DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 56     <-- 56 -->        PDF

D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3-4, CXXI ( 1997), 161-170
Zabranom sječe izostali su bilo kakvi uzgojni radovi
u ovim šumama. Na račun posjećenih masa crnogorice,
razvila se bukova šuma s većim učešćem javora potpunog
sklopa, no rijetka obrasta. Pod gustim krošnjama
bjelogorice s vremenom je propao zastarčeni mladi naraštaj
i podmladak jele i smreke s rijetkim grupicama
bukovog mladika. Nestankom crnogorice koja je sječama
svedena na 0.1 -0.2 učešća u ukupnoj masi, znakovito
je porasla masa bukovog listinca koju prizemni vjetrovi
odnose s grebena u žljebove ili jarke, a površinske
vode na ovom strmom terenu odnašaju u jezera. Takav
proces nije mogao djelovati u dugom razdoblju stvaranja
i evolucije jezera, jer bi u takvim uvjetima jezerski
sustav bio davno zatrpan i zamočvaren.


Šume oko gornjih jezera pripadaju klimazonalnoj
zajednici bukve s jelom i smrekom. Najniže položaje
oko izvorišta potoka i jezera zauzimala je crnogorica,
jer je to zona vlažnog i hladnog stagnirajućeg zraka, dakle
zona mrazišta. Najniži uski pojas oko voda zauzimala
je smreka, nešto više položaje jela, a gornji pojas bukva.
Gornja jezera su naime izraziti primjer vegetacijskog
obrata uzrokovanog temperaturnom inverzijom.
Nešto od ovog prirodnog visinskog rasporeda vidljivo
je u dolini Crne rijeke, koja je i do danas ostala u približno
prirodnom stanju. Takvi su odnosi vladali kroz
dugotrajno razdoblje evolucije Plitvičkih jezera, sve do
pojave čovjeka na ovim prostorima.


Klimazonalna šuma bukve i jele je postojana i neznatno
se mijenja u prirodnim uvjetima u skladu sa sekularnim
klimatskim kolebanjima. Takve klimatske promjene
imaju za posljedicu i promjene u sastavu šume.
Naravno, granica između zona nije oštro postavljena,
pa se bukva miješa s jelom, a jela sa smrekom. Najpostojanija
se čini smreka u neposrednoj blizini jezera i
vodotoka. Ona na tim staništima nema konkurenta u
prirodnim uvjetima života i razvoja. Možemo zaključiti
da stručni uzgojni zahvati u šumama pospješuju, odnosno
ubrzavaju prirodne procese izmjena vrsta. Svjedoci
smo kakve drastične i brze promjene nastaju kad je u
pitanju čovjek i njegove aktivnosti u šumama.


Bilo je svakako razdoblja kada se bukva spuštala u
zonu jele pa i niže, no nikada nije potisnula smreku, pa i


ZAKLJUČCI


Od mjera zaštite Plitvičkih jezera predlažem sljedeće:


1. Potrebno je provesti pošumljavanje rubne zone
šuma na području Gornjih jezera i to unošenjem sadnica
i stablašica, prvenstveno smreke. Jelove stablašice
mogu se uspješno prenositi vađenjem s busenom iz gustih
sklopova mladog naraštaja jele s područja Parka
(Vujčić kapela, Napojište, Žiga vrh i dr.). Pojas crnogorice
mora biti dovoljno širok i gust, da uspješno zadrži
pokretanje bukovog listinca prema jezerima. Iz ranijih
jelu, sve do pojave čovjeka. Tako su se trajno održavala
i do naših dana sačuvala jezera sa svim svojim prirodnim
značajkama oligotrofije. Upravo u tome se očituje
odlučujuća zaštitna uloga šume i njen utjecaj na harmoniju
makrosustava. Prirodna šuma očuvala je jezera, jer
iglica crnogorice ostaje u najvećem postotku na mjestu
gdje je i pala i gdje se rastvara, održavajući šumsko tlo.
Pretpostavljam stoga, da snažna eutrofijacija mora imati
stalan izvor, odnosno uzrok, a to je upravo i unos biljnog
organskog otpada u jezera u novije vrijeme. I u jugoistočnoj
gospodarskoj jedinici ranije zvanoj Kik-Bijeli
vrh pretežu bukove šume, jer su i ovdje vršene intenzivne
sječe crnogorice, posebno u ratnim prilikama,
za izgradnju ličkih naselja. Ovu jedinicu strmog i razvedenog
reljefa, pokriva većim dijelom sliv potoka
Rječice, koji ima bezbroj pritoka. Lišće i erodirani materijal
kojeg je nanijela Rječica gotovo je zatrpao prostranu
uvalu jezera Kozjak, koja se i zove Glibovita
draga. Situacija s jezerom Kozjak i grupom Srednjih jezera
je nešto drukčija. Naime, od jezera Ciginovac pa
preko Stubice i sela Plitvice, izvršena su još u predtursko
doba krčenja šuma oko naselja u blizini Kozjaka.
Staro hrvatsko stanovništvo tu je paslo stoku i bavilo se
zemljoradnjom. Prirodna ili primarna šuma bukve s javorom
u ovoj brdskoj zoni davno je potisnuta i zadržala
se u manjim skupinama, posebno na vrlo strmim položajima.
Sjekla se za ogrjev, pa je mlada i dobro sklopljena.


U odnosu na Prošće, Kozjak je u daleko manjoj mjeri
izložen zatrpavanju lišćem, pa stoga uzroke eutrofizacije,
posebno završnog dijela Kozjaka, a i čitavih
Donjih jezera, treba tražiti u drugim izvorima opterećenja
akvatorija, u prvom redu u loše projektiranoj, slabo
izvedenoj, a posebno nemarno održavanoj kanalizaciji
naselja i hotela.


U završnom dijelu prikaza želim navesti i naglasiti
one zaštitne radove i akcije, koje su po mom mišljenju
primarne. Prema tome, moje sugestije su samo dio cjelovitog
programa zaštite i očuvanja Plitvičkih jezera,
koji treba sastaviti i uputiti na odobrenje Uprava nacionalnog
parka uz pomoć znanstvenih krugova i dobrih
poznavatelja Plitvičkih jezera.


Conclusions


iskustava može se reći da podsijavanje jelovim sjemenom
ove rubne zone neće dati rezultata, ukoliko se dozvoli
da ponik bude zatrpan bukovim listincem. Grebeni
se mogu podsijavati jelom, jer ovdje vjetar jače
odnosi bukov listinac, pa je jelov ponik bolje zaštićen
od zatrpavanja. Istovremeno s očetinjavanjem rubnog
pojasa oko jezera i voda, potrebno je podići na rubovima
pletere od ljeskovog ili vrbovog pruća visine do 80
cm, koji će zadržati listinac.