DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Hrvatske omogućuje "veliko bogatstvo, raznolikost i
osebujnosti biljnog pokrova Hrvatske" što je i "odraz
svih onih ekoloških promjena što su se zbivale u Europi
kroz geološku prošlost, u prvom redu od tercijara, a osobito
od početka pleistocena ili diluvija (ledeno doba)
do današnjih dana". Raznolikost Hrvatske flore (cvjetne)
Ilijanić je prikazao u deset skupina, uz nabrajanje
endemičnih vrsta podijeljenih na ilirsko-jadranske,
ilirsko-balkanske i hrvatsk e endeme s velebitskom
degenijom (Degenia velebitica) "na prvom mjestu". Na
prvom mjestu, jer ih ima na Velebitu još pet, na
Biokovu tri te na ostalim dalmatinskim planinama, na
otocima, u Istri (istarski zvončić -Campanula istriaca)
pa i u kopnenoj Hrvatskoj (hrvatska perunika -Iris
croatica u medunčevim i crnograbovim šumicama,
primjerice na Medvednici). Endem je i dalmatinski crni
bor (Pinus nigra subsp. dalmatica).


Slijedi prikaz "Raslinstvo (vegetacija, biljne zajednice)".
Vegetacija je podijeljena na šumsku i na nešumsku.
Kako je šumsku vegetaciju prikazao Prof. dr.


B. Prpi ć to se ovdje prikazuje samo nešumska. Nešumska
vegetacija razvrstana je na:
1. Šikarsku vegetaciju (šikare, šibljaci i garizi ili
bušici), dakle i vegetacije koja je koliko nešumska
toliko i šumska, posebno šikare;
2. Vegetacija sječina i to "šumskih sječina u pojasu
bukovo-jelovih šuma Gorskog kotara, Kapele,
Plješevice, Velebita uz rubove potoka, manjih
dražica i ponikava" koje "nastavaju posebne zajednice
uskolisnog kipreja (Epilobium angustifolia)"
itd;
3. Vegetacija visokih zeleni u koju su ubrojene i bujadnice;
4. Travnjaci (livade i pašnjaci) i vrištine; koji su podijeljeni
na:
a) primorske travnjake,
b) brdske i planinske travnjake kopnenih područja,
c) nizinske travnjake kopnenih područja,
d) vrištine i travnjake na kiselim tlima:


5. Cretna vegetacija;
6. Močvarna i vodena vegetacija (zajednice močvarice
i vodenjače);
7. Vegetacija obalnih grebena (grebenjače) i muljevitih
morskih obala (slanuša);
8. Vegetacija živih pijesaka (zajednice pješčarke);
9. Vegetacija u pukotinama stijena;
10. Vegetacija na točilima (zajednice točilarke);
11. Zajednice pećinarske;
12. Korovna i ruderalna vegetacija.
"Zaštita i očuvanje bogatstva i raznolikosti našeg
biljnog svijeta" zadnje je poglavlje ovog članka. Prof,
dr. Lj. Ilijanića.


Osobitosti biljnog svijeta opisao je Gordan Lukač
, ovdje potpisan kao mr. biol.1


Na početku saznajemo da je u Hrvatskoj "do sada
zabilježeno 378 vrsta ptica, što u odnosu na ukupni broj
europskih vrsta iznosi 68%". U članku je poimenice navedeno
blizu 150 vrsta, među kojima i nekih kojih danas
više nema ili su rijetko zabilježene kao npr. bijela
crkavica (Neophron perenopterus), koja je "zadnji put
promatrana u Velikoj paklenici". Dakako, da su neke
navedene tek s nekoliko riječi, ali neke i nešto opširnije.
Tako npr. za velikog vranca (Phalacrocorax carbo) da
je u nekim europskim zemljama bio pred istrebljenjem,
ali je "uslijed strogih zaštitnih mjera, toliko povećao
svoju brojnost, da je postao prava opasnost za ribnjake",
jer se hrani samo ribom za kojom roni i do 20 m u
dubinu. U Kopačkom ritu, npr. 1986. godine gnijezdilo
se oko 1000 parova.


S druge strane suvremeni zahvati čovjeka u prirodu
uništavaju i prostore za gniježđenje kao npr. vivčaricu
(Charadriiformes), kulika sljepčića (Charadrius dubius)
i morskog kulika (Ch. alexandrinus). Prvoga ugrožavaju
akumulacije, jer uništavaju šljunkovite sprudove
i otočiće kao mjesta gnijezdišta, a drugog turizam
zauzimanjem morskih žala i gradnjom.


Suvremeno šumarstvo ugrožava do istrebljenja i neke
ptice koje su zaštitari šuma kao, npr., djetlići ili sniježnice,
kojima su šupljine u drveću gnijezdišta. Kako
su takva stabla danas vrlo rijetka ili ih uopće nema, to bi
trebalo u šume postavljati umjetna gnijezda, stoje, uostalom,
još 1946. godine predlagao i ing. Ilija Lončar.2


Sve vrste osim jedne u Opisu velikih sisavaca prof
dr. Đ. Hubera nalaze se i u Šumarskoj enciklopediji.
Ta jedna je rakunski pas (Nyctereutes procenoides). Ali
nalaze se i, po težini dva mala sisavca, lasica (Mustela
nivalis) težine svega 0.1 kg te zerdav (Mustela ermine/
ajtežine 0.225 kg ali ne nalazi se, npr., puh (Glis glis,
syn. Myoxus glis), značajni stanovnik šuma Gorskog
kotara. S druge strane za neke vrste nalaze se podaci o
brojnom stanju i odstrelu, pa je tako primjerice "populacija
(lisice) stabilna i vjerojatno ih ima preko 20.000"
uz godišnji odstrel od 13.000. Vidra pak "i dalje ima
status ugrožene vrste jer populacije ograničavaju gubitak
staništa i krivolov" (od 1972. godine vidra je trajno
zaštićena vrsta).


Kod vuka rečenica "nagli pad broja vukova primijećen
je između 1970. i 1980. godine (u odnosu na prethodne),
kada su ukinute nagrade (za ubijanje vukova) i
zabranjivani otrovi i zamke" vjerojatno slagarskom griješkom
ne glasi "nagli pad broja ubijeni h vukova
primijećen je..."


1 Redoslijed članaka u knjizi nešto je promijenjen prema njihovom nabra


janju na početku knjige. Također postoje i razlike akademskog stupnja za


neke autore.


2 Ing. Ilija Lončar: Uzgajajmo otpornije sastojke. Šumarski list 70 (1946)


br. 10-11., str. 140.