DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1997 str. 98     <-- 98 -->        PDF

pregled šumarija gdje su postavljene
plohe za istraživanje i to šumarije:
Pula, Crikvenica, Senj, Makarska,
Brač i Korčula.


Na tim plohama autor je obavio
za navedene vrste drveća opća istraživanja
prema postojećoj literaturi
o geološkoj podlozi, tlima, klimi,
koju je obradio na sljedećim
meteorološkim postajama: 1. Pula


2. Crikvenica 3. Senj 4. Makarska
5. Sutivan (otok Brač) 6. Vela Luka
(otok Korčula), dokumentirajući te
podatke sa 95 tablica, na kojima su
klimatološki podaci obrađeni za
razdoblje 1974. do 1993. godine.
Nadalje je obradio vegetacijska
obilježja istraživanih područja. U
skladu sa biljnogeografskim činjenicama,
a na temelju svih dosadašnjih
iskustava, može se u okviru
cjelokupnog našeg Krša lučiti u pogledu
autoktonog biljnog pokrova
više zasebnih, sa fitocenološkog
gledišta jedinstvenih i dobro karakteriziranih
područja prema Horvatiću(
1958):


Eurimediteranska područja zimzelene
vegetacije sveze Quercion
ilicis l područje crnike ili česmine.
Submediteranska područja listopadne
vegetacije sveze Carpinion orientalis
I područje bijelog i crnog
graba. Kontinentalna i gorska područja
vegetacijske sveze Fagion
illyricum I područje bukve i običnog
graba. Područje šumske zajednice
Quercetum confertae-cerris I
područje hrasta sladuna i cera. Autor
je vegetaciju detaljno obradio po
navedenim područjima


U poglavlju Vlastita istraživanja
donosi metodiku rada i navodi
da mu je najveći problem bio izbor
sustavne metodike rada i jedinstvenih
parametara istraživanja. S obzirom
da je svaki požar po svojim
obilježjima drukčiji (vrsta drveća,
vrijeme požara, klima, reljef, tlo i
dr.), teško je bilo metodološki jednako
obraditi sve plohe. Zbog toga
je autor težio da obuhvati što više
parametara. Na terenu su plohe iskolčene
i obilježene i to:


Pokusne plohe postavljene su na
području ovih šumarija i u sljedećim
izgorjelim sastojinama:


1. Šumarija Pula
- kultura alepskog bora (Pinus
halepensis)
- kultura pinije (Pinuspinea)
2. Šumarija Crikvenica
- kulture crnog bora (Pinus nigra)
3. Šumarija Senj
- kulture crnog bora (Pinus nigra)
4. Šumarija Makarska
- kulture alepskog bora (Pinus
halepensis)
5. Šumarija Brač
- autoktona sastojina crnog bora
(Pinus nigra ssp. dalmatica)


6. Šumarija Korčula
- kulture alepskog bora (Pinus
halepensis)
- autoktone sastojine alepskog
bora (Pinus halepensis)
Plohe su na terenu praćene i u
nekoliko navrata mjerene. Laboratorijskim
radom autor je obradio i
to:


a) Tlo
Mehanički sastav određen je
pipet metodom u suspenziji tla s
Na4P207 (natrijev pirofosfat). pH je
određen elektrometrijski, primjenom
kombinirane elektrode (H20 i
0,01 MCaCL). Količina karbonata
određena je Scheibler-ovim kalcimetrom.
Količina humusa određena
je po Tjurinu, a dušika po Kjehldal-
Bremner metodi. Fosfor i kalij
određeni su AL metodom.


b) Biljni materijal


Količina dušika određena je po
Kjehldal-u. Za određivanje P, K, Ca
i Mg spaljivana je organska tvar u
sulfatnoj i perklornoj kiselini, a zatim
je fosfor određen spektrofotometrijski,
kalij i kalcij plamenfotometrijski,
a magnezij atomskom
absorpcijom. Količina pepela određena
je spaljivanjem na 700 °C.


U poglavlju Rasprava autor
raspravlja o dobivenim rezultatima
vlastitih istraživanja. Rasprava je
obrađena na 15 stranica s navedenim
brojčanim i opisnim podacima
i dokumentira uspješan rad autora.


U poglavlju Zaključci pristupnik
iznosi u 21. točki sve svoje dobivene
rezultate trogodišnjih terenskih
i laboratorijskih istraživanja.
Od tih podataka dvije brojke zaslužuju
posebnu pozornost


a) interval požara je oko 25 godina:
godišnje izgori oko 10000 ha
na području od oko 250 000 ha (površina
stvarno osjetljiva na požare);


b) u posljednjih 20 godina izgorena
površina rasla je za 300 ha godišnje.


Prema vrsti vegetacije, u opožarenim
površinama šume bora sudjeluju
sa čak 22% ukupnih površina
(41 176 ha), panjače sa 20% (36
891 ha), makije sa 23% (42 399 ha),
dok se ostali dio od 61 894 ha
(35%) odnosi na ostale obrasle površine.
Oštećena ili izgorjela drvna
masa prelazi količinu od 1 421 142
m3 (razdoblje 1973. do 1993.) godine).


U zaključcima autor daje upute
za obnovu izgorjelih površina i navodi
postupke koji su potrebni prilikom
obavljanja njege ili uopće nisu
potrebni s obzirom da nam je cilj
dobiti prirodnu mješovitu autoktonu
vegetaciju.


U poglavlju Citirana literatura,
autor je prikazao 250 naslova
citirane literature i to 207 domaćih i
43 strana naslova, čime je pokazao
da je u potpunosti ovladao stručnom
literaturom toga područja.


Hranislav Jakovac, dipl. inž. šum.