DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 23     <-- 23 -->        PDF

D. Pieman i T. Pentek: UPORABA RPP SREDSTVA ZA STABILIZACIJU TLA... Šumarski list hr. 1112, CXX (1996). 469-476
4. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA - Research field
Istraživanje je provedeno u GJ Grubišnopoljska bilogora,
koja se prostire na 7 339,07 ha, a nalazi se u brdskom
području Bilogore. Gospodarskom jedinicom upravlja
US Bjelovar, odnosno šumarija Grubišno polje.


4.1. Geološka podloga - Geological base
Matični supstrat za tvorbu tala na ovom području je
uglavnom suhi facijes karbonatnog lesa, dok se u podnožju
Bilogore nalazi i nešto vlažnog facijesa lesa.
Ovakav homogeni sastav matičnog supstrata i njegove
osnovne pedogenetske karakteristike, utjecale su na
"jednotipski pravac" evolucije tala, u kojem dominira
lesivirano (luvisol) tlo.


Tla sastojina koje se razvijaju u ovoj gospodarskoj
jedinici mogu se podijeliti u dva odjela, te dalje na tipove
tla kako slijedi:


odjel automorfnih tala: koluvijalno tlo, eutrično
smeđe tlo (gajnjača), lesivirano tlo (luvisol) ili
merizirano tlo,


odjel hidromorfnih tala: aluvijalno ili fiuvijalno tlo
(fluvisol), pseudoglej, močvarno glejno tlo (euglej).


4.2. Klimatske prilike - Climatic conditions
Za definiranje klimatskih prilika na istraživanom
području poslužit ćemo se meteorološkim podacima s
meteoroloških postaja Daruvar i Virovitica budući takva
postaja u Grubišnom Polju ne postoji.


Ovo je područje prema Koppenovoj klasifikaciji


svrstano u klimatskim zonu C (toplo umjerena kišna
klima), sa oznakom "Cfwbx".


4.3. Vcgetacijski pokrov - Vegetation cover
Najviša područja gospodarske jedinice pripadaju
svezi bukovih šuma i to:


zajednica bukve sa dlakavim šašem (Carici pilosaefagetosum),
panonska bukova šuma (Fagetum croaticum pannonicurn).
Nešto niže terene obrasta grabova sveza sa zajednicama:


tipična šuma hrasta lužnjaka i običnog graba
(Carpino betuli-Quercetum roboris typicum),


šuma hrasta lužnjaka i običnog graba sa bukvom
(Carpino betuli-Quercetum roboris fagetosum),


šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba (Quercocarpinetum
croaticum).
Najniža staništa uz rijeke Grđevicu i Ilovu nastanjuju
vlažne lužnjakove zajednice.


U jarcima nižih i viših dijelova g.j., a uz manje vodotoke,
nailazimo ovisno o nadmorskoj visini na zajednicejohe:


šuma crne johe sa drhtavim šašem (Carici brizoides-
A Inetum glutinosae),
šuma crne johe sa trušljikom (Frangulo alnetumglutinosae).
5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA - Research results
Šumska cesta Obrovi kod koje je izvršena stabilizacija
RRP-om ukupne je duljine 2175 m. Širina trase
iznosi između 12 m i 14 m, ovisno o nagibu terena; širina
planuma je 6 m od čega na kolnik otpada 4 m, a na
bankine po 1 m s lijeve i desne strane kolnika.


Probijanje trase i izradba donjeg stroja ceste jednaka
je načinu građenja kao i kod klasične metode. Poslije
izgradnje donjeg stroja ceste, prišlo se stabilizacije tla
primjenom RRP sredstva. Naravno da su prethodno
provedena potrebna geomehanička ispitivanja i laboratorijske
analize svih parametara tla koji su relevantni
čimbenik pri donošenju odluke može li se konkretno tlo
stabilizirati kemijskim postupkom primjenom RRP-a.


Radovi su započeli tanjuranjem tla, a cilj je bio rasijecanje
i usitnjavanjem tla (u širini kolnika) kako bi se
omogućilo bolje prodiranje otopine RRP-a u tlo, a isto
tako da ne dolazi do razlijevanja iste. Tanjuranje je izvršeno
do dubine od oko 20 cm primjenom traktora IMT 560
sa priključnim uređajem (roto-freze, tanjurače).


Na tako pripremljenu površinu kolnika izvršeno je
prskanje prethodno pripremljene otopine RRP sredstva
i vode (4 litre RRP-a i 1000 litara vode stoje dovoljno
za tretiranje 100 m2 ceste). Prskanje je obavljeno cisternama
koje vuče traktor (cisterna "Creina"). Za tretiranje
tla utrošeno je ukupno 160 litara RRP-a po 1 kilometru
ceste, odnosno za cijelu duljinu ceste bilo je potrebno
350 litara RRP-a.


Radi veličine cisterne bila su potrebna dva prijelaza
traktora da bi se obavilo jedno kompletno tretiranje tla
radnom tekućinom. Otopina je nanašana tri puta sa po
dva prijelaza traktora i cisterne. Nakon prskanja tlo je
još jednom obrađeno frezom i ostavljeno neporavnato
da bi se radna tekućina dobro upila.


Po upijanju otopine tlo je poravnato grejderom i
ostavljeno do proljeća kako bi radna tekućina što dublje
prodrla u tlo (postupak stabilizacije obavljanje ujesen)
uz pomoć jesenskih kiša i proljetnog topljenja snijega.
U međuvremenu je tom dionicom ceste zabranjen sav
promet i postavljene su rampe.