DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 81     <-- 81 -->        PDF

bno obrađene imovne općine te zemljišne zajednice i
konačno u Pregledu povijesti hrvatskih šuma i šumarstva
O. Piškorića -J. Vukelića. O prikazima o
pojedinačnim povijesnim temama obrađenim u Šumarskom
listu u njegovom prvom stogodištu može se saznati
iz Povijesti šumarstva Hrvatske od 1846 do 1976.
str. 320-323, a više tema nalazi se i u Šumarskom listu


1977-1995.


Izneseni nedostaci međutim ne umanjuju vrijednost
Leksikona kao cjeline, te se, kao stoje rekao akademik


Klepac, treba naći u svakoj Šumariji pri ruci svakog šumara,
pa i kao predmet darivanja, iako je njegov tekst
manje za čitanje, a više, kako je na prezentaciji rekao i
prof. dr. S. Sever, za prelistavanje poput šetnje kroz
park ili šumu uz zaustavljanje na mjestima koja su časovito
svratila našu pozornost na neko stablo ili drugi
dio šume.


Oskar Piškorić


PRIRODNA BAŠTINA HRVATSKE, ZAGREB, 1995.


Za knjigu Prirodna baština Hrvatske "bez dvoumljenja
može se reći, daje to prva knjiga u kojoj je na jednom
mjestu obuhvaćena svekolika priroda lijepe naše
domovine, od Iloka i Vukovara preko Slavonije, središnje
Hrvatske, Korduna i Banovine, Gorskog kotara i
Like, Istre i Hrvatskog primorja te Dalmacije i prelijepoga
Dubrovnika" ocjena je prof. dr. Branimnira Prpića
na predstavljanju ove knjige. Tu će ocjenu prihvatit
svako već na temelju ovog prikaza, a pogotovo kada se
neposredno upozna s njezinim sadržajem i opremom.


Nakon uvodnog teksta Akademika Andre Moliorovičića
pod naslovom Ljepota prirode na tlu
Hrvatske, hrvatsku prirodnu baštinu prikazali su:


Dr. Srećko Božičević - Položaj, klima, tlo, vode
i specifičnosti površinskih oblika;
Prof. dr. Branimir Prpić - Šumski pokrov
Hrvatske;
Prof. dr. Ljudevit I lij an ić - Biljni pokrov


Hrvatske (flora i vegetacija);
Prof. dr. ĐuroHuber -Opis velikih sisavaca;
Prof. dr. Nikola Tvrtković - Fauna krškog pod


zemlja dinarida;
Prof dr. Gordan L u k a č - Osobitosti ptičjeg svijeta
Hrvatske;
Prof. dr. MiloradMrako včić -Živi svijet rijeka i


jezera Hrvatske;
Prof. Ivo B ral ić - Parkovi prirode;
Prof Eduard K1 e t e č k i - Vodozemci i gmazovi;
Prof. dr. Srećko L e i n e r - Pijori ili gaovice - relik


tne ribe ponornica jadranskog sliva;


Prof. dr. Nikola T v r t k o v i ć, Dragutin G aj s k i,
Edit Šolić - Prirodoslovni muzeji, akvariji i
botanički vrtovi.


Zadani opis priloga (30 "kartica") zahtijevao je od
autora kratkoću izlaganja ili opisivanja. Dr. S. Božičević
uspio je dati osnovne podatke o državi Hrvatskoj:
geografske koordinate, dužine granica prema susjednim
državama, površinu, broj otoka, akumulacijskih
jezera i dr., popis spilja (14 većih, tj. dužine preko


2000 m, i niza manjih) .te, npr. paleontološka i arheološka
nalazišta, koja povremeno posjećuju organizirane
skupine i pojedinci. Tek nedavno otkrivena LUKINA
JAMA U Hajdučkim kukovima, opisana je s osam redaka,
što i zaslužuje. Dubine je 1392 m i sadrži novu vrstu
pijavice nazvanu Croatobrachus mestrovi.


Prikaz Šumskog pokrova Hrvatske prof. dr.
Branimir Prpić sadrži:


1. Prostiranje i značenje šuma u Hrvatskoj,
2.
Šume priobalnog jadranskog pojasa (vazda
zelene crnikine šume, šume alepskog bora,
šume hrasta medunca i duba),
3. Šume južnoga kopnenog dijela Hrvatske (dinarska
šuma bukve i jele, bukove šume),
4. Šume s hrastom kitnjakom,
5.
Bukove i bukovo-jelove šume savsko-dravskog
međurječja (bukove šume, panonska šuma
bukve i jele),
6. Nizinske šume (šume hrasta lužnjaka, šume
poljskog jasena, šume mekih listača - vrba i
topola),
7. Uloga hrvatskih šuma u zaštiti čovjekova okoliša.
A šume Gorskog kotara, Like? One su navedene pod
naslovom "šume južnog kopnenog dijela Hrvatske".
Mjesto "južnoga" trebalo je stajati "zapadnog" ili, u odnosu
na Zagreb kao žarišnu točku, "jugozapadnog".
Međutim u ovoj knjizi postoji još jedan nesklad između
naslova i sadržaja odnosnog teksta.


