DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 5 <-- 5 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3 4, CXXI (1997), 115-126 UDK. 630* 902 : 945+946.001 (497.13) HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA CROATIAN FORESTRY IN THE SECOND PART OF 19th CENTURY Referat održan 17. prosinca 1996. godine u Vinkovcima na znanstvenom skupu HAZU HRVATSKI BAN JOSIP ŠOKČEVIĆ Dušan KLEPAC* SAŽETAK: Druga polovica XIX. stoljeća vrlo je značajna za hrvatsko šumarstvo. Nakon osnivanja Hrvatsko-s lavons koga šumarskoga društva 1846. godine - dakle prije 150 godina — hrvatsko šumarstvo dobiva svoj zamah u razvoju. To se očituje u Zakonu o šumama 1852 koji je u Hrvatskoj stupio na snagu 1858. godine. Dvije godine kasnije, tj. 1860. osnovano je u Križevcima Gospodarsko i šumarsko učilište. U to je vrijeme na Strossmayerovu preporuku Vinkovčanin Josip Sokčević imenovan hrvatskim banom (19. VI. 1860.) i ustoličen 1861. godine. On uvodi hrvatski jezik u urede i priprema reforme za modernizaciju Hrvatske (1861 -1867). Za Sokčevićeva banovanja utemeljena je i oživotvorena Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 15. III. 1861 -4. III. 1866. i 1. I. 1867. Hrvatsko sveučilište osnovano je 1874. i djelovalo u tri fakulteta - Pravnom, Bogoslovnom i Mudroslovnom. Poslije pripojenja Vojne krajine Banskoj Hrvatskoj (1881) površina Hrvatske iznosi 42.532 km2 s 15.325 km2 šuma. Godine 1877. javlja se znanstveni i stručni časopis Šumarski list koji izlazi neprekidno do danas. Glede bogatstva i vrijednosti hrvatskih šuma, doneseni su 1894. Zakoni kojima se uređuje šumarska služba kod političke uprave, a četiri godine kasnije, tj. 1898. godine osnovana je Šumarska akademija, koja je bila prislonjena na Mudros lovni fakultet. Nakon dvadeset godina Šumarska će akademija prerasti u Gospodarsko-šumarski fakultet (1919) te kasnije u samostalni Šumarski fakultet (1960). UVOD Hrvatsko šumarstvo doživjelo je drugoj polovici Tri događaja u to vrijeme od velikog su značenja za hr XIX. stoljeća svoj preporod. Tom preporodu prethodio vatsko šumarstvo: Zakon o šumama 1852., Gospodarje dugi razvoj hrvatskoga šumarstva, koji se posebno sko i šumarsko učilište u Križevcima 1860. i Šumarska ogleda u prvom Zakonu o šumama (1769), koji je na akademija u Zagrebu 1898. To je razlog zašto sam taj njemačkom i kajkavskom jeziku proglasila carica M a -dio šumarstva izabrao predmetom moga rada, utoliko rija Terezija . Znameniti datum hrvatskoga šumarviše, stoje u to vrijeme banovao Vinkovčanin - general stva je također 1846. godina, kad je osnovano Hrvatsko Josip Sokčević (1861 - 1867). Za njegova banovanja hrvatski je postao službeni jezik, a znanost je dobila šumarsko društvo. Taj događaj stvorio je, uz ostale svoje temelje u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjet okolnosti, uvjete za formiranje modernoga šumarstva u nosti u Zagrebu (1861 - 1866767). Josip Juraj Stros Hrvatskoj. To se posebice odnosi na razdoblje od 1850 smaye r istupa u Saboru 29. travnja 1861. sa pri do 1900 godine, koje možemo nazvati preporodom hr jedlogom osnivanja akademije znanosti i umjetnosti. vatskog šumarstva. Franjo Josip I. je 4. ožujka 1866. potvrdio Statut akademije, a na samu Novu godinu 1867. potvrdio je nove članove akademije i tek tada je Akademija mogla početi s konstituiranjem, iako je njezin rad započeo * Akademik Dušan Klcpac. HAZU, Zagreb, Zrinski trg 1 1861.(Supek, 1996). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 6 <-- 6 --> PDF |
D. Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA Šumarski list br. 3-4, CXXI ( 1997), 115-126 Druga polovica XIX. stoljeća karakteristična je po vladavini Franje Josipa I. koji je Austrijskom a po tom Austro-Ugarskom Monarhijom vladao 68 godina (1848 - 1916). Početak njegove vladavine počinje ap solutističkim režimom, poznatim pod imenom Bachov apsolutizam, ozloglašenim, između ostaloga, i po ger manizaciji Hrvatske. Slobodarske ideje Francuske revolucije prodiru u Hrvatsku, posebno u Zagreb, gdje 25. ožujka 1848. Ivan Kukulj ević i Ambroz Vranicani sazivaju veliku narodnu skupštinu u Ilirskoj dvorani u Gornjem gradu. Iste godine general Josip Jelačić postaje banom Hrvatske, postiže velike pobjede, ima mnogo uspjeha, ali i političkih padova. Kad je s banske stolice odstupio Jelačićev nasljednik general Ivan Coroni n i, Strossmayer predlaže Vinkovčanina generala Josipa Šokčevića za bana Hrvatske (19. VI. 1860). Čim je došao u Zagreb (12. srpnja), Šokčević je izjavio da gaje car opunomoćio uvesti u urede hrvatski jezik. Razvoj hrvatskoga gospodarstva slijedio je političke prilike i neprilike u Hrvatskoj. Nakon ukinuća kmetstva, odlukom bana Jelačića (1848), došlo je do raspadanja velikih feudalnih posjeda. Tako je postupno nastala potreba za naprednim poljodjelstvom. U tom smjeru dolazi do osnivanja Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva 1841. Svrha toga društva upravo je bila promicanje naprednih ideja iz poljodjelstva, pa je već druge godine osnovan u tu svrhu Gospodarski list ( 1842), koji ove godine navršava svoju 154. godišnjicu neprekidnog izlaženja. U Hrvatsko-slavonskom gospodarskom društvu bilo je i šumara. Medu njima posebno se isticao Dragutin Ko s. On je pokrenuo ideju da se unutar toga društva osnuje samostalni odsjek za šumarstvo. U tome su mu pomagali uvaženi šumari Antun Tomić (1803 -- 1894) i Franjo Šporer (1806 1865). Polučili su veliki uspjeh na prvom sastanku budućega hrvatskoga šumarskoga društva, održanom u Prečecu kraj Zagreba, 26. prosinca 1846. Taj datum smatramo - mi šumari - početkom Hrvatskoga šumarskoga društva, koje je 1996. godine (9 - 11. XI) proslavilo u Zagrebu 150. obljetnicu i 120. obljetnicu izlaženja Šumarskog lista, stručnoga glasila Hrvatskoga šumarskoga društva, koje je izašlo u prvom broju 1. siječnja 1877. godine. Zajedničko djelovanje gospodara i šumara putem svojih stručnih udruženja urodilo je plodom: 19. studenoga 1860. otvoreno je u Križevcima Gospodarsko i šumarsko učilište. Iz njega će izrasti 1898. Šumarska akademija kao preteča bio-tehničkih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. ZAKONI O ŠUMAMA 1852. I 1894. Prvi znaci šumarstva u Europi javljaju se u rimskoj provinciji Galiji gdje se, prema Pliniju, spominju uređene šume, takozvane »sylvae caeduae«. U Hrvatskoj se početci šumarstva naziru u nekim statutima starih hrvatskih gradova: Ninski, 1103., Korčulanski, 1214., Splitski, 1240., Dubrovački, 1272., Trogirski, 1322., Krčki 1388. i drugi. Šumarstvo se također spominje u Vinodolskom zakonu iz 1288., u Vorböczyjevu Tripartitumu, 1514. i drugdje. Te odredbe odnose se uglavnom na sprečavanje prevelikih sječa. No tijekom vremena javljaju se propisi kako se ima gospodariti šumama. Tako primjerice zakonska uredba Marije Terezije iz 1769., pisana na njemačkom i kajkavskom, propisuje sječne zrelosti za glavne vrste drveća i detaljno navodi kako se sječe u šumi imaju voditi. Iako je F. Kesterčanek ( 1882.) nazvao tu zakonsku uredbu prvim hrvatskim zakonom o šumama i prvom šumarskom naukom u Hrvatskoj, ipak ona nije mogla zadovoljiti potrebe suvremenog šumarstva u to vrijeme. Zato je austrijska vlada pozvala 1843. sve područne oblasti, društva, veleposjednike i šumare da joj »saopće svoje mnijenje kako bi se moglo na put stati preovladalom krčenju u nerazložnoj sječi šuma«. Na temelju mnogih i različitih mišljenja sastavljen je 1848. prvi nacrt Zakona o šumama. Taj nacrt predložilo je ministarstvo na pretres Gospodarskom Kongresu 1849. u