DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 10     <-- 10 -->        PDF

D. Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA Šumarski list br. 3^1, CXXI( 1997). 115-126
Stanje šuma u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća bilo
je teško iz više razloga: neriješeni imovinsko-pravni
odnosi između feudalaca i kmetova, prevelika sječa šuma,
krčenje šuma itd. Tada još Šumarski list nije izlazio
pa je zanimljivo o šumarskim problemima navesti knjižicu
pod naslovom


ŠTO BI VALJALO RADITI,
da šumarstvo u Hervatskoj i Slavoniji procvieta
u deržavno-gospodarstveno
uharu zemlje
sastavljeno po nalogu
grofa Eltza
od grofovskog Eltzovog šumara
Adolfa Divalda,
objavljenu u zagrebačkim Narodnim novinama 1864. u
br. 113-116 i 120-124; druga je jedinica Unser Fortwesen,
objavljena u novinama "Agramer Zeitung" 1864.,


br. 117-121.


"Nijedno ni drugo nije original, nego, u Narodnim
novinama, prijevod, a u Agramer Zeitungu opširan prikaz
sadržaja originala, knjižice izdane iste, 1864., godine
u Osijeku, a knjižica se nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj
biblioteci u Zagrebu. U originalu naslov je knjižice
Divald, Adolf, Graf: Was sollte geschehen im die
Fortswirtschaft in Croatien u. Slavonien in staatsvirthschaftlichen
Interesae des Landes zur Hüthe zu bringen.
Esseg, 1864. Navod daje knjižica sastavljena po
nalogu grofa Eltza nalazi se i u originalu, ali na unutar


njem listu.
´Što bi valjalo raditi´ na unapređenju šumarstva u
Hrvatskoj i Slavoniji u ono vrijeme zapravo je odgovor,
kako stoji na početku ove knjižice, na "Naredbu visokog
hervatsko-slavonskog namjesništva" koja je tražila
izvješće o stanju šumarstva i gospodarenja šumama te
prijedloge za poboljšanje gospodarenja. Inicijativa je
zapravo potekla od "Hérvatsko-slavonske dvorske kancelarije"
(u Beču), koja je "dočula" da se u "hrvatskoj i
slavonskoj kraljevini utamanjuju šume, i da ne sieku i
ne izkoriepljuju samo seljani poveće prostorije šumah
nego i više zemaljskih vlastelinah, koji ih po propisu i
ne sade." (P i š k o r i ć, 1991.).
Godinu dana poslije D i v a 1 d o v e knjižice izlazi u
Hrvatskoj knjiga Slovaka akademika Bogoslava S u 1 e ka
(1816 - 1895) pod naslovom Koristi i gajenje šumah,
Zagreb, 1865. U toj je knjizi B. Šulek obradio šumarstvo
u tri dijela: Koristi šumah, Naša gora, Gajenje
šumah.


Vrlo je zanimljiva statistika šuma B. Šuleka koja u
sažetom obliku izgleda ovako:


Područje površina šuma u ha


Provincijal 548.984


Vojna krajina 728.367


Dalmacija 273.703


Jedino površina šuma u Vojnoj krajini donekle odgovara
točnoj brojki (741.907,55 ha). Glede Provincijala
nisu uzete u račun šume u Međumurju, Hrvatskom
Primorju itd. Bilo kako bilo, sredinom XIX. stoljeća B.
Šulek bilježi površinu šuma u Dalmaciji u iznosu od


273.703 ha. B. Šulek se zalagao za unapređenje hrvatskog
šumarstva ukazujući na iskustva u drugim europskim
zemljama. Veliki je njegov doprinos hrvatskom
šumarstvu u djelu Jugoslavenski imenik bilja (1879.) te
u mnogim člancima i raspravama iz prirodoslovne struke.
Poput njega i drugi priodoslovci imali su u drugoj
polovici XIX. stoljeća veliki pozitivan utjecaj na razvoj
šumarske struke, kao primjerice akademik Ljudevit
Vukotinović (1813-1893), koj i je bio poznati botaničar.
Isto tako su zaslužni liječnik i biolog akademik Josip
Schlosser (1808- 1882), šumarnik i dendrolog Josip
Etinger (1822. - 1908.), šumarnik Vatroslav Rački
(1842.-1917), Vladoj Köröskenyi (1845- 1877), autor
prvog djela u našoj stručnoj literaturi pisanog na hrvatskom
jeziku: Obće šumarstvo, Zagreb, 1873. i drugi.
Za razvoj šumarske struke veliko značenje ima pojava
Šumarskog lista (1877) koji neprekidno izlazi 120
godina, tj. do dana današnjega (Prpić, (1996).


GOSPODARSKO I ŠUMARSKO UČILIŠTE
U KRIŽEVCIMA (1860 - 1898)


Osnivanje Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga
društva 1841. znači početak naprednijeg poljodjelstva i
šumarstva u Hrvatskoj. To je osobito došlo do izražaja
kad je već sljedeće godine (1842) izašao iz tiska prvi
broj Gospodarskog lista, koji eto - danas - navršava
svoju 154. godišnjicu neprekidnog izlaženja.


Šumarstvo je u to vrijeme također vrlo aktivno. To
treba pripisati našim šumarskim stručnjacima koji su
stekli svoje obrazovanje najvećim dijelom u šumarskoj
akademiji u Mariabrunnu (Austrija) i manjim dijelom u
Šćavnici (Ugarska, Slovačka). Osjećala se potreba za
školovanjem u Hrvatskoj, u toliko više što je u Hrvatskoj
1858. stupio na snagu Zakon o šumama iz 1852.
Isti osjećaj imali su gospodarski stručnjaci koji su putem
svoga društva tražili u nekoliko navrata (1846.,
1849. itd.) da se osnuje poljodjelska škola u Križevcima.
Tom zahtjevu pridružili su se šumari Franjo Š p o r
e r, Dragutin Kos i Antun To m i ć. Kako u Hrvatskoj
tada nije bilo šumarske škole, Šumarsko društvo organiziralo
je 1851. godine prvi šumarski stručni ispit.
(P i skori ć, 1994.). Ali trebalo je čekati da se slomi
Bachov apsolutizam i tek poslije njegova sloma 19. XI.
1860. Mojsije Baltic , savjetnik Kraljevske zemaljske
hrvatske vlade otvara Gospodarsko i šumarsko učilište
u Križevcima.


Do danas je izišlo nekoliko vrijednih edicija u povodu
stote i stotrideset i pete obljetnice toga učilišta: Šumarska
nastava u Hrvatskoj 1860 - 1960, Šumarski fa