DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 85     <-- 85 -->        PDF

vački puk, Hrvatski lovački savez kao stožerna udruga
hrvatskih lovaca obogaćuje svoje lovno izdavaštvo onim
razumom sastavljenim enciklopedističkim djelom iz
lovstva na spomen pregalačkom i strukovnom radu F.


Z. Kesterčaneka i u težnji za što višom i svekolikijom
lovnom strukovnošću. Veseli daje danas po samostalnosti
hrvatske države u Križevcima "izniknulo " Lovačko
društvo "Fran Kesterčanek" na spomen ovom šumarniku,
velikanu i lovnom meštru iz Kalničkog Prigorja,
pa tom značaju spomena na njega hrvatski lovci
kojima je ovaj poučnik i posvećen dodaju pretisak ovog
našeg prvog hrvatskog lovačkog djela ", istaknuo je u
svom nastupu Dragutin Gajski.
Sačinjen u tri dijela, 5 odsjeka, 11 poglavlja i ilustriran
sa 135 slika u ovom "poučniku", obima 350 stranica
velikog formata "poglavito je razložen uzgoj, čuvan


je, rasplod i načini lovljenja divljači, a podjedno spomenute
i one zakonske ustanove i propisi koji se odnose
na lov i na izvršavanje lova kod nas ". Knjiga se s istim
užitkom čita danas kao i prije jednog stoljeća, kada su u
sastavu faune Hrvatske, Slavonije i Dalmacije bili dabar
i dalmatinski nesit, izvorni ris u gorju i potrk veliki
u ravnici; kad se medvjed lovio sjekirom ili kuburom
pred brlogom, a kamenjarki grivni bilo toliko "da se
mogu označiti kao osnovna hrana (primorskog) žiteljstva".
Citirajući tekstove ovog velikana lovačke i šu-


Slika 2: Sa svečanosti predstavljanja reprint izdanja monografije
Lovstvo Frana Žavera Kesterčaneka u Hrvatskom domu u
Križevcima.


Foto: Marijan Lekić.


marske pisane riječi vraćamo se stotinu godina unatrag,
pomalo zatečeni zbiljom i svjedočanstvima vremena u
kojem su nastali.


A. Frković
MEĐUNARODNI DRUSTVENO-STRUCNI ŠUMARSKI SKUPOVI


STAV NJEMAČKOG ŠUMARSKOG DRUŠTVA GLEDE CERTIFIKACIJE POTRAJNOG
GOSPODARENJA ŠUMAMA POVODOM 57. GODIŠNJE SKUPŠTINE NJEMAČKOG
ŠUMARSKOG DRUŠTVA U BERLINU 1996.


Polazeći od raznorodnih državnih i nedržavnih inicijativa
kao posljedice UNCED-ove inicijative, započela
je svesvijetska rasprava oko načela potrajnosti. U
šumarstvu se ova rasprava odnosi kako na sadržajnu
definiciju pojma potrajnosti, tako i na pouzdane kriterije
i dokaze o potrajnom gospodarenju šumarskih poduzeća
(certifikacija). Dok se rasprava o pojmu potrajnosti
odvija uglavnom u nacionalnim okvirima, certifikacija
poduzeća potiče se od strane nacionalnih i internacionalnih
interesnih skupina. Od 1992. godine odbor
Njemačkog šumarskog društva sudjeluje u okvirima
"Inicijative tropske šume" u izradi kriterija i indikatora
potrajnog gospodarenja tropskim šumama i u izgradnji
sustava certifikacije tropskog drveta koji je tržišno ori


jentiran i upotrebljiv. U međuvremenu je ovaj proces
certifikacije razvio sve veću samodinamiku pa se ne
odnosi više samo na tropske, suptropske i borealne šume,
već u sve većoj mjeri na šume Srednje Europe. Početkom
rasprave dominirao je negativan stav da bi danas
i u njemačkom šumarstvu bili brojnijim glasovi koji
drže daje certifikacija potrajnog gospodarenja poduzećima
neizbježna, nužna, štoviše potrebna i poželjna.


Njemačko šumarsko društvo podržava načelo certifikacije,
jer time trud šumarskih poduzeća oko multifunkcionalnog
i prirodi bliskog gospodarenja šumama
stiče veće društveno-političko priznanje i time snažniju
političku podršku.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 86     <-- 86 -->        PDF

Njemačko šumarsko društvo je uvjereno da će certi


fikacija doprinijeti da će se učinci šumskih posjednika


u korist općekorisnih funkcija šume u budućnosti bolje


honorirati.
Ali ideja certifikacije potrajnog gospodarenja šumama
u Njemačkoj mora uvažiti da:


1) je potrajnost već 200 godina temelj šumarskog
djelovanja u svim oblicima vlasništva šume i da
u zadnjim godinama uključuje u sve većoj mjeri
multifunkcionalne i ekološke aspekte;


