DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 57 <-- 57 --> PDF |
U SPOMEN 80 GODINA ROĐENJA prof. dr. se. Josipa KIŠPATIĆA Prof. dr. se. Josip Kišpatić rođenje u Osijeku 19. veljače 1917. godine. Kao čovjek, rodoljub, profesor i znanstvenik, zadužio nas je da ga se sjetimo povodom njegovog 80 rođendana. Svoje školovanje započeo je u Osijeku, odakle prelazi u Zagreb, gdje 1935. godine završava klasičnu gimnaziju. Poljoprivredno-šumarski fakultet, poljoprivredni odjel, završio je 1939. godine također u Zagrebu. Kao mladi inženjer počinje raditi na imanju u Henrikovcima. Ubrzo dolazi ponovno u Zagreb u Zavod za fitopatologiju istog fakulteta, gdje stažira i specijalizira, te biva postavljen za asistenta 1941. godine. Nakon završetka rata udaljen je iz Zavoda u koji se ponovno vraća 1946. godine i ostaje do odlaska u mirovinu 1987. godine. Prof. dr. Josip Kišpatić dolaskom u Zavod za fitopatologiju započinje svoje znanstveno usavršavanje na polju poljoprivredne i šumarske fitopatologije. Kao čovjek dobre gimnazijske i fakultetske naobrazbe, već je tada shvatio složenost bioloških znanosti, pa želi ući u samu srž biljaka i složenih procesa u njima. Zato čita i proučava literaturu na nekoliko svjetskih jezika koje je izvrsno poznavao. Vršio je brojna istraživanja o kojima je pisao u domaćoj i stranoj literaturi. Kao znanstvenik bio je poznat u cijeloj Europi i šire. Koliko je bio ambiciozan govori činjenica daje doktorirao 1946. godine, habilitirao 1950. godine, za izvanrednog profesora izabran je 1955. godine, a za redovitog 1959. godine. Prof dr. Josip Kišpatić napisao je samostalno i u koautorstvu preko 50 znanstvenih i preko 100 stručnih radova, te brojne popularne članke. Autor je preko 40 stručnih knjiga, priručnika i skripata. S njemačkog i engleskog jezika preveo je 6 knjiga. U cjelini prof dr. Josip Kišpatić u svojim je radovima obuhvatio vrlo široko biološko područje. Obilježje je tih radova da su u vrijeme izlaska iz tiska predstavljali novost za znanost i praksu. U radovima su redovito predstavljana svjetska dostignuća, rezultati vlastitih istraživanja i smjernice za budućnost. Kratko rečeno, svi njegovi radovi služili su kao baza za praktičnu primjenu u obavljanju poslova u privredi, te putokaz drugim znanstvenicima za razvijanje znanstvene misli i razvoj novih istraživanja. Praksa i danas bazira svoja načela zaštite biljaka na spoznajama iz njegovih radova. Da bi proširio svoja znanja, učio je i odlično položio nekoliko predmeta šumarske struke. Kao rezultat toga rada habilitirao je 1951. godine Šumarsku fitopatologiju s uzgajanjem šuma. Često puta je s velikom toplinom o tome govorio. To mu je dalo za pravo da se osjeća šumarom jednako kao agronomom. Koliko je prof Kišpatić boravio među šumarima i rješavao šumarsku problematiku najbolje se vidi kako su ga kolege šumari rado primali i pažljivo slušali, te cijenili kao čovjeka i znanstvenika. Kao nastavnik Šumarske fitopatologije razvija tu disciplinu na europskoj i svjetskoj razini i nastoji je što jednostavnije primijeniti u praksi. On se odlikovao posebnom sposobnošću da najveće i najkompliciranije probleme prikaže i objasni na jednostavan način, razumljiv svakome, što mogu samo izuzetni ljudi. Tijekom svog 40-godišnjeg rada, prof Kišpatić poznat je kao čovjek izvanrednih pedagoških sposobnosti. Svi koji su slušali njegova predavanja ponosno pričaju o njegovoj dikciji, tečnosti, lakoći i jednostavnom tumačenju. Posebno je volio predavati, kako je sam govorio "poslasticu", poglavlje o otpornosti biljaka prema biljnim bolestima i samu patogenezu, a to je najsloženija i najkompliciranija materija fitopatologije uopće. Isto tako svježa su sjećanja njegovog načina ispitivanja i ophođenja sa studentima. Mnogi su poslije ispita govorili da su bili na razgovoru, a ne na ispitu. Njemu je glavno bilo da spozna koliko čovjek razumije određenu problematiku. Prof dr. Josip Kišpatić ispitao je oko 3.000 studenata šumarstva. Isti ti studenti kasnije su ga s ponosom primali na terene i od njega primali stručne savjete. Nedvojbeno je daje prof Kišpatić šumarskoj praksi dao značajan doprinos na području zaštite šuma. Zadnjih godina svoga rada izveo je 4 magisterija i 2 doktorata vezanih isključivo za šumarsku fitopatologiju. Pored toga bio je član Povjerenstva za ocjenu i obranu više magisterija i doktorata iz područja zaštite šuma. Na području znanstveno-istraživačke djelatnosti u šumarstvu prof dr. Josip Kišpatić bio je stalno aktivan. Prilikom pojave određenih fitopatoloških šumarskih problema znao je reagirati u samom njihovom početku i istraživanjima doprinositi njihovom rješenju. Tako je studirao i rasvijetlio pojavu crvenog srca bukve i smeđeg srca poljskog jasena. Prvi je upozorio struku na važnije probleme uzgoja topole s kojima se praksa susrela u eri masovnog topolarstva. Njegova saznanja o bolestima topola i suzbijanja istih i danas su temeljna u zaštiti topola. Nakon pojave raka na pitomom kestenu uključio se na izučavanje istog i o tome napisao nekoliko radova. Istraživaoje rđu na običnom boru, dao upute za suzbijanje i riješio problem tako temeljito da se više nikad nije pojavila. |