U uvodnom dijelu prikazana je zastupljenost u %
pojedinih vrsta u Hrvatskoj od čega su preko 10% zastupljeni
bukva 35.8%, hrast lužnjak 16.1% i jela
13.2%, a ispod 10% hrast kitnjak 9.4%, ostali hrastovi
1.8%, jasen 3.5%, obični grab 7.0%, meke listače 3.5%,
smreka 1.0%, borovi 3.1 % i ostalo 5.6%.


U Biljnom pokrovu Hrvatske Prof. dr. Lj. Ilijanić
uvodno naglašava, da biljnogeografski položaj




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Hrvatske omogućuje "veliko bogatstvo, raznolikost i
osebujnosti biljnog pokrova Hrvatske" što je i "odraz
svih onih ekoloških promjena što su se zbivale u Europi
kroz geološku prošlost, u prvom redu od tercijara, a osobito
od početka pleistocena ili diluvija (ledeno doba)
do današnjih dana". Raznolikost Hrvatske flore (cvjetne)
Ilijanić je prikazao u deset skupina, uz nabrajanje
endemičnih vrsta podijeljenih na ilirsko-jadranske,
ilirsko-balkanske i hrvatsk e endeme s velebitskom
degenijom (Degenia velebitica) "na prvom mjestu". Na
prvom mjestu, jer ih ima na Velebitu još pet, na
Biokovu tri te na ostalim dalmatinskim planinama, na
otocima, u Istri (istarski zvončić -Campanula istriaca)
pa i u kopnenoj Hrvatskoj (hrvatska perunika -Iris
croatica u medunčevim i crnograbovim šumicama,
primjerice na Medvednici). Endem je i dalmatinski crni
bor (Pinus nigra subsp. dalmatica).


Slijedi prikaz "Raslinstvo (vegetacija, biljne zajednice)".
Vegetacija je podijeljena na šumsku i na nešumsku.
Kako je šumsku vegetaciju prikazao Prof. dr.


B. Prpi ć to se ovdje prikazuje samo nešumska. Nešumska
vegetacija razvrstana je na:
1. Šikarsku vegetaciju (šikare, šibljaci i garizi ili
bušici), dakle i vegetacije koja je koliko nešumska
toliko i šumska, posebno šikare;
2. Vegetacija sječina i to "šumskih sječina u pojasu
bukovo-jelovih šuma Gorskog kotara, Kapele,
Plješevice, Velebita uz rubove potoka, manjih
dražica i ponikava" koje "nastavaju posebne zajednice
uskolisnog kipreja (Epilobium angustifolia)"
itd;
3. Vegetacija visokih zeleni u koju su ubrojene i bujadnice;
4. Travnjaci (livade i pašnjaci) i vrištine; koji su podijeljeni
na:
a) primorske travnjake,
b) brdske i planinske travnjake kopnenih područja,
c) nizinske travnjake kopnenih područja,
d) vrištine i travnjake na kiselim tlima:


5. Cretna vegetacija;
6. Močvarna i vodena vegetacija (zajednice močvarice
i vodenjače);
7. Vegetacija obalnih grebena (grebenjače) i muljevitih
morskih obala (slanuša);
8. Vegetacija živih pijesaka (zajednice pješčarke);
9. Vegetacija u pukotinama stijena;
10. Vegetacija na točilima (zajednice točilarke);
11. Zajednice pećinarske;
12. Korovna i ruderalna vegetacija.
"Zaštita i očuvanje bogatstva i raznolikosti našeg
biljnog svijeta" zadnje je poglavlje ovog članka. Prof,
dr. Lj. Ilijanića.


