DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1996 str. 43     <-- 43 -->        PDF

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 9 10. CXX (1996), 425-428
UDK 630*145.7:181(497.13)
ZAŠTIĆENA PRIRODA
PODRAVSKI PIJESCI DANAS
Ekološko-biološke značajke
Radovan KRANJČEV*


Fluvijalno-eolski pješčani sediment alpske provinijencije
pretaložen u desnoobalnom području rijeke
Drave, odavno poznat pod imenom Đurđevački pijesci
(u dijalektu Đurđevački pesci), i danas zauzima značajno
mjesto u podravskom krajoliku Hrvatske. Značajno
kako u petrografskom i geomorfološkom, tako i u florističkom,
vegetacijskom i faunističkom pogledu.


Zapisi S. Đurašina (1902.) i D. Hirca (1905.) s početka
ovog stoljeća o tadašnjem izgledu i živom svijetu
podravskih Pijesaka danas djeluju pomalo nestvarno i
nevjerojatno. Ni u sjećanju današnjih stanovnika ovog
područja više nema onih slika o vjetru koji podiže čitave
oblake pijeska i njime zasiplje obradive površine te
premješta čitave naslage tog "živog" materijala. Onaj
tko ne zna za takvu prošlost ovog krajolika oko Đurđevca
s početka ovog stoljeća, današnjim dolaskom na
Đurđevačke pijeske jedva će i pomisliti kako se nalazi
na prostoru gdje je temeljni pedološki supstrat i danas
sadržajem nešto izmijenjeni pijesak kojeg je vjetar
"samo" prije stotinjak godine premještao i raznosio uokolo
i zagorčavao život ovdašnjem pučanstvu. Iako pokretnih
pješčanih dina i ispuha s početka ovog stoljeća
više odavno nema, a "krvavih" pijesaka i "Hrvatske sahare"
sjećaju se Podravci tek iz starih zapisa o ovom osebujnom
prirodnom fenomenu u sjevernoj Hrvatskoj, recentni
živi svijet te različite gospodarske aktivnosti na
ovim prostorima i danas nose pečat primarnog pješčanog
substrata prevladavajućeg silikatnog sustava.


Slika 1. Dio površina geografsko-botaničkog rezervata Đurđevački Pijesci u
vrijeme cvatnje zečjaka (Cytisus seoparius)
Foto: R. Kranjčev


Dr. se. Radovan Kranjčev, prof.


Višedesetljetni rad šumarskih stručnjaka i ovdašnjeg
pučanstva na ukroćivanju, smirivanju i pošumljavanju
Đurđevačkih pijesaka, rezultirao je do današnjeg
dana skoro posvemašnjim obraštavanjem golog pijeska.
Crnogorične šumske sastojine koje grade obični ili
bijeli bor (Pinus Sylvestris L.) i crni bor (P. nigra Arnold)
uz nasade bagrema (Robinia pseudacacia L.) danas
prekrivaju najveći dio pjeskovitih površina. Neke
su već pred završetkom svoje biološke zrelosti, ili su je
završile, a po svom općem izgledu i sastavu te po djelomičnoj
mogućnosti prirodnog obnavljanja, možemo ih
ubrojiti u prirodne sastojine. Ti oblici vegetacije grade
danas i osebujne biocenoze, po mnogo čemu jedinstvene
u Republici Hrvatskoj. One bi mogle biti dostatan
izazov našim znanstvenicima, ne samo šumarske struke,
za temeljita biocenološka istraživanja.


Glede ovakvog karaktera šuskih sastojina, današnjeg
Borika, ili Jelika, kako ga zove ovdašnje pučanstvo,
posve je opravdano proglašenje dijela tih sastojina
(115,18 ha) 1995. godine park šumom. Ovdje bismo u
svrhu temeljitijeg obrazloženja razloga i smisla zaštite
tih sastojina, ali i kao poticaj za izradu odgovarajućeg
načina gospodarenja, naglasili i potrebu uvrštavanja
makar samo dijela tih borovih šuma (5-10 ha reprezentativnih
i najstarijih sastojina) u još stroži režim zaštite,
u status specijalnog pa i strogog šumskog rezervata. Temeljna
svrha bila bi održati neometanim prirodne šumske
sukcesije na ovim jedinstvenim staništima u Hrvatskoj,
bez ikakve čovjekove intervencije. Jedinstvenost
ovih šumskih sastojina nije samo u njihovom današnjem
sastavu i izgledu, već i u načinu njihovog nastanka
i utjecaja čevjeka na ovim tlima. Ovako shvaćena
zaštita dijela šumskih sastojina sačuvala bi Borik kao
prirodni spomenik i trajnu ekološku postaju ne samo
značajnu za našu šumarsku i ostalu znanost, već i kao
refugium na osobit način okupljenih i ustrojenih članova
specifične biocenoze ovih arenoznih tala.Ovakva
zaštita imala bi tek svoje puno opravdanje.