Beču. Kongres je nacrt zakona o šumama uzeo u pretres u svojim sjednicama 29., 30. i 31. ožujka 1849. Kongresu je predsjedao ministar za zemaljsku kulturu barun Thinnfeld, a izvjestitelj šumarskog odbora bio je c. kr. odsječni savjetnik Feistmantel, poznati šumarski stručnjak. Kraljevina Hrvatska i Slavonija nisu bile pozvane na taj Kongres, ali je Kongresu ipak kao zastupnik tih kraljevina bio nazočan Dragutin Ko s, c. kr. šumarnik i predsjednik tadašnjeg Hrvatskoslavonskoga šumarskoga društva, poznat po svome djelu Das Forstwesen in Kroatien ( 1847.). Nacrt predloženoga zakona, sastavljen u ministarstvu, bio je vrlo stručan i zahtjevan. Iz njega se mogu razabrati ove najvažnije postavke: uvodi se nadzor nad gospodarenjem privatnim šumama, a što se tiče postupka sa šumama uopće, napose državnim šumama, uživanje treba urediti za trajno pokriće potreba u drvu; općinske šume treba staviti pod neposredni nadzor države; pretvorba šuma u drugu vrstu kulture i krčenje se zabranjuje; traži se stručna uprava i nadzor nad šumama. U raspravi oko nacrta predloženoga zakona došla su do izražaja dva pravca, čisto šumarski i liberalni pravac, koga su zastupali uglavnom šumovlasnici. Većina članova Kongresa bila je protivna tome da se u općinskim šumama postave državni šumarski organi, tako da takva odredba nije ušla u Zakon, ali je usvojen prijedlog da su šumovlasnici dužni namjestiti osposobljeno stručno šumarsko osoblje. Zakon o šumama donio je kralj Franjo Josip I., 3. prosinca 1852. za cijelu Austro-Ugarsku Monarhiju. Posebnim carskim patentom od 24. lipnja 1857. Zakon iz 1852. štavljenje u život u Hrvatskoj i Slavoniji 1. siječnja 1858., au Vojnoj krajini 7. veljače 1860. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 7 <-- 7 --> PDF |
D. Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA Šumarski list br. 3-4, CXXI ( 1997), 115-126 Zakon o šumama iz 1852. dijeli šume na državne, općinske i privatne. U drugom paragrafu toga zakona izričito se kaže da se nijedno šumsko zemljište ne smije oduzeti niti pretvoriti u drugu kulturu. Time je ozakonjeno temeljno načelo potrajnosti u šumarstvu. U najstrožem obliku ono dolazi do izražaja u devetom paragrafu toga zakona glede općinskih šuma koje su opterećene pravom "drvarenja" (takozvanim služnostima), "te se šume ne samo trebaju uzdržavati nego valja neprestano primjerenim načinom njihovo stanje poboljšavati". Osim toga, za te šume ustanovljuje se gospodarstvena osnova, što će još više doći do izražaja u Zakonu od 26. ožujka 1894., u kojem se u trećem paragrafu izričito kaže ovo: "U šumah obćinskih ima se zavesti potrajno šumarenje" (Nachhaltiger Betrieb), (Izvor: A. Borošić -A . Goglia, Zagreb, 1900, str. 266). Tako je načelo trajnosti u šumarstvu dobilo svoju zakonsku podlogu. To je ostao kamen temeljac suvremenoga šumarstva. Zahvaljujući načelu trajnosti u Zakonu iz 1852. površina hrvatskih šuma je do danas sačuvana. Zakon o šumama 1852. objavili su u knjizi A. Boro š i ć i.A. Goglia u nakladi Knjižare Kugli u Zagrebu 1900. (str. 1-423). U toj knjizi donesen je spomenuti Zakon u cijelosti na str. 5-135. Zakon je podijeljen na 7 odsjeka, a ima 77 paragrafa i komentar o svakom članku. On je opširan te obuhvaća sve šumarske djelatnosti, od gospodarenja šumama do kaznenih odredaba za prekršitelje zakona. Taj je zakon vrijedio sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije. Tijekom vremena izdani su novi zakoni koji su nadopunjavali onaj dio Zakona iz 1852. koji nije bio dovoljno riješen, kao primjerice pitanje državne uprave u općinskim šumama, te ustrojenje šumarskih škola, o čemu će biti govora u naredna dva poglavlja ovoga rada. Pošto su riješeni imovinsko pravni odnosi između feudalaca i seljaka u civilnoj Hrvatskoj, segregacijom iz vlastelinskih šuma i pašnjaka stvorene su zemljišne zajednice poslije 1857., a imovne općine na teritoriju Vojne krajine 1873. godine. Tek tada se stanje šuma počelo bolje uređivati. Ubrzo se uvidjelo da Zakon od 1852. nije dovoljno riješio problem uprave i gospodarenja šumama, pa su u tom pogledu, nakon većih rasprava, donesena dva nova zakona iste godine 1894. Prvi je zakon od 22. I, 1894., kojim se ureduje šumarsko- tehnička služba kod političke uprave u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. Drugi je zakon od 26. III. 1894., kojim se ureduje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim nadzorom. U prvom zakonu (paragraf 4) određuje se da kod Kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove, valja ustrojiti posebni šumarski odsjek. U šestom paragrafu propisuje se "akademička naobrazba" za šumarsko-tehničku službu kod političke uprave. U drugom zakonu (paragraf 1) propisuje se gospodarenje u šumama pod naročitim javnim nadzorom, pa se izrijekom kaže: "Gradske, trgovištne, upravne, mjestne, plemićke i poveljne obćine dužne su prema § 9 šumskog zakona sumarni, što ih one posjeduju, upravljati i gospodariti po načelih sastavljene za to gospodarstvene osnove, koja treba, da ustanovljuje, kako će se polučivati što viši i trajni užitci obzirom na sudari je stanje šumah." Prema tome, Zakonom o šumama od 26. III. 1894. jasno je i izričito određeno da se šumama pod osobitim javnim nadzorom (prvi paragraf zakona) ima gospodariti potrajno na temelju sastavljene gospodarske osnove, odnosno programa. Devet godina poslije te zakonske odredbe Odjel za unutarnje poslove kr. hrv. slav. dalm. zem. Vlade donio je naredbu br. 23.152 od 23. IV 1903. glede sastavka gospodarskih osnova i programa s posebnim "Naputkom". Autor "Naputka" bio je Andrija Borošić (1865 - 1909), jedan od najboljih šumarskih operativnih stručnjaka u drugoj polovici XIX. stoljeća. Spomenuti Naputak zasnivao se na kombiniranom rašestarenju. Vrijedio je za šume "pod osobitim javnim nadzorom" sve do 1945. godine, te je odigrao historijsku ulogu u našem šumarstvu; po njemu je sastavljeno nekoliko stotina gospodarskih osnova. (K1 e p a c, 1965). ŠUME U HRVATSKOJ Sredinom XIX. stoljeća Hrvatska je bila podijeljena na 2 dijela: na civilnu Hrvatsku ili takozvani Provincijal i na vojničku Hrvatsku ili takozvanu Vojnu krajinu. Civilna Hrvatska bila je podijeljena na 7 županija: modruško- riječka, zagrebačka, varaždinska, križevačka, požeška, virovitička i srijemska. Civilnom Hrvatskom upravljao je ban pa se ona zvala također Banska Hrvatska. Vojna krajina sastojala se od 11 regimenti ili pukovnija: lička, otočka, ogulinska, slunjska, petrinjska, glinska, križevačka, đurđevačka, gradiška, brodska i petrovaradinska. Kao što su se u Provincijalu županije dijelile na okružja, kotare i općine, tako su regimente imale svoje bataljune, kumpanije i općine. Uprava je bila vojnička. Zakon o šumama (1852) imao se primjenjivati u civilnoj Hrvatskoj od 1858., au Vojnoj krajini od 1860. godine. Međutim, manifestom Franje Josipa I. Vojna kraj ina je 1881. ujedinjena s Hrvatskom. U to vrijeme sve do propasti Austro-Ugarske Monarhije teritorij Hrvatske i Slavonije imao je površinu od 42.532 km2 (i to 23.810 km2 civilne i 18.722 km2 vojne površine). (Izvor: D. Pavličević , 1994.). Površina šuma iznosila je 1,532.516 ha (15.325 km2) ili 36 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 8 <-- 8 --> PDF |
