DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 87 <-- 87 --> PDF |
U mirovini boravi prvo u Hoheneggu (pokraj Celja), potom u Grazu i konačno u Beču, gdje 16. studenog 1896. umire i počiva na Zentralfriedhoj´u u Beču.. Nositelj je još, osim brojnih drugih odlikovanja, i ruskog reda sv. Ane 2. razreda s briljantima, a počasnim je građaninom Zagreba, Karlovca, Senja i drugih . Taj osamljenih, koji je najradije šutio i radio, nije imao uže obitelji. Do smrti ostade neženjom. U saborskim spisima i bogatoj dokumentaciji onog razdoblja, rijetki su njegovi govori, kada do njih dolazi, oni su neobično kratki i vrlo sadržajni. Ako bi ocjenjivali djelovanje baruna bana Sokčevića iz današnje perspektive, možda bismo mu morali dati za pravo, nakon što su hrvatski velikani kao Strossmayer i drugi poticali tvorevinu, koja je Hrvatskoj prouzročila tolika zla. U svakom slučaju, taj veliki Hrvat i domoljub bio je osuđen na izgnanstvo iz naše povijesti i naših duša, budući da nije vjerovao u život Hrvatske unutar Balkana. Ne bi trebalo postupiti na isti način kako je postupljeno prema njemu, ali bi tog uzornog Hrvata trebalo vrednovati u njegovoj pravoj veličini. On vjerojatno nije mnogo znao o narodnom gospodarstvu i njegovu poticanju, ali je živio i djelovao u najkritičnijem vremenu po Hrvatsku: oslbođenjem kmetova, pauperizacijom seljaka i malog plemstva, započe manufaktura, koja je pružila mogućnost da hrvatski nacionalni korpus preživi i bude sposoban na sve muke i stradanja koja će ga pratiti sljedećih 120 godina. Ono što nisu uspjeli Ugri tijekom osam stoljeća, nastavili su Srbi, a to je stalno napadanje na fluidne hrvatske granice i otimanje njezinog životnog prostora. I da pokušamo pobrojati samo neka od dostignuća iz tog kratkog ali burnog vremena banovanja J. Šokčevića: uveden je hrvatski jezik kao službeni, vrši se usmjeravanje mreže željzničkih pruga za cijelu Hrvatsku, osniva se Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, osniva se Hrvatsko sveučilište, osniva se Poljoprivredno i šumarsko učilište u Križevcima, itd. Na znanstvenom skupu akademik prof, dr Dušan Klepac govori o hrvatskom šumarstvu 19. stoljeća, a dr R. Sabadi o šumarskoj politici u vrijeme banovanja Josipa Šokčevića. Nakon četvrt stoljeća priprema i valorizacije različitih patenata i uredaba koje se tiču šumarstva objavljenje znameniti Reichforstgesetz 1852. godine, kojeg u Trojednu kraljevinu uvodi 1861. godine tko drugi no ban Šokčević i kancelar Mažuranić. Poslije bečke izložbe 1857. počinje tražnja za hrastovinom iz Slavonije, već malo iza toga stotine tisuća m3 godišnje izrađuje se u cijepane francuske, a poslije njemačke dužice i danarice. Pod takvim naletom iskorištavanja, uvođenje sakrosantnog načela potrajnosti, koju je u sebi nosio Reichforstgesetz i obveza za regeneracijom šuma, spasila je naše najvrednije nizinske šume. Nakon dužica dolaze na red tesani pragovi i skretnička građa, ubrzo se otvaraju pilane i proizvodnja furnira. Unatoč takvom pritisku, šumarnici administracije Trojedne kraljevine na čelu s banom Šokčevićem i kancelarom Mažuranićem, uvode suvremene metode regeneracije starih slavonskih hrastika. O uspjehu tih pothvata najočitije govore rezultati: stotine tisuća prekrasnih hrastovih šuma u cijeloj sjevernoj Hrvatskoj. Isti postupci primijenjeni su i na vrijedne šume ostalih krajeva i vrsta drveća u Hrvatskoj, npr. u Gorskom kotaru, Lici, Banovini, itd. Tako su iskovane generacije znamenitih hrvatskih šumarnika. Ban Šokčević nije bio šumarnik, možda je znao vrlo malo o šumarstvu. No njegov smisao za djelotvornost i red, poštovanje zakona i beskrajno domoljublje, omogućili su da njegovo banovanje, koliko god kratko, ostane urezano kao jedno od najznačajnijih razdoblja novije hrvatske povijesti. Provođenje načela potrajnosti šuma stvorilo je preduvjet da se kasnije od viših šumarskih službenika tražilo visokoškolsko obrazovanje što kasnije dovodi do stvaranja Šumarske akademije i poslije Šumarskog fakulteta. Njegovi su mu se protivnici rugali i napadali ga, najčešće bez imalo ukusa i osjećaja mjere. Oslobođenje kmetova 1848. i proces segregacije najvećim dijelom je djelotvorno proveden za njegova banovanja. Postupci razvojačenja Vojne krajine zahuktalo su se izvodili tijekom tog banovanja, zbog djelotvornosti postupaka na razvojačenju i razgraničenjima, 1871. godine ukinuta je Vojna krajina i priključena pod bansku vlast. Od kolikog je značaja bilo rješenje šumovlasničkih odnosa za očuvanje i potrajnost šuma teško je naslutiti. Proces segregacije i razvojačenje imenovali su vlasnike kao pravne i/ili fizičke osobe, koje su imali poštovati Reichforstgesetz i po njemu postupati. Ne znamo mnogo o njemu kao čovjeku koji bi razumijevao gospodarske probleme. No zar nije dosta to, što se u njegovo vrijeme provodio Reichforstgesetz 1852., s načelom potrajnosti, a intenzivno se radilo da se oslobođenom seljaku segregacijom i razvojačenjem omogući nekakva egzistencija, uz istovremeno podsticanje infrastrukture (planovi željeznica, uređenje putova) i razvoj industrije, u kojima je šumsko-drvna medu prvima i najvećim? I Dalmacija, uz sve autonomaštvo, upravo u vrijeme banovanja J. Šokčevića postajala je sve više dijelom domovine, i to će formalno postati nekoliko godina nakon odlaska bana Šokčevića s banske stolice, ali još uvijek u vrijeme njegova djelovanja iz mirovine, kao stalnog člana Reichsrata.1 Taj šutljiv čovjek, sumnjičen daje častohlepan i ambiciozan u ranim danima svoje vojničke karijere, pokazao je djelotvornost koja zapanjuje.2 Ostali referati osvijetlili su tog velikog Hrvata, njegovo vrijeme i njegovo djelovanje, s mnogih gledišta. Zapaženi su referati D. Pavličevića, M. Kolar-Dimitri |