DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 74 <-- 74 --> PDF |
metode uzgajanja i uređivanja šuma iz Njemačke, što dokazuje europsko visokošumsko obrazovanje u Zagrebu. Šteta je da se izdavač odlučio na malonakladnu ediciju, tako da knjiga nije prethodno recenzirana, niti lektorirana, pa tekst obiluje tiskarskim greškama uz neke možda, zanemarive gramatičke jezične pogreške. Sadržaj i poruka daleko je vrednija od nedostataka, pa se ova knjiga može šumarskoj čitateljskoj publici najtoplije preporučiti. Dušan Klepac OSNOVE EKOLOGIJE IN EKOLOGIJA ZIVALI (Osnove ekologije i ekologija Životinja) Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1992, 547 stranica, 311 grafičkih priloga, ISBN 86-341-0713-2, cijena 6322 SIT. Autor knjige, Kazimir Tarman, diplomirani biolog i dr. bioloških znanosti, redoviti sveučilišni profesor u mirovini, predavao je na Biotehničkom fakultetu u Ljubljani ekologiju životinja, biologiju svitkovaca (Chor- data), zoogeografiju i pedozoologiju. Predavao je i u Zagrebu naPrirodoslovno-matematičkom fakultetu zoologiju tala u okviru postdiplomskog studija na biološkom odsjeku. U Institutu za biologiju Sveučilišta u Ljubljani vodio je laboratorij za istraživanje tala, gdje se posebno bavio zemljišnim člankonošcima i njihovom ulogom u šumskim tlima i tlima krških travnjaka. Sadržaj knjige podijeljen je na 14 poglavlja: 1. Predgovor, 2. Uvod, 3. Organizam: problemi adaptacije na okoliš, 4. Populacija: problem brojnosti, 5. Međuvrsni ili interspecifični odnosi, 6. Ekosustav: problem strukture i raznovrsnosti, 7. Ekosustav: problem kruženja tvari i protoka energije, 8. Ekosustav: ekološka sukcesija ili put u uravnoteženu zajednicu, 9. Planetarna različitost ekosustava, 10. Ekosustav: problem iskorišćivanja, 11. Rječnik stručnih izraza, 12. Literatura, 13. Indeks stručnih pojmova, 14. Indeks biljnih i životinjskih taksona. U predgovoru autor, ne bez razloga, ističe kako se, nažalost, riječ ekologija često upotrebljava kao prazna fraza. Za mnoge je "praktičare" u dnevnopolitičkom promidžbenom jeziku ekologija reducirana na odnos čovjeka prema njegovom okolišu, pri čemu je okoliš sveden samo na neke parametre (npr. koncentraciju sumpornog dioksida u zraku, fenola u vodi, nekih pesticida u hrani i si.). Po riječima autora, sustavnu izobrazbu iz opće ekologije dobijaju samo studenti biologije. Svrha je njegove knjige da posluži stjecanju osnovnog ekološkog znanja, a time i razumijevanja prirodnih procesa o kojima ovisi i život čovjeka. Samo ekologija u haeckelovskom smislu, koja uzima u obzir sve organizme (mikrobe, gljive, zelene biljke, životinje i čovjeka) pruža zaštiti životnog okoliša čvrste temelje. U 3. poglavlju obraduju se problemi adaptacije organizma na okoliš. Obuhvaćeni su vanjski i unutarnji okoliš (njem. Umwelt i Innenwelt), okolišni čimbenici, habitat i omeđenost okoliša, ekološki generalisti i specijalisti, interakcije medu okolišnim čimbenicima, čimbenici u odnosu na "zakon minimuma", bioindikatori, životni oblici envirogram ili praktična analiza utjecaja na okoliš, toplina i okoliš, životinja i toplinski okoliš, voda, vlažnost i okoliš, životinje i vlažnost okoliša, voda kao rastopina soli, salinitet i vodene životinje, svjetlost i okoliš, životinje u svjetlosno promijenjivom okolišu, međuovisnost ekoloških čimbenika, medij i tlak, gustoća i viskoznost medija, utjecaji ostalih čimbenika podneblja, kemijski čimbenici. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 75 <-- 75 --> PDF |