D.Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA Šumarski list br. 3 4.CXXI ( 1997). 115-126 % ukupnog teritorija Hrvatske i Slavonije. S obzirom na vlasništvo šuma, stanje je bilo ovakvo: 313.197 ha državne šume 20% 794.071 ha općinske, gradske, zemljišno-zajedničke i imovnoopćinske šume 52 % 425.248 ha privatne šume 28 % 1,532.516 ha ukupno Oko polovice svih šuma pripadalo je općinama, zemljišnim zajednicama, imovnim općinama, gradovima i crkvama. To su bile takozvane šume pod osobitim javnim nadzorom. Zato je razumljivo daje Zakon o šumama 1852. poklonio velik dio baš tim šumama. To je još više došlo do izražaja Zakonima od 1894., kojima se zahtijevala akademska naobrazba za upravitelje tih šuma i gospodarenje po gospodarskim osnovama. Glede vrsta drveća sastav tadašnjih naših šuma bio je ovakav: 416.471 ha svih hrastovih šuma 1,030.941 ha bukovih i ostalih listopadnih šuma 85.104 ha crnogoričnih šuma 1,532.516 ha ukupno Sto se tiče uzgojnog oblika bilo je 1,253.738 ha visokih šuma (sjemenjača) i 278.778 ha niskih šuma (panjača). (Izvor: Šumarski list, 1886., str. 248). Ovdje navedene brojke podudaraju se s podacima u djelu A. Bedoa Die wirtschaftliche und commercielle Beschreibung der Wälder des ungarischen Staates prema kojem površina Hrvatske i Slavonije iznosi 7,373.477 rali (ili 42,434.360 ha) s 36 % šuma, tj. 2,663.095 rali (ili 1,532.611 ha). (Izvor: Šumarski list, 1886., str. 285). Tijekom vremena površina šuma se neznatno mijenjala, jer su neke šumske površine pretvorene u drugu vrstu kultura tako da površina šuma u 1901. godini iznosi 1,504.591 ha, tj. za27.925 ha manje, kakojeto navedeno u Šumarskom listu od 1902. god. na str. 639. Glede Dalmacije i Istre imamo ovakvu situaciju. U nekim dalmatinskim i istarskim gradovima vrlo rano se javljaju različiti statuti i odredbe o ograničavanju prevelikih sječa šuma. Ipak stanje šuma i šumarstva Dalmacije i Istre u drugoj polovici XIX. stoljeća zaostaje za onim u Hrvatskoj i Slavoniji. Tome ima više razloga od kojih su najvažniji politički, gospodarski i ekološki, pogotovo ako se ima pred očima činjenica da Dalmacija i Istra - iako u Austrougarskoj Monarhiji - nisu bile potpuno uključene u gospodarsko-upravno-politički sustav Hrvatske i Slavonije. Mnoga nastojanja da se Dalmacija i Istra priključe Hrvatskoj i Slavoniji nisu uspjela, iako je u tom pogledu bilo vrlo energičnih zahtjeva, kao primjerice ono kad je ban Josip Šokčević sazvao u svezi s carskom odlukom Bansku konferenciju u Zagrebu 26. studenoga 1860., na kojoj je bilo zaključeno da se Dalmacija i Istra združe s užom Hrvatskom. O tome akademik F. Š i š i ć (1975.) piše ovako: "U vezi s tim carskim reskriptom sazove ban Šokčević za 26. studenoga u Zagreb Bansku konferenciju najvidenijih hrvatskih političara (njih 55), koja ostade na okupu do 17. siječnja 1861. Odmah na prvoj sjednici Konferencija zaključi da se caru pošalje deputacija koja će zamoliti: da se hrvatski jezik uvede u sve javne poslove; da se osnuje Hrvatsko-slavonska dvorska kancelarija po uzoru na obnovljenu Ugarsku; da se imenuju veliki župani pojedinih županija; da se sjedine s Hrvatskom, Krajina, Dalmacija, Kvarnerski otoci i tri od starine hrvatska kotara Istre (Volosko, Labin i Novigrad), a njihovi zastupnici dođu već na iduće zasjedanje Hrvatskog sabora. Car Franjo Josip primio je deputaciju 2. prosinca vrlo milostivo, a već 5. dade joj pismeni odgovor: hrvatski se jezik uvodi kao službeni, a u Beču se osniva privremeni Hrvatski dvorski dikasterij; ban ima iz Konferencije predložiti uređenje županija i velike župane. Što se tiče sjedinjenja Dalmacije car je izjavio daje voljan udovoljiti želji Hrvata, pa zato nalaže da se u tu svrhu pozovu izaslanici Dalmacije u Bansku konferenciju; o Istri i Kvarnerskim otocima nije bilo u rješenju ni riječi. Carev odgovor pročitan je na sjednici 10. prosinca i primljen na znanje s velikom radošću, a zatim se članovi Konferencije raziđoše, da se opet skupe kad dođu dalmatinski izaslanici. Ali oni nisu došli. Dalmatinsko činovništvo, na čelu sa samim carskim namjesnikom generalom barunom Lazarom Mamu lom, potajno je nagovaralo Dalmatince da ne idu u Zagreb, a one koji su svakako htjeli poći zadržalo je pod izlikom kako treba da prije dočekaju službeni poziv od oblasti. Nato se Banska konferencija razišla, jer je saznala da uzalud čeka braću iz Dalmacije (17.1 1861 )." U XIX. stoljeću Dalmacija je ustvari bila politička tvorevina druge austrijske uprave (1814- 1918). Prema D. Foretiću (1969) Dalmacija se tada protezala od rta Kusače na otoku Grguru iznad Raba, na sjeveru, do južne granice, označene lokalitetom Željeznice, blizu Špica. "Pokrajina (Dalmacija) se, dakle, prostire u smjeru sjeverozapad -jugoistok i predstavlja izdužen teritorij kome se najveća širina nalazi na području Zadra." (D. Foretić, 1969). U to je vrijeme ukupna površina tog teritorija (Dal macije) 12.440 km2 (ili 1,284.000 ha), od čega je na otoke otpalo 2.387 km2 (ili 238.700 ha). Površina šumskog zemljišta iznosila je 380.000 ha ili 30 % cjelokupnog zemljišta, ali površina šuma nije bila toliko velika, jer je veći dio šumske površine bio pokriven različitim degradacijskim oblicima autohtone šume hrasta crnike (Qiiercus ilex, L.). Glede vlasništva, veći dio (oko 200.000 ha) bio je u rukama općina. Šume su se iskorištavale najviše za ogrjev i za ispašu stoke, poglavito koza kojih je u Dalmaciji sredinom XIX. stoljeća bilo 424.000 komada. Kasnije je taj broj bio smanjen, no ipak su koze najvećim |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 9 <-- 9 --> PDF |
D. Klcpac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA dijelom obrstile dalmatinske šume, iako je bilo dobrih primjera organiziranog šumarenja i pašarenja, primjerice na otoku Olibu i drugdje. U drugoj polovici XIX. stoljeća počelo je obilnije pošumljavanje u primorskom pojasu Dalmacije, i to ponajviše alepskim borom (Pinus halepensis L.), koji se uzgajao u rasadnicima duž Jadrana u količini oko 60.000 komada sadnica na godinu. Pošumljavanje Marjana u Splitu alepskim borom školski je primjer pošumljavanja dalmatinskoga gologa krasa (D. K1 e p a c, 1986). Šumarska je služba bila organizirana pretežno u svrhu očuvanja šume od požara, pa se u to vrijeme spominje 5 šumara, 6 nadi ugara i 500 lugara (D. Foretić, 1969). U Istri je u drugoj polovici XIX. stoljeća stanje šuma i šumarstva bilo slično onome u Dalmaciji. Prema Vitoloviću (1969.) šumska površina u Istri kretala se po godinama ovako: 1886. g. 164.526 ha 1904. g. 164.382 ha 1907. g. 165.374 ha To znači šumovitost Istre od 33,1 %. Ipak, samo jedan dio šumske površine bile su šume u dobrom stanju. Iskorištavanje šuma u Istri nije se mnogo razlikovalo od onoga u Dalmaciji, s tom razlikom da su se u Istri primjenjivali neki venecijanski oblici gospodarenja u šumama hrasta medunca (Quercus pubescens, L.) i pitomoga kestena (Castanea sativa, L.), koji su omogućavali trajno drvarenje i pašarenje. To je takozvano "pedalenje", koje je, primjerice, i danas sačuvano na otoku Cresu (šum. predjel Tramontana). Općenito uzevši, u drugoj polovici XIX. stoljeća Istra je bila šumovitija od Dalmacije, što vrijedi i danas. U Istri su pošumljavanja vršena alepskim, ali i crnim borom, varijetetom austrijskog (Pinus nigra, var. austriae L.). Na nekim su lokalitetima pošumljavanja vrlo dobro uspjela, primjerice Čikat na otoku Veli Lošinj (M. Božičević, 1981)i drugdje. U drugoj polovici XIX. stoljeća u hrvatskom šumarstvu osjeća se velika briga za poboljšanjem i uređenjem degradiranih šumskih površina. U tom smjeru treba spomenuti uspješno smirivanje bujičnog područja u Senjskoj draži, stoje obavio general Vukasović sa svojim sljedbenicima u vremenu od 1860. do 1918. Kolika je briga hrvatskoga šumarstva bila za pošumljavanje golih terena najbolje svjedoči