Površina Pijesaka veličine oko 20 ha istočno od
Đurđevca na kojoj je bilo otežano pošumljavanje obrasla
je specifičnom travnatom vegetacijom psamofilnog
karaktera. Godine 1963. proglašenaje zaštićenom u statusu
geografsko-botaničkog rezervata Đurđevački pijesci.
Namjera je bila održati i sačuvati upravu tu osebujnu
zajednicu trava vlasulje bradice i sivkaste gladice
(Corynephoreto-Festucetum vaginatae croaticum Sokl.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1996 str. 44     <-- 44 -->        PDF

R. Krnnjčcv: PODRAVSKI PIJESCI DANAS Šumarski liši bi. 9 10. CXX (! 996), 425-428
Slika 2. Rubni dio šumskih borovih sastojina Borik Sjeverno od Đurđevca
Foto: R. Kranjčev


1942.) s nizom biljaka pješčarki (psamofita). Na ovim,
ali i na svim ostalim površinama Pijesaka u Podravini,
temeljito je istražena flora i vegetacija sredinom ovog
stoljeća (Soklić, 1942.), u kojoj je utvrđeno oko 50 biljaka
pješčarki. Uspoređujući to stanje s današnjim,
posebice ono na preostalim travnatim površinama kod
Đurđevca i Kloštra Podravskog, opažamo značajno
smanjenje broja vrsta pravih pješčarki. Njih se do danas
održalo tek dvadesetak. Istaknimo ovom prilikom samo
neke:


Silene otites Sm., štitasta pucalina


Jasione montana L., obični prisadnik


Artemisia campestris L., svilasti pelin


Centaurea rhenana Bor., rajnski različak


Alyssumgmelinii L., dvogodišnje siva turica


Corynephorus canescens Beuv., vlasulja gladica


Festuca vaginata W.K., vlasulja bradica


Thymus serpyllum L., majčina dušica pješčarka


Palntago indica L., trputec vuzlika


Pulsatilla nigricans Stoerck, crnkasta sasa


(pred nestankom)


Potentilia arenaria M. Sch, petoprsta pješčarka


Linariagenistifolia Mili,, lanilist


Salsola ruthenica L., solnjača


Slika 3. Posljednji primjerak crnkaste sase (Pulsatilla nigricans) s pjeskovitih
staništa kod Kloštra Podravskog
Foto: R. Kranjčev


Tu raste i desetak vrsta mahovina i lišajeva koji mjestimice
u značajnoj mjeri prekrivaju površinu pijeska.
Uzroci smanjenja broja vrsta psamofita kao i smanjenja
travnatih površina su različiti utjecaji čovjeka te snažno
prodiranje grmolikog zečjaka ili zajika (Cvtisus seoparius
W. K. ) te bagrema na ova staništa. No i prirodni
procesi sukcediranja izmijenjenog tla i biljnog svijeta
također su zamjetni tijekom cijelog 50-godišnjeg razdoblja.
Tako je zečjak svojom agresivnom prodornošću
danas zaposjeo više od 90 % zaštićene plohe kod Đurđevca,
pa je tek desetak ha pješčara s travnatom vegetacijom
ostalo sačuvano sjeverno od Kloštra Podravskog.
Njih bi kao posljednje u Hrvatskoj trebalo zaštiti
od daljnjih negativnih čovjekovih utjecaja.


