivno
valorizirana njezina uloga i
važnost u okvirima šumarstva, ali i
sveukupnog života naše uže i šire
domovine.


U višegodišnjem radu na izradi
disertacije, daleko od znanstvenih
središta, autor je mukotrpno sakupljao
građu i tako je došao u posjed
vrijedne povijesne šumarske građe.
U prvom dijelu disertacije proučena


je i opisana veza između čovjeka istraživanog
prostora i njegovog okoliša
-u prvom redu postojeće ili potencijalne
šumske površine. Nakon
toga detaljno je obrađena nadgradnja
vezana za šumarstvo i njegove
stručnjake u pogledu projektiranja,
izvođenja i zaštite šumskih površina,
kao i svih ostalih posrednih ili
neposrednih radova vezanih za šumarstvo
ovih krajeva. Pri tome se
autor služio znanstvenim metodama
kod ovjere i vrednovanja svih
radova. Iako se disertacija velikim
dijelom odnosi na područje povijesti
šumarstva ovih krajeva, ipak autor
stavlja u središnji položaj uzgajanje
šuma, i to: sjemenarstvo, rasadničarstvo,
izbor vrsta i način pošumljavanja,
ekologija i melioracija
krša. Uz to je obrađeno i uređenje
bujica, kao posebna biološko-tehnička
mjera, šumsko građevinarstvo i
šumarska ekonomika. Sva područja
rada autor stručno analizira, te ih
međusobno povezuje i uspoređuje.
Istražena dostignuća senjske posebne
šumarske ustanove mogu se
uspješno primijeniti u sadašnjem,
ali i u budućem radu na kršu. Osim
toga ovakav rijetki rad trebao bi biti
poticaj mladim šumarskim znanstvenicima
za nastavkom daljnih istraživanja
povijesti našeg šumarstva.
U našoj struci nažalost se najmanje
istražuje njezina povijest,
iako taj segment može vrlo dobro
poslužiti za bolje definiranje zakonitosti
razvoja šumarstva. Tijekom
istraživanja dolazimo do odgovara


jućih rezultata prethodnih generacija
šumara koji su od velike koristi
za sadašnje, ali i za buduće generacije.
Na taj se način ovom radu daje
dimenzija suvremenosti i aktualnosti,
a djelovanje posebne senjske šumarske
ustanove stavlja se u kontekst
kompletnog sagledavanja šumarstva
Hrvatske u prošlosti i sadašnjosti.


Povjerenstvo za ocjenu doktorske
disertacije: prof. dr. Slavko Matić,
predsjednik a ujedno i mentor,
te prof. dr. Branimir Prpić i dr. Vlado
Topić, članovi, pozitivno je ocjenilo
doktorsku disertaciju stoje Fakultetsko
vijeće Šumarskog fakulteta
i prihvatilo. U prepunoj Vijećnici
Šumarskog fakulteta pred Povjerenstvom
za obranu doktorska
disertacije u sastavu: prof. dr. Branimir
Prpić, predsjednik, te prof. dr.
Slavko Matić i dr. Vlado Topić, članovi,
kandidat je uspješno obranio
disertaciju.


Tako je naša šumarska struka u
razdoblju 63 godine dobila 118. doktora
znanosti. Kao što je poznato
daleke 1923. g. prvi je doktorirao
Josip Balen, tadašnji mladi šumarski
stručnjak upravitelj senjskog
Nadzorništva. Djelovanje posebne
senjske šumarske ustanove potrajalo
je 64 godine. Ova dva događaja
po vremenskoj distanci dakako su
se slučajno poklopila, ali možemo
ustvrditi da nam nakon toliko vremena
ponovno dolazi jedan doktor
šumarskih znanosti iz senjskog
podneblja. Taj događaj znači daljnju
afirmaciju šumarstva na kršu,
ali i nastavak djela Josipa Balena —
našeg najpoznatijeg šumara na
kršu.


Postignutim doktoratom znanosti
kolega Vicko Ivančević dosegnuo
je visinu koja mu omogućuje
bolji pogled kao i veće mogućnosti
daljnjega bavljenja šumarstvom hrvatskog
krša. Poznavajući ljudske i
stručne značajke dr. Ivančevića uvjereni
smo kako će uslijediti potpun
uspjeh. I još jedanputa iskrene
čestitke na postignutome doktoratu
znanosti.


Prof dr. se. B. Prpić