uspostava Nadzorništva za pošumljavanje krasa (1878) u Senju. To Nadzorništvo osnovala je iz utrška posječenih starih hrastovih šuma Krajiška investicijska zaklada. Djelovala je uspješno preko pola stoljeća. Odmah nakon uspostave Nadzorništva, novčanim sredstvima od prodaje stare slavonske hrastovine, formirana su dva šumska rasadnika ili takozvana "biljevišta" u Senjskoj draži, i Šumarski list hr. 3-4, CXXI ( 1997), 115-126 to jedan u Sv. Mihovilu (1880) u površini od 16 ha i drugi u Kestenu (1886) s površinom od 0,9 ha. U tim rasadnicima proizvodile su se sadnice uglavnom crnog bora (1,5 - 2 mil.) i listača (0,5 mil.) godišnje. Pošumljavanje su izvodili naši znameniti šumarski stručnjaci: J. Bale n, A. Kauders, V. Ples a, L. Kohuti drugi. Sadnicama iz senjskih šumskih rasadnika pošumljeni su i mnogi dijelovi kontinentalne Hrvatske. Najbolji primjer za to je park-šuma An in dol u Samoboru. Ona je podignuta prije stotinu i više godina sadnicama bora i ariša, koje je "biljevište" u Sv. Mihovilu poklonilo gradu Samoboru. U drugoj polovici XIX. stoljeća u Hrvatskoj ima i drugih uspješnih pošumljavanja, medu koje svakako treba ubrojiti smirivanje i ozelenjivanje Đurđevačkih pijesaka. U pogledu upravljanja šumama bilo je u drugoj polovici XIX. stoljeća različito. Do 1881. u Vojnoj krajini šumama je upravljalo austrijsko ministarstvo rata iz Beča, a u ostalom dijelu Hrvatske, takozvanoj civilnoj Hrvatskoj (Provincijalu), šumama je gospodarila Kraljevska zemaljska hrvatska vlada« iz Zagreba putem svojih organa. Poslije Austro-ugarske nagodbe 1867. došlo je do velike promjene. Prema toj nagodbi stvorena je dvojna monarhija u kojoj je austrijski dio bio carevina a ugarski dio kraljevina, tako daje Franjo Josip I. bio istovremeno car i kralj (Kaiser und König). Prema spomenutoj nagodbi hrvatske su zemlje bile u stvari podijeljene između carevine Austrije i kraljevine Ugarske. Pod Beč, odnosno pod Austriju, pripadale su Istra, Kvarnerski otoci, Dalmacija, Dubrovnik i Boka Kotorska. Ostali dio bio je u ingerenciji Ugarske, odnosno Pešte, koja provodi jaku mađarizaciju u Hrvatskoj, jer su gospodarske, željezničke, porezne, poštanske i druge službe bile u nadležnosti Ugarske. To je vrijedilo i za državne šume kojima je upravljalo ugarsko ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u Pešti. Za uređivanje državnih šuma u Hrvatskoj vrijedila je stara uredba o šumama za kraljevinu Ugarsku, izdana 1788., poznata pod nazivom Holtz und Wald Ordnungfür Königreich Hungarn, wie die Wälder erziegelt, besser aufgebracht, vermehret, und erhalten werden können. U privatnim šumama, poglavito u veleposjedima, u većini slučajeva šumarski stručnjaci bili su iz Austrije i Ugarske. U šumama zemljišnih zajednica, imovnih općina, u crkvenim šumama, gradskim i drugim nekim šumama bili su namještenici naši šumari koji su završili svoje stručno obrazovanje u šumarskoj akademiji u Mariabrunnu u Austriji ili u Šćavnici u Ugarskoj (sada u Slovačkoj), od 1860. do 1898. u Gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcima, a od 1898. - 1919. na Šumarskoj akademiji Mudroslovnog fakulteta u Zagrebu. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 10 <-- 10 --> PDF |
D. Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA Šumarski list br. 3^1, CXXI( 1997). 115-126 Stanje šuma u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća bilo je teško iz više razloga: neriješeni imovinsko-pravni odnosi između feudalaca i kmetova, prevelika sječa šuma, krčenje šuma itd. Tada još Šumarski list nije izlazio pa je zanimljivo o šumarskim problemima navesti knjižicu pod naslovom ŠTO BI VALJALO RADITI, da šumarstvo u Hervatskoj i Slavoniji procvieta u deržavno-gospodarstveno uharu zemlje sastavljeno po nalogu grofa Eltza od grofovskog Eltzovog šumara Adolfa Divalda, objavljenu u zagrebačkim Narodnim novinama 1864. u br. 113-116 i 120-124; druga je jedinica Unser Fortwesen, objavljena u novinama "Agramer Zeitung" 1864., br. 117-121. "Nijedno ni drugo nije original, nego, u Narodnim novinama, prijevod, a u Agramer Zeitungu opširan prikaz sadržaja originala, knjižice izdane iste, 1864., godine u Osijeku, a knjižica se nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. U originalu naslov je knjižice Divald, Adolf, Graf: Was sollte geschehen im die Fortswirtschaft in Croatien u. Slavonien in staatsvirthschaftlichen Interesae des Landes zur Hüthe zu bringen. Esseg, 1864. Navod daje knjižica sastavljena po nalogu grofa Eltza nalazi se i u originalu, ali na unutar njem listu. ´Što bi valjalo raditi´ na unapređenju šumarstva u Hrvatskoj i Slavoniji u ono vrijeme zapravo je odgovor, kako stoji na početku ove knjižice, na "Naredbu visokog hervatsko-slavonskog namjesništva" koja je tražila izvješće o stanju šumarstva i gospodarenja šumama te prijedloge za poboljšanje gospodarenja. Inicijativa je zapravo potekla od "Hérvatsko-slavonske dvorske kancelarije" (u Beču), koja je "dočula" da se u "hrvatskoj i slavonskoj kraljevini utamanjuju šume, i da ne sieku i ne izkoriepljuju samo seljani poveće prostorije šumah nego i više zemaljskih vlastelinah, koji ih po propisu i ne sade." (P i š k o r i ć, 1991.). Godinu dana poslije D i v a 1 d o v e knjižice izlazi u Hrvatskoj knjiga Slovaka akademika Bogoslava S u 1 e ka (1816 - 1895) pod naslovom Koristi i gajenje šumah, Zagreb, 1865. U toj je knjizi B. Šulek obradio šumarstvo u tri dijela: Koristi šumah, Naša gora, Gajenje šumah. Vrlo je zanimljiva statistika šuma B. Šuleka koja u sažetom obliku izgleda ovako: Područje površina šuma u ha Provincijal 548.984 Vojna krajina 728.367 Dalmacija 273.703 Jedino površina šuma u Vojnoj krajini donekle odgovara točnoj brojki (741.907,55 ha). Glede Provincijala nisu uzete u račun šume u Međumurju, Hrvatskom Primorju itd. Bilo kako bilo, sredinom XIX. stoljeća B. Šulek bilježi površinu šuma u Dalmaciji u iznosu od 273.703 ha. B. Šulek se zalagao za unapređenje hrvatskog šumarstva ukazujući na iskustva u drugim europskim zemljama. Veliki je njegov doprinos hrvatskom šumarstvu u djelu Jugoslavenski imenik bilja (1879.) te u mnogim člancima i raspravama iz prirodoslovne struke. Poput njega i drugi priodoslovci imali su u drugoj polovici XIX. stoljeća veliki pozitivan utjecaj na razvoj šumarske struke, kao primjerice akademik Ljudevit Vukotinović (1813-1893), koj i je bio poznati botaničar. Isto tako su zaslužni liječnik i biolog akademik Josip Schlosser (1808- 1882), šumarnik i dendrolog Josip Etinger (1822. - 1908.), šumarnik Vatroslav Rački (1842.-1917), Vladoj Köröskenyi (1845- 1877), autor prvog djela u našoj stručnoj literaturi pisanog na hrvatskom jeziku: Obće šumarstvo, Zagreb, 1873. i drugi. Za razvoj šumarske struke veliko značenje ima pojava Šumarskog lista (1877) koji neprekidno izlazi 120 godina, tj. do dana današnjega (Prpić, (1996). GOSPODARSKO I ŠUMARSKO UČILIŠTE U KRIŽEVCIMA (1860 - 1898) Osnivanje Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva 1841. znači početak naprednijeg poljodjelstva i šumarstva u Hrvatskoj. To je osobito došlo do izražaja kad je već sljedeće godine (1842) izašao iz tiska prvi broj Gospodarskog lista, koji eto - danas - navršava svoju 154. godišnjicu neprekidnog izlaženja. Šumarstvo je u to vrijeme također vrlo aktivno. To treba pripisati našim šumarskim stručnjacima koji su stekli svoje obrazovanje najvećim dijelom u šumarskoj akademiji u Mariabrunnu (Austrija) i manjim dijelom u Šćavnici (Ugarska, Slovačka). Osjećala se potreba za školovanjem u Hrvatskoj, u toliko više što je u Hrvatskoj 1858. stupio na snagu Zakon o šumama iz 1852. Isti osjećaj imali su gospodarski stručnjaci koji su putem svoga društva tražili u nekoliko navrata (1846., 1849. itd.) da se osnuje poljodjelska škola u Križevcima. Tom zahtjevu pridružili su se šumari Franjo Š p o r e r, Dragutin Kos i Antun To m i ć. Kako u Hrvatskoj tada nije bilo šumarske škole, Šumarsko društvo organiziralo je 1851. godine prvi šumarski stručni ispit. (P i skori ć, 1994.). Ali trebalo je čekati da se slomi Bachov apsolutizam i tek poslije njegova sloma 19. XI. 1860. Mojsije Baltic , savjetnik Kraljevske zemaljske hrvatske vlade otvara Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima. Do danas je izišlo nekoliko vrijednih edicija u povodu stote i stotrideset i pete obljetnice toga učilišta: Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860 - 1960, Šumarski fa |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 11 <-- 11 --> PDF |