Osobitosti biljnog svijeta opisao je Gordan Lukač
, ovdje potpisan kao mr. biol.1


Na početku saznajemo da je u Hrvatskoj "do sada
zabilježeno 378 vrsta ptica, što u odnosu na ukupni broj
europskih vrsta iznosi 68%". U članku je poimenice navedeno
blizu 150 vrsta, među kojima i nekih kojih danas
više nema ili su rijetko zabilježene kao npr. bijela
crkavica (Neophron perenopterus), koja je "zadnji put
promatrana u Velikoj paklenici". Dakako, da su neke
navedene tek s nekoliko riječi, ali neke i nešto opširnije.
Tako npr. za velikog vranca (Phalacrocorax carbo) da
je u nekim europskim zemljama bio pred istrebljenjem,
ali je "uslijed strogih zaštitnih mjera, toliko povećao
svoju brojnost, da je postao prava opasnost za ribnjake",
jer se hrani samo ribom za kojom roni i do 20 m u
dubinu. U Kopačkom ritu, npr. 1986. godine gnijezdilo
se oko 1000 parova.


S druge strane suvremeni zahvati čovjeka u prirodu
uništavaju i prostore za gniježđenje kao npr. vivčaricu
(Charadriiformes), kulika sljepčića (Charadrius dubius)
i morskog kulika (Ch. alexandrinus). Prvoga ugrožavaju
akumulacije, jer uništavaju šljunkovite sprudove
i otočiće kao mjesta gnijezdišta, a drugog turizam
zauzimanjem morskih žala i gradnjom.


Suvremeno šumarstvo ugrožava do istrebljenja i neke
ptice koje su zaštitari šuma kao, npr., djetlići ili sniježnice,
kojima su šupljine u drveću gnijezdišta. Kako
su takva stabla danas vrlo rijetka ili ih uopće nema, to bi
trebalo u šume postavljati umjetna gnijezda, stoje, uostalom,
još 1946. godine predlagao i ing. Ilija Lončar.2


Sve vrste osim jedne u Opisu velikih sisavaca prof
dr. Đ. Hubera nalaze se i u Šumarskoj enciklopediji.
Ta jedna je rakunski pas (Nyctereutes procenoides). Ali
nalaze se i, po težini dva mala sisavca, lasica (Mustela
nivalis) težine svega 0.1 kg te zerdav (Mustela ermine/
ajtežine 0.225 kg ali ne nalazi se, npr., puh (Glis glis,
syn. Myoxus glis), značajni stanovnik šuma Gorskog
kotara. S druge strane za neke vrste nalaze se podaci o
brojnom stanju i odstrelu, pa je tako primjerice "populacija
(lisice) stabilna i vjerojatno ih ima preko 20.000"
uz godišnji odstrel od 13.000. Vidra pak "i dalje ima
status ugrožene vrste jer populacije ograničavaju gubitak
staništa i krivolov" (od 1972. godine vidra je trajno
zaštićena vrsta).


Kod vuka rečenica "nagli pad broja vukova primijećen
je između 1970. i 1980. godine (u odnosu na prethodne),
kada su ukinute nagrade (za ubijanje vukova) i
zabranjivani otrovi i zamke" vjerojatno slagarskom griješkom
ne glasi "nagli pad broja ubijeni h vukova
primijećen je..."


1 Redoslijed članaka u knjizi nešto je promijenjen prema njihovom nabra


janju na početku knjige. Također postoje i razlike akademskog stupnja za


neke autore.


2 Ing. Ilija Lončar: Uzgajajmo otpornije sastojke. Šumarski list 70 (1946)


br. 10-11., str. 140.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Slijedi prikaz Hrvatski lovački savez iz pera Dragutina
G a j s k o g u okviru kojeg je naveden i Lovački
vjesnik, osnovan 1892. godine, a "danas predstavlja
moderniziranim izgledom u obojenoj (color) roto tehnici
vrhunski doseg lovne publicistike s impozantnom
nakladom od 55 000 primjeraka".


Pod naslovom Fauna krškog podzemlja Dinarida,
prof. dr. N.Tvrtković prikazao je ne samo podzemnu
nego i nadzemnu manju i malu faunu i izvan kraškog
područja nego i u cijeloj Hrvatskoj. To dokazuju i sami
podnaslovi odnosno naslovi skupina:


Beskralježnjaci kao leptiri, cvrčci, puževi i si;
Vodozemci, vodenjaci i daždevnjaci, žabe i krastače,
gušteri, zmije i kornjače;
Kukcojedi (jež, krtica, rovke);
Šišmiš (20 vrsta);
Glodavci (vjeverica, voluharica, miševi, štakori).


Živi svijet rijeka i jezera Dr. Milorad Mračković
prikazao je kako slijedi:


Opće značajke riba Hrvatske,
Biološke značajke crnomorskog sliva (ribe rijeke
Drave i rijeke Save te "raznoliki život Kopačkog
rita"),


Opće značajke faune i flore rijeka Jadranskog sliva,
Dalmacija - posebna ihtiološka regija Hrvatske,
Živi svijet prirodnih jezera (Plitvičkajezera, Vran


sko jezero kod Biograda, Bačinska jezera), Hidroakumulacije
(akumulacija Peruča, jezero Lokve).
Dr. Srećko L e i n e r prikazao je Pijore ili gaovice


reliktne ribe ponornica Jadranskoga mora.


