DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 78     <-- 78 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


Hans - Jtirgen OTTO


Izdanje Eugen Ulmer 1994, 392 stranice, 19 tablica,


140 crteža. ISBN 3 - 8252 - 8077 - 2, cijena 609 ATS.


Autor knjige, prof. dr. Hans-JiirgenOtto, savjetnik
u Ministarstvu za prehranu, poljoprivredu i šumarstvo
Donje Saksonije, od 1972. godine referent je za ekološke
osnove uzgajanja šuma, uzgajanja šuma, zaštitu šuma,
planiranje i znanstvena istraživanja. Od 1984. godine
predaje šumarsku ekologiju na Sveučilištu u Gottingenu,
a od 1992. na Tehničkom sveučilištu u Dresdenu/
Tharandt.


Knjiga je plod dugogodišnje autorove djelatnosti na
području šumarske ekologije, osnove suvremene šumarske
znanosti i prakse.


Sadržaj knjige podijeljen je na 4 osnovna poglavlja:


1. Šumarska ekologija na području prirodoslovlja,
2. Neživi okoliš i njegov utjecaj na šumu,
3. Prostorna građa i unutrašnja organizacija šumskih
ekosustava,
4. Vremenski razvoj šumskih ekosustava.
U prvom su poglavlju prikazani značenje, sadržaj,
razvoj i cilj šumarske ekologije, koja se može definirati
kao primijenjena grana opće ekologije, ekologije bilja i
ekologije životinja. Razmatraju se opći relevantni pojmovi,
posebno temeljni pojam ekosustava. Ekosustav
se prostorno shvaća vrlo široko, pa tako, primjerice, on
može biti jedna šuma, ali i samo jedan panj u šumi.
U drugom poglavlju opisuju se čimbenici nežive
prirode te njihovo djelovanje na šumu. Tu spadaju zračni
omotač, sunčeva energija (zračenje, svijetlo, toplina),
kružni tok vode, geološke formacije, raspadanje
matičnog supstrata, tvorba tla, hranjiva, sila teža, visinske
zone, ekspozicija. Djelovanje okoliša na šumu i
njezine članove obuhvaća optimalne i ograničavajuće
kombinacije čimbenika, zajedničko djelovanje čimbenika
koji određuju rast u regionalnoj klimi, šumska
staništa, stabilnost i promjenjivost okolišnih utjecaja od
pleistocena do 1000. godine prije Krista i od 1000. do
1950. godine, te njihova kratkoročna kolebanja. Veliki
dio prostora zauzima prikaz o prilagođavanju šuma i
njezinih članova na okoliš. Raspravlja se o izlučivanju
stabala u šumi i njihovom otporu tom izlučivanju; o
vanjskom obliku stabla (fenotipu), o ekološkim zahtjevima
i karakterističnim značajkama vrsta devrća, o
genotipu i njegovom varijabilitetu kao osnovi za prilagođavanje,
o stanišnim prilikama i diverzitetu.


WALDOKOLOGIE


Autor se posebno osvrće na sve češću upotrebu pojma
vitalnosti stabala i šume te u svezi s time navodi bitna
obilježja za određivanje vitalnosti koja su izvana vidljiva
ili se neposredno ne mogu zamijetiti.


Nadalje se raspravlja o varijabilnosti, načelima evo


lucije kod nepromijenjenog okoliša, selekciji i adapta


ciji, dinamici evolucije kod usmjerene promjene okoli


ša, o koevoluciji i preadaptaciji, o poremećajima u oko


lišu i brzini evolucije. Definira se pojam ekološke niše,


opisuje stvaranje niša, njihov raspored i promjenjivost.


Šumske formacije na Zemlji promatraju se kao izraz


okolišnih čimbenika, pa se nakon općenitih razmatra


nja karakteriziraju vazda zelene šume, nizinske tropske


kišne šume, borealne crnogorične šume, bjelogorične


šume hladnog i umjerenog područja, uz podrobniji pri


kaz europskih šumskih regija.


Slijedi prikaz o prirodnim granicama rasprostranje


nja šuma i šumskog drveća, njihovoj fiziognomiji, sta


bilnosti i promjenjivosti, a zatim se raspravlja o povrat


nom ekološkom djelovanju šume na okoliš: na svjetsku


i lokalnu klimu, na smirivanje vjetrova, temperaturne


razlike, vodni režim, eroziju, buku i onečišćenje okoliša.


U trećem poglavlju autor najprije ističe razlike između
šumskih i ostalih ekosustava, da bi u nastavku
podrobnije prikazao strukturu šume i njezina ekološkog
djelovanja: okomitu i vodoravnu strukturu,
njezinu raznolikost tijekom vremena, prirodne šumske
zajednice i ekološke učinke različitih šumskih struktura
(voda, svjetlo, temperatura, vjetar i dr.). Posebno je
obrađena ekološka komponenta šumskog ekosustava:
šuma kao životni prostor životinja, njihova svojstva i
sposobnosti, stupanj ovisnosti pojedinih vrsta o biotopu
(habitatu), stupanj mobilnosti, prostorni i vremenski
raspored, koinciodencija, odnosno inkoincidencija s
drugim vrstama, životinje kao bioindikatori (napose
ptice) ekološke kvalitete šuma, utjecaj prijelazne zone
između šume i drugih biotopa (ekoton), sastav i brojnost
životinjskih i biljnih vrsta i dr. Navode se podaci o
brojnosti vrsta pojedinih zooloških taksona u njemačkim
šumama. Tako primjerice saznajemo da u njima
živi 92 vrste sisavaca (22 vrste šišmiša i 32 vrste mišolikih
sisavaca, uz ostale), 255 vrsta ptica stanarica, 12
vrsta gmazova, 19 vrsta vodozemaca, 270 vrsta puževa,
30 000 vrsta kukaca (3 700 vrsta kornjaša, 3 000 vrsta
leptira, 11 000-12 000 opnokrilaca i stotinjak vrsta
mrežokrilaca) i 78-100 vrsta paučnjaka.