D. Klcpac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA kultet, Zagreb, 1963., str. 619; R. H usinée i P. Deli ć : Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima, Ogranak Matice hrvatske, Križevci, 1995., str. 227. Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima bilo je prvo takvo učilište na južnoslavenskom području; ono je bilo jedino učilište u tadašnjoj monarhiji na kojem se predavalo hrvatskim jezikom. Glede ostalih tadašnjih poljoprivrednih škola u Europi valja spomenuti one u Ugarskoj - Georgikon (1797 - 1848), u Engleskoj - Oxford (1790), Njemačkoj - Möglin (1860), Francuskoj - Grignon (1846). U pogledu šumarskih škola u Europi samo je nekoliko njih starijih od križevačkoga učilišta; to su šumarske škole u Njemačkoj - Wurtemberg (1807), Tharandt (1816), u Švedskoj - Stockholm (1828), Austriji - Mariabrunn (1813), u Francuskoj - Nancy (1824) i Slovačkoj (biv. Ugarskoj) - Banska Šćavnica (1846). Rad učilišta bio je propisan posebnim pravilima koja su vrijedila do 1877. Po tim pravilima šumarsko naukovanje je trajalo dvije godine prema propisanoj naučnoj osnovi. Nakon 17 godina, tj. 1877. dolazi do reorganizacije šumarske obuke, koja se otada produljuje na tri godine naukovanja po novoj naučnoj osnovi sve do 1898., kada će šumarski dio učilišta u Križevcima prerasti u Šumarsku akademiju u Zagrebu. Na učilištu u Križevcima bilo je mnogo istaknutih nastavnika od kojih ću navesti: Dragutin H1 a v a, profesor šumarstva od 1861. do 1892. godine. Predavao je sađenje i gojenje šuma, dendrometriju, uporabu šuma, tehnologiju, šumarsko uredovanje, pošumljavanje krša, šumarsku taksaciju i uređenje šuma. Fran X. Kesterčanek, profesor šumarske struke. Službovao je od mjeseca studenoga 1878. do ožujka 1883. god. u svojstvu pravoga učitelja. U ožujku 1883. imenovan je županijskim nadšumarom u Zagrebu. U rujnu iste godine imenovan je profesorom, te je u tom svojstvu služio na zavodu do 8. prosinca 1899., a nakon toga premješten je zemaljskoj vladi u Zagrebu. Predavao je šumarsku upravu, sađenje i uzgoj šuma, čuvanje i uporabu šuma, šumarsku botaniku, tehnologiju drva, dendrometriju, računanje vrijednosti šuma, povijest, statistiku, literaturu šumarstva i opće šumarstvo. Vladimir Kiseljak, profesor šumarske struke. Služio na zavodu od ožujka 1873. do svoje smrti 1893. Predavao je čuvanje šuma i lovstvo, šumarsku zoologiju i entomologiju, šumarsku botaniku, šumarsku upravu, šumarsko kućanstvo i knjigovodstvo, povijest, literaturu i statistiku šumarstva. Mijo Kišpatić , profesor prirodnih nauka. Služio od listopada 1874. do listopada 1875. god. Predavao je fiziku, mineralogiju, geologiju, tloznanstvo, botaniku, klimatologiju i meteorologiju. Šumarski list br. 3-4, CXXI( 1997), 115-126 VjekoslavKöröskenyi, dr., profesor, služio je od siječnja 1860. do listopada 1879. Predavao aritmetiku, algebru, mjerstvo, graditeljstvo i graditeljsko risanje. Od siječnja 1874. do veljače 1878. upravljao zavodom kao namjesni ravnatelj. Dragutin Lambl, prvi ravnatelj. Službovao od 1860. do 1874., kada je umirovljen. Ivan Partaš , profesor za šumarsku struku. Služio od 1887. do 1898. godine. Predavao je uređivanje šuma, dendrometriju, šumarsko uredovanje, lovstvo, narodno gospodarstvo i šumarsku zoologiju. Izdavaštvo križevačkoga učilišta bilo je vrlo plodno, kako iz područja poljodjelstva, vinogradarstva, voćarstva, stočarstva, tako i iz šumarstva. Vrijedno je spomenuti ove šumarske knjige, odnosno izdanja: Fran Kesterčanek: Dendrometrija, Zagreb, 1881. Osnovi nauke računanja vrijednosti šume, Zagreb, 1882. Povijest i literatura šumarstva, Zagreb, 1883. Vjekoslav Kiseljak: Nauk o čuvanju šumah, Zagreb, 1883." VjekoslavKöröskenyi: Obće šumarstvo, Zagreb, 1873. Franjo Čordašić : Nauka o sadjenju i gajenju šuma, Zagreb, 1881. Gospodarsko računovodstvo, Zagreb, 1881. Dragutin Hlava: Šumska i tehnologijska iskustva, Zagreb, 1887. Forstliche und Technologische Erfahrungen, Zagreb, 1888. Prvi šumarski apsolventi s križevačkoga učilišta bila su (1863): Ivan Dundjerović iz Đakova, Nikola Ferk iz Varaždina i Nikola Koščec, također iz Varaždina. Zadnji apsolventi - njih 14 - bili su u godini 1899. U knjizi Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860 1960, Zagreb, I960., na str. 47-54 poimenično su po godištima navedeni šumarski apsolventi križevačkog učilišta. Ukupno je na tom učilištu šumarski studij završio 341 učenik. Ipak šumarsko naukovanje u to vrijeme nije bilo dovoljno za samostalno vođenje šumskog gospodarstva, nego je trebalo još položiti "državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva" prema Naredbi tadašnje hrvatske vlade od 18. X. 1886. godine, br. 33.094 (Izvor: A. Borošić -A. Goglia: Zakoni i naredbe, Zagreb, 1900. str. 227-234).: |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 12 <-- 12 --> PDF |
D. Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA Šumarski list br. 3- 4, CXXI (1997). 115-126 Naredba kr. hr.-slav.-dalm. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove, od 18. listopada 1886. br. 33.094., u pogledu državnoga izpita za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva §. 1. Da tko bude pripušten k polaganju državnoga izpita za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva potrebno je, da se izkaže: 1. dajeneporočan; 2. daje navršio dvadeset drugu godinu dobe svoje; 3. daje s dobrim uspjehom svršio šumarske nauke na kojem višem ili srednjem učilištu šumarskom, te daje u potonjem slučaju položio s dobrim uspjehom konačni izpit iz svih propisanih šumarskih predmetah; 4. daje najmanje dvie godine neprekidno boravio u praksi pri valjano vodjenom šumskom gospodarstvu; 5. da podnese vlastitimi nazori popraćeni strukovni opis onih šumarskih strukah i poslovah, koje je tečajem svoje dvogodišnje ili eventualno i dulje prakse kod šumskog gospodarstva vidio i obavljao. Istinitost toga opisa kao i to, da gaje kandidat sam sastavio i napisao, treba da bude potvrdjeno po dotičnom predpostavljenom činovniku šumarskom. Šumarski stručnjaci obrazovani na križevačkom učilištu bili su dobro osposobljeni za praktične poslove u šumarstvu. Njima treba zahvaliti za uspješno gospodarenje našim šumama. Osobno sam poznavao neke takozvane "križevačke šumare" a s nekima sam surađivao te o njima imam vrlo lijepe uspomene i veliko poštovanje. 