2) da gospodarenje šumama uvijek podliježe ekstremno
dugim vremenskim proizvodnim razdobljima
i s time povezano samo ograničeno je podložno
kratkoročnim mogućnostima promjene;


3) nedostatnosti ostvarenja šumarstva koje je blisko
prirodnoj obnovi rijetko kada su rezultat nedostatka
dobre volje posjednika šume ili nedostatka
stručnog umijeća, već su najčešće posljedica
ekonomskih ili političkih prisila;


4) najveći dio njemačkih gospodarstvenih šuma
posjeduje veliki diverzitet vrsta i biotopa;


5) stalni trud oko djelotvornog kvantitativnog i kvalitativnog
održavanja šuma doveo je do situacije
daje šumarstvo ostvarilo u zadnjim desetljećima
ne samo prirast drveta i rast ukupnih šumskih površina,
već i znatno povećao i udio ekološki posebno
vrijednih mješovitih i listopadnih šuma;


6) certifikacija ne smije dovesti do nepravednog i
nejednakog položaja vlasnike šuma, budući daje


vlasnička struktura Njemačke obilježena veli


kim postotkom malih šumoposjednika;


7) certifikacija mora voditi računa o dugoj tradiciji


šumarskog zakonodavstva koje u međunarodnoj


usporedbi doprinosi povećanim troškovima kao i


o zakonom propisanoj sveobuhvatnoj teritorijalnoj
šumarskoj kontroli.
Njemačko šumarsko društvo drži da je prvi pozitivni
korak, na temelju ranije spomenute samobitnosti
njemačkog šumarstva, nacionalna certifikacija drveta
iz Njemačke. Takva oznaka porijekla mogla bi uspješno
spriječiti tršišno zaostajanje domaćeg proizvoda u
usporedbi s importiranim drvetom.


Istovremeno njemačko šumarstvo mora intenzivno
raspraviti internacionalno diskutirane indikatore i kriterije
certifikacije.


Od šumarstva se očekuje da na primjeren način sudjeluje
u formuliranju standarda i načela koja zadovoljavaju
njemačku tradiciju i posebnosti. Poželjno je uspostaviti
angažiranu suradnju s svim internacionalnim inicijativama
za certifikaciju šuma i smjerati dogovoru sa
svim gospodarskim i društvenim interesnim grupama.


Bitan zahtjev sistemu certifikacije je njegova organizacija
na dragovoljnoj osnovi, njegova transparentnost
i za laika, jednostavna i troškovno niska uporaba,
javna prepoznatljivost znaka, nacionalno i internacionalno
priznanje, stalna kontrola i sukladnost sustava s
internacionalnim ugovorima i sporazumima.


Prijevod: Hrvoje Glavaš


BERLINSKA DEKLARACIJA NJEMAČKOG ŠUMARSKO DRUŠTVA 1996.


Ciljevi i okvirni uvjeti šumarstva promijenili su se
ujedinjenjem Njemačke, europskim procesom ujedinjavanja,
otvaranjem Europe prema istoku i s ovim procesima
povezanim promjenama vrijednosti, razvoja i
gospodarskih tokova. Šumarstvo će moći ispuniti dobivene
zadatke ako se samo podvrgne provjeri, ali morat
će dobiti i pomoć izvana, ako vlastitim snagama ne može
postići cilj.


Temelji šumarskog rada


Već 200 godina u gospodarenju šumama vrijedi princip
potrajnosti. To je moderan princip čija je vrijednost
za industrijsko društvo tek danas spoznata.
Šumarski rad je gospodarska djelatnost kojom je
obuhvaćena gotovo jedna trećina površine Njemačke.
Pritom se misli na korištenje obnovljive sirovine
"drvo", ali isto tako i zaštita i njega šumskih
ekosustava.
Šumarstvu je povjereno gospodarenje sa stoljetnim


šumama isto kao i rad u zaštićenim područjima i


povratak prirodi zapuštenih industrijskih staništa.


Promijenjeni uvjeti gospodarenja dozvoljavaju u


sve većoj mjeri gospodarenje koje je blisko priro


dnoj obnovi šuma. Granice su zacrtane javnim bu


džetima i financijskim mogućnostima šumskih po


sjednika.


Upotrijebljeno drvo odterećuje kao skladište C02
atmosferu. Niti jedna druga sirovina ne raspolaže
usporedivom bilancom zaliha kao obnovljiva
sirovina "drvo".


Što spriječava šumarski rad na zaštiti
okoline i zaštiti prirode u šumi?


Štete izazvane imisijama još uvijek su opasnost po
šumu.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1996 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Šumarska njega okoliša još uvijek se previše često
mjeri u društvu nediferencirano s ekonomskim
mjerilima.
Često između zaštite prirode i šumarstva
postoji
posve nepotrebno, napet i sumnjičav odnos.
Šumarska djelatnost koja je orijentirana prema zaštiti
prirode često se u vlastitim redovima drži "izdajom"
ekomonskog načela, jednako kako se gospodarenje
šumama drži često, posve neopravdano,
štetnim po prirodu.
Rad na zaštiti okoliša i prirode povezan je s troškovima
koje ne mogu pokriti sama šumarska poduzeća.
Što spriječava gospodarenje šumama?