I na ovim nepošumljenim preostalim površinama
oblikovala se i do danas održala zasebna biocenoza. U
njoj se pored biljne komponente održava i brojni životinjski
svijet, jednako osebujan i raznolik i bogat. Beskralješnjaci
i ovdje prevladavaju, prvenstveno kukci i
paučnjaci. Pored 30 vrsta leptira (Lapidoptera) najuže
vezanih za ova staništa (karakteristični skup), od preko
400 vrsta na području podravskih Pijesaka, niz vrsta
poznat je samo iz ovih prostora u Republici Hrvatskoj.
Tu žive i predstavnici kukaca ravnokrilaca, opnokrilaca,
dvokrilaca, kornjaša, kusokrilaca, mrežokrilaca.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1996 str. 45     <-- 45 -->        PDF

K- Kranjčev: PODRAVSKI PIJESCI DANAS


Ose pjeskovarke, kopačice, brojni skakavci, mravlji
lav, nosata šaška te dva pauka s nastambama u pijesku,
samo su neki članovi ovih entomocenoza koje nisu u cijelosti
do danas istražene. Zamjetne populacije nekih
vodozemaca, gmazova, ptica te malih sisavaca upotpunjuju
sliku životinjskog svijeta ovih biotopa.


Slika 4. Crni cjevasti pauk (Eresus niger) rijedak je predstavnik psamofilne
faune u Hrvatskoj. Mužjak s Pijesaka kod Đurđevca
Foto: R. Kranjčev


Šumarski liši br. 9 I«. CXX (1996). 425-428


Slika 6. I vapnene rizokonkrecije na pjeskari kod Kloštra Podravskog svjedoče
o nekadašnjem šumskom pokrivaču na ovim staništima
Foto: R. Kranjčev


U posljednjih 20-tak godine zbog građevinskih
potreba čovjek na više mjesta odvozi pijesak. Tako su
nestali čitavi pješčani bregovi oko Đurđevca, Kalinovca
i Kloštra Podravskog. Ovaj najdrastičniji zahvat
na Pijescima ima i neke zanimljive ekološke i biološke
značajke. Naime, prije eksploatacije pijeska razgrće se
površinski više ili manje humozan sloj ili sloj s kamenom
mjestancem (Ortstein), i tako po rubnim dijelovima
iskopa nastaju gomile jalovine. To su nova, skoro
djevičanska staništa, na kojima određenim sukcesijama
brzo smjenjuje živo naselje koje do izvjesne mjere
opetuje i prolazi one etape koje se moglo i ranije si jediti
u procesu obraštavanja golog pijeska. Naravno, danas
se to odvija u nešto drukčijim okolnostima i s nešto
drukčijim sastavomi ritmikom biljnih i životinjski vrsta
(npr. neofiti i mnoge korovske nitrofilne vrste). Isto tako
zanimljive su i privremeno, najviše godinu-dvije,
otvorene veće pješčane površine pripremljene za eksploataciju,
na kojima se može pratiti naseljavanje i već
dugogodišnje održavanje niza vrsta kojih na drugim
staništima Pijesaka više nema (Salsola, Onosma, Polygonum,
Artemisia, Phalus hadriani, Sarcosphaera coronaria
i niz drugih). Oko pjeskara je i najviše drugih


Slika 7. Najraširenija trava otvorenih pjeskovitih staništa u Podravini je \ la-


Slika 5. Leptir sovica Scotia vestigialis poznat je u Hrvatskoj samo na


suija bradica (Fesluca vaginata). Pionirska je vrsta u obraštavanju


pjeskovitim biotopima oko Đurđevca


pijeska i prehrambena biljka mnogih životinjskih organizama


Foto: R. Kranjčev


Foto: R. Kranjčev




ŠUMARSKI LIST 9-10/1996 str. 46     <-- 46 -->        PDF

R. Kninjčev: PODRAVSKI PIJESCI DANAS
kukaca, napose leptira, skakavaca, kornjaša i opnokrilaca,
najveće kolonije osa kopačica, mravljeg lava i
mnogih drugih. Tako čovjek svojim zahvatima do izvjesne
mjere povećava na ovim staništima biološku
raznovrsnost.


Ostvarivanje zaštite dijela prostora podravskih Pijesaka
karakterizira danas čitav niz specifičnih problema
ekološke prirode. Onaj osnovni sastoji se u tome kako


Šumarski list br. 9 10, CXX< 1996), 425-428


treba jasno odgovoriti na pitanje što želimo štititi, čuvati.
Ne manje važno je i pitanje o tome kako to provoditi,
da li smišljenim mjerama utjecaja ili pak prepuštanjem
živog naselja i tla prirodnim neometanim sukcesijama.
U svakom slučaju određeni oblik zaštite morao
bi postojati. Tako će se i ovaj današnji živi svijet podravskih
Pijesaka i dlje održavati i biti dostupan istraživanju
i svekolikom vrednovanju.