38 godina djelovanja (1860 - 1898) šumarskog odsjeka križevačkog učilišta ostavilo je vrlo pozitivne tragove u hrvatskom šumarstvu To se najbolje odražava u nekim šumama, starim oko 100 - 140 godina, koje su uzgojili i njegovali naši stari šumarnici. Njihovi tragovi ostali su zapisani također u mnogim šumskogospodarskim osnovama. Zato ću spomenuti neke: Šumskogospodarska osnova brodske imovne općine koju je 1875. sastavio Mijo Rado š e v i ć, gospodarska osnova za šume vlastelinstva đakovačke biskupije prof. Dragutina H lave i Franje Kadić a iz 1884., šumskogospodarska osnova Mije Vrbanić a (1877) za Zagrebačku goru, šumskogospodarska osnova Jože Majnarić a za zemljišne zajednice Gorskog kotara, šumskogospodarska osnova R. K o 1 i b a š a za neke šume Prvostolnoga Kaptola zagrebačkog. Posebno je spomena vrijedna gospodarska osnova za šumu Brezje i Kosovac Gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima. Hrvatsko šumarstvo onog vremena vrlo dobro ilustriraju dvije izložbe, jedna u Zagrebu (1891) i druga u Budimpešti (1896) Prva izložba, nazvana "Jubilarna gospodarsko-šumarska izložba 1891. godine", priređena je povodom 50-godišnjice osnivanja Hrvatsko-slavonskog gospo darskog društva. Šumarsko društvo organiziralo je vlastiti izložbeni paviljon s različitim eksponatima, što je bilo vrlo opširno i pozitivno ocijenjeno u tadašnjem tisku. Druga izložba-takozvana Milenijska izložba-održana je u Budimpešti 1896. Na toj izložbi Kraljevina Hrvatska i Slavonija imala je svoj izložbeni prostor, a šumarstvu i drvnoj industriji dodijeljen je posebni paviljon. O njemu P B a r i š i ć (1896) piše da on spada među najvelebnije zgrade na toj izložbi, a izgrađen je po projektu glasovitog arhitekta B o 1 é a. Najvredniji eksponat na Milenijskoj izložbi bila je "velika reljef karta koja prikazuje sve šume što pokrivaju zemljišta Hrvatske i Slavonije". Na izložbi je bilo knjiga i šumskogospodarskih karata te raznovrsnih zbirki, kao primjerice ona ofloriD.Hirca,o lišću, žiru, pupovima i kori pojedinih vrsta drveća J. Ettingera , zbirka ptica, divljači, poglavito onih iz lovišta grofova M. Bombel lesa, Eltza te baruna pi. Ghycyja iz "čabarske gospoštije". Iznad svega dominirali su izlošci iz drva, počevši od štapova, parketa, rezane i tesane građe do skupocjena hrastova namještaja. Milenijska izložba u Budimpešti dokaz je daje hrvatsko šumarstvo i prerada drva u Hrvatskoj bila u drugoj polovici XIX. stoljeća u europskom vrhu. ŠUMARSKA AKADEMIJA U ZAGREBU (1898 - 1919) Kulturni i prosvjetni život u Hrvatskoj u drugoj polovici XIX. stoljeća bio je vrlo živ. To se odrazilo i u znanosti. U vrijeme banovanja Josipa Šokčević a (1861 - 1867) osnovana je i oživotvorena Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (1861; 1866767). Otvoreno je Hrvatsko sveučilište (1874) s tri fakulteta, Pravnim, Bogoslovnim i Mudroslovnim. Mudroslovlje dobiva veliki zamah, što se očituje posebno u razvoju prirodnih znanosti. U šumarstvu se događaju određene pozitivne promjene tako da dotadašnje Šumarsko društvo postaje Hrvatsko-slavonsko-dalmatinsko šumarsko društvo (1876) s prvim predsjednikom Antunom To m i ć e m . Tada je pripremljen prvi broj časopisa toga društva, poznat pod imenom Šumarski list, čiji je prvi broj izašao 1877. Njega slijedi 1886. znanstveni časopis Glasnik naravoslovnog društva, koji 1911. dobiva novo ime Priroda. Razvoj znanosti i prosvjećivanja u Hrvatskoj slijedi i šumarska struka. Javlja se najprije želja, a kasnije i potreba za obrazovanjem šumarskih stručnjaka na sveučilištu, kako je to počelo u Njemačkoj. Zato su se posebno zalagali šumarski profesori na križevačkom učilištu Fran Kesterčanek i Ivan Partaš. To je došlo do izražaja u stručnoj šumarskoj literaturi, pogotovo u Partaševu članku Kratki nacrt historijskog razvitka višje šumarske nastave i njezino sadanje stanje (Šumarski |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 13 <-- 13 --> PDF |
D. Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA list, 1892., str. 218-223). U tom članku Partaš spominje različite oblike organiziranja šumarske nastave i ističe kao najbolji primjer šumarsku akademiju u Giessenu, gdje je 1831. godine šumarska nastava bila inkorporirana u sveučilište. Nema sumnje daje Partaševo zalaganje za takvu šumarsku nastavu imalo određenog utjecaja na razvoj obrazovanja u hrvatskom šumarstvu. Isto tako je veliki udio u tom pogledu imao Fran Kesterčanek, pa mu je za njegove zasluge podignuto poprsje u Šumarskom domu u Vukotinovićevoj 2, i to s vanjske strane zgrade kao i u njenom stubištu, dok je poprsje Josipa Kozarca smješteno na analognom mjestu s desne strane. Prigodom 60. godišnjice glavne skupštine Šumarskog društva 3. IX. 1936. otkrio je spomen-poprsje Franu Kesterčaneku sveučilišni profesor dr. Andrija Petrači ć uz prigodni govor. To isto Josipu Kozarcu učinio je sveučilišni profesor dr. Josip Bal en. (Šumarski list, 1936., str. 678-679). Potreba za visokoškolskim šumarskim obrazovanjem došla je poslije stupanja na snagu Zakona kojim se uređuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u Kraljevinah Hrvatske i Slavonije od 22. siječnja 1894. U 6 paragrafa toga zakona zahtijeva se kod političke uprave za šumarsko-tehničku službu akademska naobrazba i državni stručni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. To su bili glavni razlozi daje Franjo Josip I. donio Zakon od 13. ožujka 1897. godine, kojim se u paragrafu 7 propisuje ovo: "Ustrojava se kraljevska šumarska akademija u Zagrebu, prislonjena na filozofski fakultet kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I." (Izvor: Borošić, A.,-Gogi i a, A. Zagreb, 1900., str. 298-303). Sljedeće je godine (7. listopada 1898) hrvatska Vlada donijela dvije naredbe koje se ovdje u cijelosti citiraju. Prvom naredbom ureduje se šumarska obuka, a drugom naredbom izdaje se naukovni i ispitni red za slušatelje šumarstva na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I. Propisi glede uredjenja šumarske obuke na kr. sveučilištu Franje Josipa I.; glede šumarskih i lugarskih izpita i glede lugarske odore. Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove i za bogoštovje i nastavu, od 7. listopada 1898. broj 66101., kojom se uredjuje šumarska obuka na kr.sveučilištu Franje Josipa I. u Zagrebu. § 1. U smislu ustanove §. 7. zakona od 13. ožujka 1897. o promicanju gospodarstva u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji (kom. VII. br. 32. sbornika zakona i naredaba od g. 1897.) primaju se počam od naukovne godine 1898/99. na mudroslovni fakultet kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu i takove osobe, koje kane polučiti višju šumarsku stručnu naobrazbu. Šumarski listbr. 3-4, CXXI (1997), 115-126 § 2. U koliko ne budu izdane posebne odredbe, valjaju za slušatelje šumarstva isti propisi, koji i za ostale slušatelje na mudroslovnom fakultetu kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Imenito valjaju za nje ustanove §. 39., slovo a), alinéa druga zak. čl. od 5. siečnja 1874., odnosno zakona od 6. listopada 1894. ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu (kom. III. br. 3. sbornika zak. i naredaba od godine 1874. odnosno kom. XVIII. br. 63. sbornika od god. 1894.). §. 3. Slušatelji šumarstva, koji hoće da navrše nauke svoje struke na mudroslovnom fakultetu kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, moraju polaziti propisane kolegije kroz tri godine. U ime naukovine plaćaju za svako poljeće 10 for., slovi deset for. a. vr. §. 4. Naukovni i izpitni red za slušatelje šumarstva izdaje se posebnom naredbom. Naredba kr. hrv.-slav.-dalm. zemalj. vlade, odjela za unutarnje poslove i za bogoštovje i nastavu, od 7. listopada 1898. br. 66102., kojom se izdaje naukovni i izpitni red za slušatelje šumarstva na mudroslovnom fakultetu kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. §. 