I nadalje je drvo sirovina koja ima najbolja
i jedinstvena
ekološka svojstva a tržišno se premalo cijeni
i vrednuje.
Drvo postiže tržišni značaj tek kao poluproizvod.
Šumarstvo na sirovini stječe minimalnu dobit.
Dobit se stvara tek kod prerađivača.
Drvo
posjeduje jedinstvenu energetsku bilancu.
Senzacionalno mali utrošak energije pri "proizvodnji
sirovine drvo" (5-7.5 kilovatsati po toni, beton
250-300, cement 1000, plastika 8200, aluminij
72000) morao bi se više vrednovati i doprinijeti
većoj upotrebi drva i drvnih proizvoda.
Proizvođači drveta i potrošači drveta misle suviše
orijentirano prema svom poduzeću i nisu dovoljno
otvoreni za teritorijalni pristup koji nije ograničen
interesima poduzeća. Premalo se obraća pozornost
na isprepletenost ekologije i ekonomije u šumarstvu
kao i na probleme tržišnog partnera.
Šumarstvo još nije razvilo koncepcije
certificiranja
uprkos tome što bi se mogli popraviti tržišni izgledi
proizvoda "drvo".
Previsoka populacija divljači umanjuje
vrijednost
šume i drveta i spriječava teritorijalno, prirodno
gospodarenje šumama.
Kako se može poboljšati ekološki i
zaštitarski rad u šumi?


Da bi se smanjile štete od imisija potrebna je jedna
djelotvorna politika prometa i okoliša.
To znači: smanjenje individualnog prometa eficijentnim
javnim prijevozom, brzo uvađanje automobila
od 3 litre, uvođenje poreza na ispuštanje
CO,, konzekventna obveza ugradnje katalizatora,
izbjegavanje daljnjeg reduciranja prometa željeznicom.


Savezna Republika i pokrajine moraju
oblikovati
organizacijski i financijski šumarsku službu, odnosno
podržavati, da se zadani ciljevi zaštite prirode i
okoliša političkim mjerama optimalno provedu, u
svim oblicima vlasništva šume.
Suradnja između šumarstva i zaštite prirode trebala
bi biti obveza. To zahtijeva obostranu spremnost za
raspravu i za smanjenje straha od susretanja.
Zaštita prirode ne smije u šumi i u našem kulturnom
krajoliku ostati ograničena na izdvojene površine.
Zaštita prirode u šumi znači prirodnu obnovu na cijeloj
površini. Integracije u šumskom poduzeću
umjesto segregacije (tj. okrupnjivanje a ne usitnjavanje)!
Ekomonija
i ekologija su u šumarskoj djelatnosti
ravnopravne. Rasprava o dominaciji jedne ili druge
mora se konačno okončati.
Kako se može pomoći šumsko-gospodarskom
poduzeću?


Energetska bilanca drveta i ekonomsko-ekološka
računica pridonijet će novim uvidima u vrijednost
drveta. Mogućnosti primjene drveta mogu se znatno
povećati, posebice u građevnoj industriji. Zahtijeva
se skorašnja promjena građevnih propisa u
korist drveta, npr. u slučaju višekatnica i protupožarnih
propisa. Dalje, valja popraviti obrazovanje
arhitekata i inženjera na području izgradnje od drveta
i upotrebe proizvoda od drveta, odnosno moraju
se povećati obrazovni kapaciteti za obrazovanje
stručnjaka na ovom polju.
Cijena drva kao sirovine trajno je loša. Prihodi šumarstva
ne stoje ni u kakvom odnosu s troškovima.
Industrijsko poduzeće bi na ovakvu situaciju reagiralo
plantažama i čistom sječom. No to nije društveno-
politički prihvatljivo. Vlade saveza i pokrajina
moraju doći do ovog zaključka i izraditi programe
za šumu, koji će šumarstvo osposobiti da ispuni
političke zadatke ali i da odgovorno tržišnoproizvodno
radi.
Već duže industrijsko drvo u Njemačkoj ne može
pokriti troškove proizvodnje. Paradoksalno je da
se oko 80% u Njemačkoj prerađene celuloze energetski
intenzivno izvozi iz skandinavskih i prekomorskih
zemalja. Celuloza se u tim zemljama na
temelju manje striktnih ekoloških propisa jeftinije
proizvodi nego u Njemačkoj. Njemačko šumarsko
društvo stoga odlučno zahtijeva izgradnju moderne,
ekološki čiste tvornice celuloze u Njemačkoj.
Pored toga se mora uvjetovati pri uvozu celuloze
poštivanje ekoloških propisa u matičnoj zemlji koja
je proizvođač - izvoznik.