DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 34 <-- 34 --> PDF |
S. Bertović, M. Generalović, J. Karavla, J. Martinović: PRIRODA I PARKOVNI OBJEKTI U OPĆINI RIJEKA Šumarski list br. 3-4, CXX1 ( 1997), 133-160 pinskom bioklimatu i području pretplaninske bukove šume dominantan je proces humizacije tla s pojavom organogenih crnica. U brdskom orografskom pojasu i području medunčevih i bjelograbovih šuma podjednako su prisutni procesi rubifikacije i braunizacije, odnosno tvorbe crvenica i kalcikambisola. Svojstva tala Zamršenost i raznolikost činitelja tvorbe i evolucije tala uvjetuju u istraživanom području tla vrlo različita po mnogim prirodnim i ekološkim svojstvima. Glavni tipovi tih tala i njihova glavna svojstva statistički su opisana i predočena u priloženoj tablici 5. Svi navedeni podaci ne pokazuju većih odstupanja od prirodno stečene tipske fiziografije tala. Ističe se velika prostorna varijabilnost u sadržaju fosfora, kalija i humusa. Uzroci takve promjenljivosti unutar tipova tala mogu se pripisati mjesnim, dosta velikim, bioklimatskim razlikama te uvjetima i načinu gospodarenja. S gledišta prikladnosti tala za osnutak gradskih nasada (perivoji, drvoredi, rekreacijske šume i dr.) opisana tla se mogu razvrstati u dvije skupine a) dobro prikladna: svi kalcikambisoli, braunizirane crvenice, distrično smeđe tlo i sva vrtna tla, b) marginalno pogodna: crnica organogena, crnica organomineralna i rendizina na dolomitu, plitka. Literatura Bertović, S., Martinović, J. (1965): Projekti pedološkog kartiranja reprezentativnih površina (ključnih objekata) u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju (rukopis), Zagreb. Bertović,S.,Martinović,J.(l 967): O odnosu tala i vegetacije u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju (rukopis), Zagreb. Gračanin , Z. (1962): I Souli della Regione carsica Croata. Accademia Italiana di Science forestali, Vol. XI, Firence. Gračanin , Z. (1963): Bodenreaktion und Basensättigung in den Buchenwaldgesellschaften Kroatiens. Vegetatio, Acta Geobotanica, Den Haag. Magaš,N . (1969): Tumač kompilacijske litostratigrafske karte dijela Gorskog kotara i Hrvatskog primorja. Fond dokumentacije Šumskog gospodarstva Delnice, Delnice. Martinović , J. (1973): Tla sekcije Sušak 2, Tumač 1-33, Projektni savjet za izradu Pedološke karte SR Hrvatske, Zagreb. Martinović , J. (1977): Pedološka studija područja općine Rijeka (rukopis). Martinović,! . (1978): Tla dijela sekcija Cerknica 3 i 4, Fond dokumentacije Šumarskog instituta, Jastrebarsko. Martinović,! . (1993): Litološke i pedološke značajke općine Rijeka. Priroda i parkovni objekti općine Rijeka (predano za tisak), Rijeka. Martinović , !., Bertović, S. (1993): Periodske promjene u stanju vegetacije i tla. Ibid. Mayer , B. (1979): Tla sekcije Sušak 1, Tumač 1-49, Projektni savjet za izradu Pedološke karte SR Hrvatske, Zagreb. Vegetacijski pokrivač (piše S. Bertović) Uvod Proučavanju samonikle cvjetane (flore) i raslinstva (vegetacije) u istočno-jadranskom primorju utrli su put mnogobrojni istraživači, primjerice: Bartling (1820), Lorenz (1860) koji je dao prvi ekološko-biogeografski prikaz tog područja, Hire (1896), Beck-Mannagetta (1901), Adamović (1929), a osobito Rossi (1930) sa svojim najpotpunijim pregledom flore u riječkoj okolici. Suvremene fitocenološke opise i karte o biljnom pokrivaču u primorskim krškim i kontinentskim predjelima u Hrvatskoj objavili su Horvat (1942, 1951, 1962), Horvatić (1963), Horvat, Glavač i Ellenberg (1974), Bertović (1958, 1963, 1974, 1983), Horvat i suradnici ( 1988), Bertović i Lovrić ( 1987, 1992) i dr. Raslinske značajke i karta Kamena podloga, obličje terena, podneblje i posljedice vjekovnih čovjekovih utjecaja na prvobitne prirodne šume (sječa, paša i brst stoke, požari, izgradnja, poljodjelstvo, a u novije vrijeme onečišćenja tla, zraka i dr.) istaknuto djeluju i odrazuju se u cijelom riječkom području zastupljenošću, izgledom, biljnom građom i rasprostranjenošću šumskih, šikarskih, šibljačkih, vrištinskih, livadnih, kamenjarskih i ostalih sekundarnih biljnih zajednica. Naša studija o biljnom pokrivaču u općini Rijeka (Bertović, Lovrić, Rac 1993) zasniva se na dostupnoj literaturi i našim osobnim terenskim uvidima i istraživanjima. Ovaj skraćeni prikaz obuhvaća prvobitne klimaksne (zonalne, klimatsko-zonske) i glavne klimatski, edafski i antropogeno mjesno uvjetovane (paraklimaksne) šumske fitocenoze. Njihova su imena usklađena s najnovijim međunarodnim propisima o fitocenološkom nazivlju (Barkman i dr. 1976, 1986), a njihovo visinsko slojanje i prvobitan, pojednostavljen i pretpostavljen (potencijalan) raspored, prikazuje karta 3: "Prirodna područja rasprostranjenosti šumske vegetacije". Pretplaninski (subalpinski) pojas u cijelim zapadnim Dinaridima, pa time i u rubnom sjeverozapadnom riječkom okolišu (Risnjak, Medvejci, Obruč i dr.) zauzima najviše i najhladnije položaje. U nas i u BiH svi su vrhunci na gornjoj prirodnoj granici šume i nigdje ne prelaze donju visinsku granicu planinskoga (alpinskog) orografskog pojasa, bioklimata i raslinstva. Klimaks višega pretplaninskog područja jest klekovina bora krivulja (Lonicero-Pinetum mughi), a intrazonalne šikare velelisne vrbe (Salicetum grandifoliae Horv.) i vriština sleča i klečice (Rhodoreto-Juniperetum nanae Horv.) su razmjerno rijetke. Šuma asocicijacije Oreoherzogio- Fagetum nastava stojbine koje su već presuhe za borovu klekovinu a prehladne za pretplaninsku bukovu šumu (Homogyno alpinae-Fagetum), koja predstavlja klimatogenu i najrasprostranjeniju zajednicu nižega pret |