1. Slušatelji šumarstva imadu slušati sliedeće predmete, odnosno polaziti sliedeće vježbe: U I. poljeću. 1. Matematika (8 sati predavanja, 3 sata vježbe); 2. Počela opisnoga mjerstva (4 sata predavanja, 6 sati vježbe); 3. Fizika sa mehanikom (2 sata predavanje); 4. Obćenita kemija (6 sati predavanje, 4 sata vježb.); 5. Obća botanika (4 sata predavanje, 3 sata vježb.); 6. Prostoručno risanje (4 sata vježbe). Uli. poljeću. 1. Fizika sa mehanikom (4 sata predavanje, 2 sata vježbe); 2. Šumska kemija (4 sata predav., 3 sata vježbe); 3. Mineralogija i petrografija ( 3 sata predavanje, 2 sata vježbe); 4. Šumska botanika (3 sata predav., 4 sata vježbe); 5. Opisno mjerstvo (4 sata predav., 6 sati vježbe); 6. Narodno gospodarstvo i financijalna znanost (4 sata predav.); 7. Prostoručno risanje (2 sata vježbe); 8. Šumsko tlocrtno risanje (4 sata vježbe). U III. poljeću. 1. Geodäsija (2 sata predav., 3 sata vježbe); 2. Zoologija (3 sata predav., 2 sata vježbe); 3. Tehnička mehanika (4 sata predavanje, 4 sata vježbe); 4. Bolesti drvlja (2 sata predavanja); 5. Uporaba šumah (4 sata predav., 4 sata vježbe); 6. Obće graditeljstvo (4 sata predav., 6 sati vježb.); 7. Ribogojstvo (2 sata predav., 2 sata vježbe); U IV. poljeću. 1. Geodäsija (2 sata predav., 3 sata vježbe); 2. Meteorologija i klimatologija (2 sata predav., 1 sat vježbe); 3. Šumarska entomologija (3 sata predavanje, 2 sata vježbe); 4. Uzgoj šumah (4 sata predav., 4 sata vežbe); |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 14 <-- 14 --> PDF |
D. Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA 5. Dendrometrija (2 sata predav., 2 sata vježbe); 6. Šumar, graditeljstvo (3 sata predavanje, 6 sata vježbe); 7: Cestogradnja i gradnja željeznica (3 sata predav., 2 sata vjež.); 8. Obće gospodarstvo (3 sata predav., 2 sata vježbe). U V. poljeću. 1. Čuvanje šuma (3 sata predav., 2 sata vježbe); 2. Šumska kemijska tehnologija (2 sata predav., 2 sata vježbe); 3. Uredjenje šuma (5 sata predav., 2 sata vježbe); 4. Uprava šuma, računovodstva, stilistika (2 sata predavanje); 5. Poviest i literatura šumarstva (2 sata predav.); 6. Vodo- i mostogradnje (3 sata predavanje, 2 sata vježbe); 7. Konstrukcija gatovah i branah (3 sata predav., 2 sata vježbe);. 8. Lov (2 sata predav., 2 sata vježbe); 9. Uredjenje bujicah(l. sat predav.). U VI. poljeću. 1. Šumska mehanička tehnologija i strojarstvo (3 sata predav., 2 sata vježbe); 2. Uredjenje šumah (5 sata predav., 2 sata vježbe); 3. Proračunavanje vriednosti šumah (3 sata predav., 2 sata vjež.); 4. Uprava šumah, računovodstvo, stilistika (2 sata predav., 2 sata vjež.); 5. Šumska statistika i politika (3 sata predavanje, 2 sata vježbe); 6. Zakoni za obranu šuma; šumski, lovni i urbarski zakoni (3 sata predav., 2 sata vježbe). Osim ovih predavanjah i vježbah dužni su slušatelji sudjelovati i kod strukovnih ekskurzija. §. 2. Slušatelji šumarstva imadu polagati za svako poljeće izpite izpredmctah, štosu ihponaukovnomredu(§. 1.) imali toga poljeća slušati. §. 3. Izpiti se polažu - osim iz predmetah navedenih u §. 4. nazočne naredbe - pred povjerenstvom, koje sastoji od svih učiteljah izpitat se imajućih predmetah, ter kojemu predsjeda po činu najstariji izpitatelj. §. 4. Iz narodnog gospodarstva i financijalne znanosti, bolesti drvlja, ribogojstva, obćeg gospodarstva, povjesti i literature šumarstva, lova, te zakona za obranu šumah, šumskih, lovskih i urbarskih zakonah, polaže se izpit pred učiteljem dotičnoga predmeta i jednim u tu svrhu po rektoru kr. sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu delegovanom članu sveučilištnog profesorskog sbora. (Izvor: A. Borošić-A. Goglia, 1900., str. 223-227). 20. listopada 1898. otvorena je Šumarska akademija prislonjena uz Mudroslovni fakultet sveučilišta u Zagrebu, u zgradi Hrvatskog šumarskog doma, u Vukotinovićevoj ulici 2. Medu prvim apsolventima trogodišnje Šumarske akademije bili su 1901. Andrija Petračić iz Petrinje i Đuro Nenadić iz Rudopolja. Sve do godine 1907./ 1908. funkcionirala je Šumarska akademija s trogodišnjim studijem, a tek 17. IV. 1908. uveden je četverogodišnji šumarski studij. Iste godine Šumarska akademija stekla je svoju samostalnost odlukom Vladinog odjela za bogoštovlje i nastavu koju citiram: 1. Svi nastavnici obligatnih predmeta Šumarske akademije sačinjavaju "Zbor nastavnika Šumarske akademije". 2. Zbor izabire iz svoje sredine, između stalno u Šumarskoj akademiji namještenih nastavnika, za svaku naukovnu godinu Pročelnika. 3. Zbor održava redovne, a prema potrebi i izvanredne sjednice. 4. Pročelnik saziva i predsjeda sjednicama zbora, čuva spise, vodi kancelarijske poslove i podnosi izravno zem. vladi, odjelu za Šumarski list br. 3-4, CXXI ( 1997). 115-126 bogoštovlje i nastavu račune o dotacijama i razne izvještaje, dok propise sjedničkih zapisnika podnosi preko dekanata, dotično prof, zbora mudroslovnog fakulteta, da taj eventualno svoje primjedbe može staviti. 5. Djelokrugu zbora nastavnika Šum. akademije prepuštaju se svi administrativni i stručni poslovi Šumarske akademije, kao i svi disciplinski poslovi, koji se tiču slušalaca Akademije, dalje poslovi za oprost od plaćanja naukovine za stipendije i potpore, te poslovi oko zavodskih dotacija. 6. Za rukovođenje svih posala, koji spadaju u djelokrug pročelnika i zbora nastavnika Šum. akademije, vrijede analogno isti propisi, koji su za iste poslove na snazi u mudroslovnom fakultetu. 7. Profesorskom zboru mudroslovnog fakulteta pridržavaju se sva personalija nastavnika Šum. akademije, a dekanu toga fakulteta upisivanje slušača Šumarske akademije, testiranje indeksa, izdavanje apsolutorija i svjedodžbi o polasku, kao i predsjedavanje semestralnim ispitima na Šum. akad. 8. Gornje ustanove stupaju na snagu početkom II. semestra g. 1907/8. i vrijede tako dugo, dok Sum. akademija bude uz mudroslovni fakultet prislonjena. Navedenom uredbom od 17. IV. 1908. postigla je Šumarska akademija u upravnom pogledu široku samostalnost, pa se mogla smatrati posebnom ustanovom na Sveučilištu. Zbor nastavnika Šumarske akademije izabrao je na sjednici dne 28. travnja 1908. za svoga prvog pročelnika u II. semestru 1907./1908. profesoraF. Ž. Kesterčaneka. Sljedećih godina birani su za pročelnika ovi profesori Šumarske akademije: Školske godine 1908/09.: Ivan Partaš 1909/10.: drOto Frangeš 1910/1 l.:ing. Vinko Hlavinka 1911/12.: dr Milan Metelka 1912/13.: ing. Pavle Horvat 1913/14.: drDjuro Nenadić 1914/15.: dr Andrija Petračić 1915/16.: ing. Pavle Horvat 1916/17.: drDjuro Nenadić 1917/18.: dr Andrija Petračić (Izvor: Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860- 1960, Zagreb, 1963., str. 618). Dakako daje naučni red bio promijenjen s obzirom daje studij produljen na 4 godine, pa je mogao biti prilagođen potrebama tadašnjeg šumarstva; nalazi se u spomenutoj knjizi na str. 65. i 66. Nastava na Šumarskoj akademiji bila je vrlo dobro organizirana. Predmete fundamentalnih znanosti predavali su profesori Mudroslovnog fakulteta, a šumarske predmete predavali su specijalisti - šumarski profesori. To je davalo obilježje nastavi na Šumarskoj akademiji, a suradnja jednih i drugih profesora omogućila je progres u nastavi. Šumari se s poštovanjem i ponosom sjećaju tih profesora, u prvom redu utemeljitelja šumarske nastave na Šumarskoj akademiji Frana Kesterčaneka i Ivana Partaša. Obojica školovana u Austriji, prvi na šumarskoj akademiji u Mariabrunnu, drugi na Visokoj školi za kulturu tla u Beču, zacrtali su razvojni put hrvatske šumarske nastave, koja preuzima vodstvo u šumarstvu Hrvatske i izvan nje. Rad te dvojice velikana hrvatske šumarske prošlosti u Šumarskoj akademiji na |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 15 <-- 15 --> PDF |
