DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 44 <-- 44 --> PDF |
0. Piškonc: DRADL´TIN KOS. OSNIVAČ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA Mnogome se šumovlasniku ne može uvjetno ni zamjeriti, ako bi on bio spreman dio ili cijeli godišnji prihod iz te šume te još uz dodatak za troškove uložiti u obnovu devastirane sastojine samo da se podigne nova šuma, kada će od nje imati koristi tek njegovi potomci. Ali da li je taj isti šumovlasnik sam posadio tu šumu, koju je toliko godina koristio i tolike prihode imao a nije ništa poduzeo, da se šuma očuva i pomladi? Ne zahtijeva li, dakle, prirodno pravo da se ove kroz tolike godine istrošene stare šume shodnim načinom i uzgojem uspostave u takvo stanje, da bi ih naši potomci, ako ne u boljem, a ono barem u istom stanju, zatekli, kakvom smo ih mi naslijedili´? Doduše žalosna nas očekuje budućnost i krajnje je vrijeme da složno iz svih sila nastojimo na tome, da se u šumama u Hrvatskoj uspostavi toliko željeno povoljnije stanje. U svakoj grani gospodarstva, zvala se ona kako mu drago, mogu se očekivati, koliko je moguće jednaki stalni prihodi primjereni vrijednosti glavnice samo, ako se valjano obraduje. Takva grana gospodarstva je i šuma, prirodni proizvod i to u gorostasnom razmjeru. Priroda je šumi odredila mnogostruke namjene, velik je njezin upliv na raslinje i na životinje. Ako se hoće postići svrha koju je priroda odredila šumi, tada treba nadzor i upravljanje šumama povjeriti u ovom poslu vještim ljudima, onima koji su stekli potrebna teoretska i praktična znanja, a ne takozvanim lugarima i nadlugarima, koji ne znaju ni čitati ni pisati niti su kada čuli kako se u šumi radi. Danas su to priprosti seljaci, koji za slabu plaću rade što ih je volja, varaju gospodare, kradu drva. oštećuju šumu i tako s vremenom šume moraju sasvim propasti. Ne velim time da bi te ljude trebalo otpustiti iz službe, nego da treba postaviti još i izobražene osobe, koje će podučavati lugare, nad njima oštro bdjeti i lišiti ih svake vlasti i ostaviti im samo čuvanje šume. Kamo sreće, kad bi šumovlasnici u Hrvatskoj, kojima ne manjka jaka volja za sve. stoje narodno, da gospodarenje s tako važnim narodnim blagom povjere stručno izučenim šumarima i koliko je više moguće domaćim sinovima. Domaćim sinovima, koji bi potrebno znanje stekli u domovini, u hrvatsko-slavonskom šumarskom zavodu, koje je osnivanje predložio vrlo zaslužni g. Š porer . c. -kr. nadzornik šuma.1 Kamo sreće, kad bi službenici bili tako plaćeni da bi mogli pošteno i svome staležu primjereno živjeti; kad bi ih tako štovali i cijenili kao što izobražen čovjek s pravom očekivati može (jer se time žalibože do sada malo koji time može pohvaliti); kamo sreće, kada bi svoje šumarske službenike i radi vlastite koristi postavili u takvo stanje, da bi svom dušom i srcem mogli svoje dužnosti izvršavati; kad bi nadalje svojim šumskim časnicima dali onu samostalnost i neovisnost, bez koje i najljepši plodovi šumarske pomnjivosti moraju usahnuti i izginuti, bez koje Šumarski list br. 1 2, CX.XI (1997). 35-44 šumar, umjesto da za vršenje svoje dužnosti primi priznanje, nagradu i duševnu utjehu, često je oruđe drugih, što prirodno u njemu vrijeđa osjet za sve stoje pravo i pošteno, postaje nemaran i snažna volja u njemu je za vazda skršena. Nu, da šumar zadovolji kako treba svojoj dužnosti, mora najprije potanko proučiti povjerene mu šume. Nakon što dovoljno razmotri i prosudi sva prirodna, statistička, trgovačka i pravna razmjerja, treba izraditi osnovu po kojoj kani gospodariti. Ako za šumu ne postoji geodetski snimit nacrt, nadležni šumar, koji ionako mora biti vješt zemljomjerstvu, treba postupno šumsku površinu geodetski snimiti i izraditi nacrte, a kada prouči i cjelokupni šumski prostor te utvrdi drvnu masu, treba označiti gdje će se koje godine sječi. Kako se veći dio hrvatskih šuma uslijed neuredne sječe nalazi otprilike u jednako nepovoljnom stanju, mislim da bi trebalo, ukoliko to okolnosti dopuštaju, šumu podijeliti na jednake sječne površine. U tu svrhu treba na osnovi ophodnje odrediti površinu godišnje sječine, a lokaciju sječine (sječina) određujemo prema gospodarskoj osnovi najednom ili više mjesta. Prema tome. treba dobro paziti da se kod sječe vodi računa o redu, slici, položaju, mjestu gdje se drvo sječe, na zasjeke, itd. Utvrđena podjela drvosjeka mora se razgovjetno naznačiti na gospodarskoj karti i potom uvijek na terenu obilježiti, gdje će se sječi. Ako je stanište cjelokupne šumske površine istog boniteta ili ako ima malo mjesta s lošijom zemljom, itd., tada se površina godišnje sječine odredi jednolično prema ophodnji. Ako bi drvosječi zbog slabe ili nejednolike obraslosti premali bili, treba obraslu površinu u pola ili četvrtinu dijelova, koliko godina ophodnja ima te će se u prvom slučaju takav komad sječi svake druge a u drugom svake četvrte godine. Ako se cjelina šume nalazi na jače različitim bonitetima, rad drvosijeka ne smije biti jednak nego usklađen s većom ili manjom plodnošću tla. Različite bonitete treba snimiti kod izmjere šume i, koliko je to moguće, obilježit ih na terenu zabijenim brojčanim koljem; u nacrtu različiti boniteti različito se obojaju, npr. dobri sivom, srednje dobri tamnom, a slabi smeđom bojom. Kada je to učinjeno, pristupa se obračunu drvne mase. Na temelju iskustva znade se. koliko je drvna masa po jutru na dobrom, srednjem i slabom bonitetu, te se izračuna koliko hvati može dati cjelokupna površina kada bi sad bilo za sječu prikladnog drva. Tada se cjelokupna masa podijeli s brojem godina ophodnje te će se tako saznati, koliko će se moći godišnje drva dobiti. Čim se to sazna, na karti razdijeli drvosijeke tako, da će svaki drvosijek prema količini dobrog, srednjeg i lošeg zemljišta, kad se postigne posvuda potpun obrast, morati dati za sječu jednak broj hvati: 1 Nešto više o lom Zavodu vidi Šum. list 1976. sir. 312. (OP) |