Od navedenih sedam vrsta roda Poxynelus opširnije


je prikazan lički pijor -Ph. croaticus (Steibdachner,
1865) koji živi u ličkim rijekama i rječicama, a početkom
ovog stoljeća lički pijor je prenesen u Plitvičkajezera.
U članku su navedeni i neki autori ali bez oznaka
rada u kojem su obrađene ili spomenute ove vrste.


U uvodu prikaza Živi svijet Jadranskog mora Mr.
Eugen Draganovi ć iznosi podatke o dužini obale
kopna i otoka. Od ukupne dužine obala Jadranskog mora
1773.3 km, Hrvatskoj pripada 48% ili 841 km. Pribroji
li se i crta obale otoka, ukupna dužina obalne crte
iznosi 5835 km. U uzdužnom pravcu dno mora je stepeničasto.
Krajnji sjeverozapadni dio crte koja spaja
Pulu i Anconu najveća dubina iznosi 50 m; slijedi dio
dubine do najviše 243 m i to do crte Žirje - rt i grad Pescara,
a na jugoistok dubina se naglo povećava sve do
1330 m. Na temelju toga cjeline prikazivanja faune i
flore podijeljene su na:


1. Sjevernojadransko područje,
2. Srednji Jadran - bogatstvo i raznolikost podmorja
ina
3. Otvoreno Jadransko područje.
Posebno su prikazana "zatvorena područja tj. mljetka
jezera i Malostonski zaljev."


Zaključno je opisno "devet zaštićenih i rijetkih morskih
organizama" kao sredozemna medvjedica (Monachus
monachus), dupini, golema želva (Chedonis midas)
i drugi.


Prof. Ivan Bralić u Zaštićenoj prirodnoj baštini
uvodno je dao pregled zaštićenih objekata prema kategorijama
zaštite te njihov broj i površine. Tako 7 nacionalnih
parkova zauzima 69 240 ha, parkovi prirode
317 502 ha, posebni rezervati 30 372 ha, itd.


Opisani su svi nacionalni parkovi i parkovi prirode,
a uz ove i neka područja kategorije "zaštićeni krajolik".


Prema zadnjem prilogu ove knjige u Hrvatskoj je
ukupno 18 prirodoslovnih muzeja, akvarija i botaničkih
vrtova.


Ilustrativni dio sadrži 829 fotografija i 8 karata. Po
veličini broj fotografija iznosi:


veličine 1 /4 stranice ili manje 411


veličine 1/2 stranice 215


veličine 3/4 stranice 36


veličine cijele stranice tj. 1/1 57


veličine 2/1, tj. na dvije stranice 10


a veličina cijele stranice iznosi 22 x 29 cm.


U gornjem broju stranica ubrojene su i one na omotu
knjige, a fotografije se nalaze i na stranici kada se otvori
knjiga.


Iza stranice naslova knjige slijedi foto "2 motiva s
Velebita" veličine 1/1 sa stijenom i stablom jele u prvom
planu. Slijedi fotografija veličine 2/1 s područja
nacionalnog parka Krka. U prvom planu je Roški slap,
a u drugom dijelu uzvodni dio kanjona Krke, pa potpis
uz sliku "Kanjon rijeke Krke" za onoga koji sliku nema
pred očima pobuđuje krivu asocijaciju.


Sa slikom veličine 2/1 prikazanje i Skradinski Buk


- najveće travertinsko slapište u Hrvatskoj, pa rijeka
Zrmanja itd.
Na cijeloj stranici je npr. Vražji prolaz kod Skrada u
Gorskom kotaru pa "Kvarnerski dio Istre gdje je kamen
pokrivem šumom, a plaže pune kupača", a na suprotnoj
stranici je slika "kamene goleti otoka Paga s pustim
uvalama". Cijelom stranicom počašćeno je i "stablo
masline starije od 1000 godina" pa i cvijet brnistre, koji
je tako velik da će se uzalud tražiti u prirodi.


U šumskom dijelu nalazi se i fotografija "hrastove
klijeti na Kalniku" i "hrastove kuće u Turopolju", pa
"Laudonovog gaja u Lici" (ali bez nužnog popratnog
teksta).


Počasno mjesto zauzimaju i jele i medvjed. Počasno,
jer su prikazani na više fotografija.
Ptičji svijet prikazan je s osamdesetak fotografija,
pa je omogućeno raspoznavanje gotovo svih ptica pje