4. poglavlje obuhvaća problem brojnosti populacije: određivanje brojnosti i populacijske parametre, abundancu i gustoću populacije, disperziju jedinki u populaciji, natalitet i mortalitet, starosnu i spolnu strukturu populacije, njezin rast i fluktuacije. Teorija optimalne životinjske produkcije prikazana je na modelu logističkog tipa i modelu dinamičnog sklada, a intraspecifični odnosi u okviru prostornih potreba jedinki i populacije, gdje se raspravlja o teritoriju, teritorijalnosti i tzv. domaćem okolišu (engl. home range). U 5. poglavlju obrađuju se odnosi između različitih vrsta: predatorstvo (matematički model predatorstva, numeričke i funkcionalne reakcije grabežljivaca, biološki modeli, primjeri iz prirode, uloga velikh grabežljivaca u regulaciji plijena, model optimalnog predatorstva, optimalno iskorišćivanje populacije plijena, selektivnost pri izboru plijena, strategija obrane, mali plijen i grabežljivci te s time u vezi kontrola štetnika); kompeticija (matematički i biološki modeli, kompeticija između više vrsta, ekološka niša); parazitizam (autoekološke značajke nametnika, ekološki čimbenici i nametnici, nametnici kao regulacijsko-populacijski čimbenik, pokus i primjer iz prirode, ekološko-populacijska uloga člankonožaca u pojavljivanju nametnika); mutualizam (matematički model mutualizma, mutualizam u biljaka, mutualizam biljaka-životinja, endosimbioze biljaka-životinja i životinja-životinja, ektosimbioze, odnos između mutualizma i parazitizma); protokooperacija, komenzalizam, amenzalizam. Sva iduća poglavlja (6-10) posvećena su ekosustavu i čine otprilike polovicu ukupne građe knjige. u 6. poglavlju obrađen je problem strukture i raznovrsnosti ekosustava: klasifikacija i analiza životnih zajednica, njihova raznolikost ili diverzitet, stabilnost, slojevitost građe i horizontalna raznolikost, funkcionalna organiziranost (trofički lanci) te hipoteze o organiziranosti zajednica. U 7. poglavlju obrađuje se kruženje materije i protok energije: proizvodni proces, opseg i učinkovitost primarne proizvodnje i čimbenici koji na to utječu (ograničenost u morskim i kontinentalnim vodama, u produkciji kopnenih ekosustava); sekundarna proizvodnja (asimilacijska i produkcijska učinkovitost, energetska dobit, produktivnost populacija, iskorišćivanje dobara, prijenos energije u ekosustavu). Naslov 8. poglavlja je Ekološka sukcesija ili put u uravnoteženu zajednicu. Dijeli se na potpoglavlja: vrste sukcesija, usmjerenost i neusmjerenost sukcesija, sukcesije u vodnim ekosustavima, primarna sukcesija na kopnu, eksperimentalna sukcesija u infuzumu, trendovi u ekološkim sukcesijama, proces sukcesije. U 9. poglavlju razmatra se planetarna različitost ekosustava: terestričnih (tropska kišna šuma ili hylaea, hidroperiodična tropska šuma ili semihvlaea, savana tropska travnata krajina, pustinje i polupustinje, zimzelene tvrdolisne šume ili scleraea, zimzelene šume toplih krajeva umjerenog pojasa, listopadne, ljeti zelene šume umjerenog pojasa ili silvaea, stepe i prerije, tajga ili borealna šuma četinjača, tundra, alpska tundra, podzemni krški biom) i akvatičnih (jezera, sukcesije jezera u kopno, umjetna jezera, mlake, izvori i tekućice; univerzalnost i različitost života u moru, ušća rijeka u more, brakične vode, mangrove, slane obalne močvare, koraljni grebeni, ugroženost mora i oceana). U posljednjem, 10. poglavlju, autor raspravlja o problemu iskorišćivanja ekosustava, i to u sljedećim potpoglavljima: ekosustav i mijenjanje prirodnih datosti, seljaštvo od klasične do industrijske proizvodnje hrane (domesticirane i divlje biljne i životinjske vrste u agroekosustavu, ekološki pogledi na agroekosustav), šumarstvo između prašume i monokulturnih nasada (ekosustavski pogled na čovjekove zahvate u šumi), gradski okoliš, lokalno i globalno uništavanje ekosustava i ekosfere u ratovima, zaštita prirode (očuvanje raznovrsnosti i ekosustavske raznolikosti), ekologija i društvo (problem ekološkog odgoja i politike). Na kraju knjige nalazi se rječnik stručnih izraza, bogata literatura, indeks stručnih pojmova te indeks biljnih i životinjskih taksona. Knjiga "Osnove ekologije i ekologija živali" kao udžbenik i priručnik namijenjena je u prvom redu studentima i nastavnicima biologije, ali je krug potencijalnih korisnika te knjige daleko širi. To su svi oni koji kao znanstvenici ili praktičari rade u poljoprivredi, šumarstvu, veterini, biologiji voda, urbanizmu, zaštiti prirode itd. Šumarskim stručnjacima svih profila može dobro poslužiti za dublje i solidnije poznavanje svih onih zamršenih prirodnih struktura i procesa što ih proučava šumarska ekologija kao primijenjena grana opće ekologije, ekologije bilja i ekologije životinja. I. Mikloš |