D. Klcpac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA Šumarski list br. 3-4, CXXI ( 1997), 115-126 stavljaju doktori Münchenskog sveučilišta Andrija Petračić i Đuro Nenadić, koji će uz doktora bečke "Bodenkulture" Antuna Levakovića dati definitivno obilježje šumarskoj nastavi. Pritom želim istaknuti doprinos profesora Mudroslovnog fakulteta koji su predavali matematiku (V. Varićak, O. Kučera, A. Kiseljak), botaniku (A. Heinz i A. Forenbacher), geologiju (F. Šandor i D. Gorjanović), kemiju (S. Bošnjaković i M. Metelka), zoologiju i entomologiju (A. Langhoffer), tehničku i građevnu mehaniku (V. Setinski i P Horvat), geodeziju i gradnju cesta (P Horvat i V. Hlavinka). Usko međusobno djelovanje profesora fundamentalnih i primijenjenih znanosti na Šumarskoj akademiji Mudroslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu urodilo je plodom. Fijekom svoga dvadesetogodišnjeg rada (1898 - 1919) Šumarska je akademija odgojila 168 odličnih šumara od kojih su se mnogi iskazali u praksi i postignuli velike uspjehe, poglavito u pošumljavanju krasa, uzgajanju i uređivanju šuma, u izgradnji velikog broja cesta, šumskih željeznica i šumarskih zgrada. Ali još nešto više, Šumarska akademija bila je preteča tehni čkih fakulteta "budući da su se na Šumarskoj akademiji prvi put na Sveučilištu u Zagrebu predavali matematički predmeti i grafičke radnje" (Matić, 1995.). Iz redosljeda razvitka i programa visokoškolske šumarske nastave u Hrvatskoj proizlazi kako je ista započela osnutkom Šumarske akademije 1898. godine. Prema tome, bilo je prirodno da Šumarska akademija postane samostalni fakultet, stoje postignuto 1919. u okviru Poljoprivredno-šumarskog fakulteta, a posebno 1960. kad je osnovan posebni Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Prvi dekan novoosnovanoga Šumarskoga fakulteta bio je prof. dr. Dušan Klepac. ZAKLJUČAK Hrvatsko šumarsko društvo ( 1846), Zakoni o šumama 1852. i 1894., Gospodarsko i šumarsko učilište u Križevcima (1860 - 1898) te Šumarska akademija u Zagrebu (1898 1919) omogućili su kreiranje organiziranog šumarstva po načelu potrajnosti u drugoj polovici XIX. stoljeća u Hrvatskoj. LITERATURA Barišić , P 1896: Šumarske viesti sa milenijske izložbe u Budimpešti. Šumarski list XXII, str. 257-272, Zagreb. Božičević,M. 1981: Uloga Ambroza Haračića u pošumljavanju i poljepšavanju Malog Lošinja. U: Zbornik radova o prirodoslovcu Ambrozu Haračiću, str. 107-114. Hrvatsko prirodoslovno društvo, Zagreb. F o r e t i ć, D. 1969: O ekonomskim prilikama u Dalmaciji u drugoj polovici XIX stoljeća do prvog svjetskog rata. U: Hrvatski narodni preporod u Istri i Dalmaciji, str. 1-38. Matica hrvatska, Zagreb. Kesterčanek,F. 1883: Kratka povijest šuma i šumskog gospodarstva u Hrvatskoj, Zagreb. Klepac , D. 1965: Uređivanje šuma. Str. 341. Nakladni zavod Znanje, Zagreb. Klepac , D. 1976: Uređivanje šuma. U: Povijest šumarstva Hrvatske 1846- 1976, str. 145-170. Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, Zagreb. Klepac , D. 1985: 25. godišnjica samostalnosti Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Šumarski list CIX /1-2, str. 3-6, Zagreb. Klepac , D. 1986: Le pin dAlep en Dalmacie. Str. 29-42. Options, C. I. H. E. A. M., Paris. M at i ć, S. 1995: Šumarstvo Hrvatske kao aktivni sudionik pri osnivanju i razvoju modernog hrvatskog Sveučilišta u Zagrebu. Šumarski list CXIX/9-10, str. 287-292, Zagreb. Matić , S. 1996: Povodom 150. obljetnice Hrvatskog šumarskog društva. Šumarski list CXX/9-10, str. 367-389, Zagreb. Pavličević , D. 1994: Povijest Hrvatske. Str. 422, Zagreb. Piškorić , O. 1991: Stanje šumarstva u Hrvatskoj i Slavoniji 1864. godine prema Divald - Eltzu. Šumarski list CXV, str. 73-77, Zagreb. Piškorić , O. 1994: Prvi predsjednik Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva Antun Tomić. Šumarski list CXVIII/11-12, str. 331-338, Zagreb. Piškorić , O. 1966: Pogled u šumarstvo Hrvatske pred 100 godina (B. Šulek: Korist i gajenje šuman, Zagreb 1866.). Šumarski list XC/9-10, str. 461-464, Zagreb. Prpić, B. 1996: 120 godina Šumarskog lista. Šumarski list CXX/9-10, str. 391-393, Zagreb. Prpić, B.(?) 1996: Hrvatsko šumarsko društvo (1846 - 1996). Str. 451. Hrvatsko šumarsko društvo, Zagreb. Rauš, Đ. 1976: Rad Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva od 1846. do 1918. U: Povijest šumarstva Hrvatske 1846 - 1976, str. 345- 370. Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, Zagreb. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 16 <-- 16 --> PDF |
D. Klepac: HRVATSKO ŠUMARSTVO U DRUGOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA Šumarski listbr. 3^>. CXXI ( 1997), 1 IS-126 Supek,I . 1996: 135 godina Hrvatske akademije zna- Vitolović , V: Razvoj vinogradarstva u Istri od 1860 nosti i umjetnosti, str. 136. Hrvatska akademija do 1914 s posebnim osvrtom na ekonomsko ja znanosti i umjetnosti, Zagreb. čanje istarskih (hrvatskih) seljaka. U: Hrvatski narodni preporod u Istri i Dalmaciji, str. Sišić, F. 1975: Pregled povijesti hrvatskog naroda. 457-477. Matica hrvatska, Zagreb. Str. 513. Zagreb. Ostali izvori navedeni su u tekstu. SUMMARY: In Croatian forestry of the second part of 19th century three events are very significant: 1. the General Forestry Law from 1852, 2. the opening of the Land Management and Forestry School in Križevci near Zagreb in 1860, and 3. the foundation of Forestry Academy in Zagreb in 1898. The General Forestry Law 1852 proclaimed the principle of sustained yield which was adopted and recognized by Croatian forestry until today. The opening of the Land Management and Forestry School took place on 19 November 1860 in Križevci near Zagreb and lasted for forestry education until 1898. The goal of the new school was the training of young people to serve as foresters to landowners, in communes and on state holdings. Required educational background for the new school was three years of lower secondary school or the gymnasium; the course of forestry study lasted at first two years (four semesters) and then the study was extended to three years. The foundation of Forestry Academy 1898 in Zagreb indicates the high level study of forestry in Croatia. In fact the Forestry Academy was one part of the Faculty of Philosophy in Zagreb University. This study lasted for three years. Graduates of the Forestry Academy were equal in rank to graduate foresters in other countries. The curriculum lasted six semesters until 1919 when the Forestry Academy was transformed into Agricultural and Forestry Faculty of Zagreb University. In the second part of the 19th century the territory of Croatia and Slavonia has the superficial area of 42 532 km2 with 36% of forests. There were 1.532.516 ha of forests as follows: 313.197 ha of state, 794.445 ha of community and 425.248 ha of private forests. This paper was written in the memory of the Croatian and Slavonian governor (banus) Josip Sokčević (1811-1896) who was born in Vinkovci 185 years ago. The worth of his contribution is very important concerning the education and sciences and arts in Croatia. During his government the first Land and Management and Forestry School was opened (1860) and the Croatian Academy of Sciences and Arts was founded (1861-1866/67). |