DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 114 <-- 114 --> PDF |
IN MEMORIAM DRAGUTIN RUCNER, ornitolog (1910 - Navršivši točno 86 godina života u Zagrebu je 8. ožujka 1996. nakon kratke i teške bolesti preminuo nestor hrvatske ornitologije, biolog, ljubitelj prirode i pedagog, upravitelj Ornitološkog zavoda u miru Dragutin Rucner. Rođenje 9. ožujka 1910. godine u Zagrebu. Još kao srednjoškolac pokazuje veliko zanimanje za prirodu, posebno za osebujan ptičji svijet. Prva ornitološka znanja stiče izučavajući prirodoslovne zbirke i literaturu Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, a potom, zaposlivši se kao preparator u Zoološkom muzeju u Skopju, od znanog zoologa dr. Stanka Karamana. Početak Drugog svjetskog rata sili ga da se vrati u rodni Zagreb, gdje se najprije zapošljava u Zoološkom muzeju, a zatim u novoosnovanom Ornitološkom zavodu (1946.), u kojem, pet godina nakon smrti njegova osnivača ornitologa Antuna Maštrovića (1947.), postaje njegovim upraviteljem (1952.). Na toj dužnosti ostaje do 1970. godine, kada samovoljno odlazi u mirovinu. Plodan stručni i znanstveni rad ornitolog Dragutin Rucner počinje odmah prve godine iza drugog ratnog razaranja, kad su mu povjerena istraživanja ptica "hrvatske Sviće" - Gorskog kotara. Kako je to sam zabilježio u prilogu "Ptice" velike monografije "Gorski kotar" (Delnice 1981.), u Gorski kotar je došao 1946. godine na poziv ravnatelja tadašnje Lugarske škole u Delnicama inž. Milana Androića, održavši polaznicima škole predavanje o pticama i njihovoj ulozi u zaštiti šuma, organiziravši zajedničku ekskurziju u okolne šume. O tom svom prvom istraživačkom pohodu u ona olovna vremena, kada je više gladan nego sit, bez prijevoznog sredstva i osnovnih uvjeta života, od jutra do mraka pješačio šumama i proplancima Gorskog kotara, pričao mi je kao mladom šumarniku ranih 60-tih godina u Crnom Lugu, kada je, zajedno sa svojom suprugom dr. Renatom Kroneisl-Rucner prišao sveobuhvatnom istraživanju faune šumskih zajednica ovog dijela gorske Hrvatske. Prvi svoj znanstveni rad tiska u neto pokrenutom ornitološkom godišnjaku zavoda "Larus" 1947. godine. Nakon objave opsežne studije "Ptice Gorskog kotara " (1950.), uslijedio je njegov odlazak u dolinu Neretve, gdje će se njegov "prvipos jet pretvoriti u opsežna istraživanja ptica tog jedinstvenog kraja", kako je to zabilježio u predgovoru svoje posljednje knjige "O životu ptica u dolini Neretve", izdane 1993. godine. Šumarsku znanost ornitolog Dragutin Rucner zadužio je spoznajom da se rasprostranjenost ptica i ptičjih vrsta podudara s vegetacijom, što će reći da svaka šumska zajednica ima, uz određeni broj ubikvističkih taksona, i određeni broj specifičnih vrsta koje dolaze samo u toj ili njoj sličnoj šumskoj cenozi. Kako je upravo u to vrijeme (1947.) botaničar dr. Ivo Horvat sa suradnicima vršio sistematska istraživanja biljnih zajednica risnjačko-snježničkog masiva, došlo je do njihove bliske suradnje i prihvaćanja načela da raznolikosti šumskih i općenito biljnih zajednica i njihovih staništa uvjetuju i raznolikosti u sastavu ptičjih vrsta. Potvrđeno je to u više njegovih radova od kojih bilježimo: Značenje ornitofaune reliktnih borovih šuma Male Kapele i njen odnos spram ornitofaune šumskih zajednica ove vegetacijske zone (1965.), Prilog poznavanju avijaune planinskog područja Maglica, Volujka i Zelengore 1996) (sa S. Obratilom, 1970.) i Prilog poznavanju faune nekih šumskih zajednica u Hrvatskoj (s R. Kroneisl- Rucner). U ovom posljednjem radu, koji je okončao već kao umirovljenik, opisane su i mnoge za znanost posve nove vrste, od kojih su neke kao Porcelio rucneri, Odiellus rucneri, Zacheus rucnerianus i dr. dobile znanstveno ime po prezimenu istraživača. Surađujući s državnim institucijama zaduženima za zaštitu prirode, svojim terenskim istraživanjima stanja i problematike pojedinih ptičjih biotipa u mnogome je doprinjeo zakonskoj zaštiti i proglašenju više ornitoloških rezervata u Hrvatskoj. Uz velik broj znanstvenih radova koje objavljuje u zavodskom "Larusu" i inozemnim ornitološkim časopisima dugogodišnji suradnik je "Prirode", "Lovačkog vjesnika", "Lovačke revije", "Otkriča" i dr., u kojima je objavio preko 50 stručnih i popularnih članaka iz biologije, zaštite i prepariranja ptica, prstenovan ja, o zanimljivim opažanjima i ponašanju pojedinih ptičjih vrsta i dr. Lovcima je mnogo pomogao svojim raspravama o našim divljim patkama i zakonskoj lovostaji, odnosu unesenog čukara i izvorne kamenjarke, zaštiti lovnih ptica močvarnih staništa i dr. Njegov ornitološki priručnik "Moja knjiga o pticama ", koji je napisao zajedno sa svojom životnom suputnicom, a izdala ga "Školska knjiga" Zagreb (1955.), nezaobilazan je poučnik svakom ornitologu- amateru i školskoj mladeži, koji bi valjalo ponovo izdati kao reprint izdanje. Ornitolog Dragutin Rucner bio je osobito cijenjen i kao glazbenik, ali nadasve kao čovjek dobrote, poštenja i domoljubnosti. To je potvrdilo i mnoštvo ljudi, prijatelja i znanaca, koji su ga došli ispratiti na njegovo posljednje počivalište na Mirogoju. Posmrtno, srpnja 1996., nagrađen je Državnom nagradom "Ivan Filipović" za znanstveni i stručni rad, posebno za osnivanje dviju zbirki ptica. Alojzije Frković |