DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 52 <-- 52 --> PDF |
D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3-4. CXXI ( 1997), 161-170 jezera na glavnom pravcu prometa prema moru, cesta koja je dovodila goste na vrata hotela, te izvanredna privlačnost i atraktivnost Plitvičkih jezera, predstavljali su izvanredne pogodnosti na startu turističke privrede. Ekonomska osnova turističkog razvoja Plitvica uvela je u nacionalni park sustav iskorištavanja prostora i resursa Parka, suprotan međunarodnim propisima i intencijama zaštite prirode. Proces turističke izgradnje nije se mogao zaustaviti. Ubrzo su slijedila proširenja i kompletiranja smještajnih kapaciteta i svih mogućih pratećih djelatnosti. Nepovoljne i teške obveze otplate kredita za prvi hotel "Plitvice" upućivale su poduzeće na traženje daljnje izgradnje jeftinijih hotela (Hotel Belevue). Zatim slijede prvi problemi s nedostatkom pitke vode, te neriješeni stambeni prostor za djelatnike Parka. Niču servisi, klaonica, škola, ambulanta. Jedna od teških posljedica pogrešno locirane hotelske izgradnje u jednoj od najosjetljivijih zona Parka, svakako je nezadrživa privatna izgradnja stambenih objekata, koji su dijelom namijenjeni za iznajmljivanje. Ovi objekti niču na sve strane pa i uz rizik gradnje bez građevinske dovole. Kasniji pokušaji rušenja bespravno izgrađenih objekata nisu dali rezultate. U takvoj situaciji sve su češći sukobi nadležnih organa zaštite prirode s hotelskom privredom, koji su kulminirali prilikom gradnje trećeg hotela. To razdoblje izgradnje završava prisilnom integracijom hotelske privrede i Nacionalnog parka, iza koje su svakako stajali odgovorni državni i partijski organi. Izgradnjom objekta na Velikoj Poljani i Mukinjama, nastao je veliki i do danas neriješeni problem odvodnje otpadnih voda izvan Parka. U prvoj fazi kanalizacija hotela "Plitvice" rješena je tako, daje otpad proveden cijevima u jednu vrtaču u neposrednoj blizini pristupne ceste na rubu šume. Bilo je slučajeva daje uslijed začepljenja sustava dolazilo do izljeva otpadnih voda ispod hotela, tik uz stepenice koje vode do jezera Kozjak. Otpad se slijevao površinski upravo iznad zahvata pitke vode, koja se crpila za potrebe hotela. Bio je to skandalozan propust graditelja i nadzornih organa, koji su ovakvim rješenjem doveli nacionalni park u težak položaj. Treba istaknuti daje u to vrijeme stambeno naselje sa svim pratećim objektima bilo bez kanalizacije. Otpadne vode naselja Mukinje slijevale su se u okolnu šumu, u vrtače, u kojima je završavao i sav otpad nehigijenske klaonice koja se nalazila u neposrednoj blizini. U kasnijim fazama izgradnje izgrađen je kanalizacijski sustav uz obalu jezera Kozjak, a kod Kozjačkih mostova ugrađene su tlačne crpke i tlačni cjevovod, kojim je tekući otpad prebacivan na vrh kanjona Donjih jezera. Cjevovod je dalje položen do početka sela Rastovače, gdje završava uz sustav rasprskavanja otpada u obližnjim vrtačama. Otpadne vode se uopće nisu pročišćivale. Ovaj nesolidni, loše izvedeni sustav odvodnje pokazao je ubrzo svoje nedostatke. Prilikom prekida napajanja strujom, elektromotori tlačne stanice bili su u pravilu poplavljeni otpadnom vodom, koja je preko preljeva istjecala u jezero Milanovac. I završetak ovog sustava pokazao je sve nedostatke: cijevi za rasprskavanje ubrzo su se začepile, a otpadne su vode i stjecale u vrtaču koja se nalazi na kanjonu nepunih pedeset metara zračne crte od ishodišta rijeke Korane. Pretpostavljam daje ovaj sustav, radi nesolidno izvedenih radova i lošeg materijala, propuštao na više mjesta. Ukratko, ovakav, gotovo improvizirani sustav odvodnje, godinama je zagađivao dio jezera Kozjak, Donja jezera i početak Korane, stoje danas vidljivo i laiku, posebno na donjim jezerima, koja su uz ovakvu bogatu gnojidbu, u visokom stupnju eutrofizirana i gotovo obrasla močvarnom vegetacijom. Od 1970. pa sve do 1990. godine, kroz punih dvadeset godina, Plitvice bilježe sve veći promet i priljev turista. U tim rekordnim godinama zabilježen je posjet od 900.000 turista i izletnika godišnje. Tijekom pune sezone dnevni promet nedjeljom i praznikom dosezao je 10.000 ljudi. To je kolona ljudi duga oko 10 kilometara, gotovo dužina čitavog jezerskog sustava. Većina od tih ljudi nije ni došla radi Plitvičkih jezera, već se tu zaustavljala kao na odmorištu na putu prema moru ili na svom povratku. Pitao sam jednom odgovorne ljude, postoji li granica rasta prometa koja se temelji na ekološkim parametrima. Odgovoreno mije, daje granica rasta određena fizičkom propusnošću sustava staza, čime je ujedno i limitiran rast prometa. Pitao sam, da li bi se rast mogao povećati izgradnjom još jednog sistema obilaska. Odgovoreno mije da bi to svakako bilo moguće. Dakle, ni riječi o tome koliko taj park smije primiti posjetitelja po određenim ekološkim mjerilima. U tim godinama Plitvička jezera djelovala su poput ljudskog mravinjaka. Čitav središnji i ujedno najatraktivniji dio Plitvica, a to je površina akvatorija, iznosi svega 200 hektara, odnosno dva kvadratna kilometra. Činilo se kao da taj izuzetno osjetljiv i filigranski nježan prirodni sustav još uvijek odolijeva, no stručnjacima nisu promakle promjene u akvatoriju Plitvica, koje nisu navještale ništa dobro. Služba zaštite u novostvorenoj privrednoj organizaciji nije imala snage da bitno utječe na takav razvoj. Veliki prihodi od ulaznica u Nacionalni park, kao i pravo raspolaganja ostvarenim devizama u punom iznosu, predstavljali su pravi mamac za poslovne banke. Ova su sredstva, međutim, ulazila u ukupni prihod poduzeća pa su se njime gradili novi turistički objekti, iako su ta sredstva predstavljala čistu rentu nacionalnog parka i mogla su se koristiti isključivo za zaštitu i |