DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 67 <-- 67 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA JESMO LI NA PUTU DA POTROŠIMO IDEJU O JEDINSTVENOM GOSPODARENJU ŠUMAMA U HRVATSKOJ? Šumarstvo Hrvatske je u proteklih pola stoljeća vrlo često proživljavalo reorganizacije, koje su uglavnom bile nesvrhovite, pothranjivane regionalizmom i prekomjernom zahtjevnošću prema šumi, što je iza sebe ostavilo tragove u neujednačenom razvoju sa značajnim ožiljcima na šumi i šumarstvu Hrvatske. Tek su izmjene i dopune Zakona o šumama od 5. listopada 1990. godine (u koncepciji zapravo novi Zakon) stvorile zakonske, ali samo pretpostavke za uspješan razvoj šumarstva Hrvatske. Od donošenja Zakona prošlo je šest godina; zasigurno dovoljno da ocijenimo, jesmo li, i koliko, uspjeli u oživotvorenju temeljnih ideja novog ZOŠ-a. Jedno javno poduzeće u djelatnosti šumarstva na razini Republike Hrvatske, umjesto dotadašnjih jedanaest radnih organizacija trebalo je osigurati uravnoteženi razvoj šumarstva Hrvatske i dakako cjelovito obavljanje djelatnosti gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u državnom vlasništvu. Zbog značaja šuma kao dobra od posebnog interesa Republike, najveća uloga u upravljanju i odgovornosti u Poduzeću pripada Upravnom odboru; jedinom organu upravljanja. Dakako da i tu ima mjesta analizi i ocjeni kvalitete i uspješnosti rada. O toj problematici pisao sam u referatu u listopadu 1992. godine na savjetovanju održanom na Brijunima: "Iz članka 22. ZOŠ-a, vidljivo je da Upravni odbor odlučuje o radu i životu Poduzeća, te da o svom radu redovno podnosi izvještaj Saboru RH. Dopustio bih si sada osobni komentar o ocjeni proteklog funkcioniranja i uspješnosti rada Upravnog odbora JP "Hrvatske šume ". To tim više osjećam svojim pravom, jer sam u vrijeme "prohodavanja " bio njegovim članom. Vrlo brzo bilo je jasno i prepoznatljivo daje rad u Upravnom odboru za članove izvan struke i njihov neprofesionalni status uz preopterećenost funkcijama pouzdana pretpostavka za ocjenu mogućeg doprinosa u radu. Osuđeni na šaptače, nerijetko su u najboljoj želji skretali raspravu na margine životnih sadržaja šumarstva. Drugi pak, svojom su samokritičnom šutnjom ili vrlo prorijeđenom prisutnošću, samo na papiru bili upravljači hrvatskim šumarstvom. Inercijom iz prošlih vremena, u smislu neodgovaranja za ono što su činili ili nisu učinili, otvarali su prostor za skretanje ili bar isuviše spori ritam događanja u šumarstvu Hrvatske. Da bi ovo, o čemu govorim, potkrijepio primjerom, reći ću jednu od ključnih stvari iz početka UO "Hrvatskih šuma ". Vrlo odlučan start na izdvajanju svih mjerljivih djelatnosti iz Poduzeća doveo bi tada "Hrvatske šume " u vrlo nezgodan položaj u odnosu na jedinog ozbiljnog izvođača radova. On bi vrlo brzo iskoristio svoj monopol is tički položaj. Uspjeh zaustavljanja tadašnje akcije u jednokratnoj transformaciji, pretvara se sada u svoju suprotnost, prekidom logičnih aktivnosti podređenih tom cilju. Cilj je dakle izlazak na tržište, no isto toliko koliko je bilo razumno i opravdano spriječiti provedbu te akcije "preko noći", sada je nerazumno mirno očekivati poduzetništvo, ne ulažući trud u njegovo programirano i sustavno građenje. Teškoće u radu i dimenzija tereta kojeg bi UO trebao ponijeti svakako nisu male. Od 168 šumarija i 15 uprava šuma sada unutar jednog šumskogospodarskog područja treba napraviti jedan organizam, udahnuti mu jednu dušu i osigurati zdrav ritam otkucaja. Ne treba naime imati iluzija; aritmije će još dugo potrajati, no do infarkta ne bi smjelo doći. Da se odredim prema ulozi UO; založio bih se za vrlo odgovorni i dostojno nagrađeni profesionalizam ". Četiri godine nakon tog referata, čini se da izrečene misli nisu izgubile na aktualnosti. Osjećam potrebnim ukazati još određenije na nedjelotvornost i inertnost poduzeća koja vrlo pouzdano razara, po meni sjajnu ideju jednog poduzeća za šume u Hrvatskoj. Evo ih redom: Svo ovo vrijeme ustrajali smo na iluziji o operativnosti iz središta provodeći centralizam na svim, pa i krivim područjima djelovanja poduzeća. Obračun uzgojnih radova po jedinstvenom cjeniku, bez dosljedne provedbe knjigovodstva proizvodnje izrodio se u trošenje bez mogućnosti kontrole. Umjesto kontrole kvalitete uzgojnih radova mi smo dograđivali 517 |