DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 57 <-- 57 --> PDF |
D. Böhm: AKTUALNI PROBLEM ZAŠTITE I OČUVANJA NACIONALNOG PARKA PLITVIČKA JEZERA Šumarski list br. 3 4, CXXI ( 1997), 161-170 Svakako da nagomilano lišće treba svake godine otpremati. Pleteri ne smiju biti podignuti kontinuirano, već se moraju ostaviti dovoljno široki prolazi za šumsku faunu. Na takvim prijelazima pleter mora biti odmaknut prema unutra 1-2 metra od osnovne linije ograde. Kolce za pleter treba izraditi od vrbejerćesenataj način vrba primiti i "živi" kolac neće strunuti. Pleter može biti i od vrbe, ali lijeskov je bolji. Primarnim pregledom šuma u ovoj zoni, treba ustvrditi perspektivne pomladne jezgre jele, koje su po mom sudu uglavnom zastarčene, pa će ih stoga trebati oslobađati od gustih dominantnih krošanja bjelogorice. Ovim se radovima želi popraviti narušeno prirodno stanje u šumama u neposrednoj blizini akvatorija, o čemu smo ranije govorili. 2. Najskuplji pothvat na jezerima bit će neophodno bageriranje naslaga erodiranog i nataloženog materijala, kao i ogromnih količina lišća na znatnim površinama jezera. Danas postoje montažni ploveći bageri-refuleri, koji snažnim usisnim cijevima izvlače sa dna nataloženi i štetni materijal, koji je u osnovi izvor eutrofikacije jezera. Jedan bager radio bi na Prošćanskom jezeru a jedan na Kozjaku. Manja jezera, a posebno Donja jezera, morala bi se čistiti usisnim cijevima sa staza i putova. Za ploveće bagere potrebno je izgraditi prilazne putove i rampe, gdje će se vršiti pretovar mulja u kamione. Mulj izvučen iz jezera koristan je materijal za gnojidbu travnjaka kao i oraničnih površina u daljnjoj okolici Plitvica. Predložit ću neke lokalitete koje je potrebno prvenstveno očistiti od taloga, a to su: ušće Matice s pedesetmetarskim pojasom od ušća, uključivo i čitavu Liman dragu koja je danas gotovo potpuno zatrpana lišćem i u kojoj vladaju anaerobni uvjeti. U Liman dragi prisutno je široko rasprostranjeno izbijanje barskoga plina na površini vode, tako da za toplih dana voda skoro "ključa". Dubina lisnoga nanosa na pojedinim lokalitetima prelazi 3 m stoje provjereno ubadanjem. Zatim, završetak Prošćanskog jezera uz Labudovačku barijeru u odgovarajućoj širini. Ovaj zadatak na Labudovačkoj barijeri treba izvesti vrlo pomno, jer je ova barijera u prošlosti doživjela razne pregradnje i razaranja. Na jezeru Kozjak potrebno je očistiti čitavu Glibovitu dragu, a zatim završni zatrpani pojas Kozjaka uz kozjačke mostove. I ova barijera je teško oštećena pa se prilikom čišćenja o tome mora voditi posebna briga. Osnovna je svrha bageriranja snižavanje nagomilanog nanosa barem do dubine na kojoj se barska vegetacija ne može održati unatoč hranjivom bogatoj podlozi. Držim da bi bilo za dogledno vrijeme dovoljno da se bageriranjem postignu dubine jezerskih tala iz razdoblja prije Drugog svjetskog rata, osim za Liman dragu koja je gotovo potpuno zasuta lišćem i koju treba temeljito očistiti. Naveo sam nekoliko kritičnih lokaliteta, jer za detaljni plan čišćenja nemam dovoljan uvid u stanje. Cjeloviti plan trebali bi izraditi znanstve nici i stručnjaci biolozi (limnolozi i šumari). Naglašavam da će posao na malim jezerima biti mukotrpan radi nemogućnosti prilaza teretnih vozila, kao i radi skučenog prostora na kome će se deponirati izvučeni materijal. Ovaj zadatak zahtijeva ozbiljan kontinuirani rad. To su svakako skupi radovi, no ako želimo sačuvati Plitvička jezera, financijska sredstva se moraju pronaći, tim prije, stoje ovaj nacionalni park svoju čistu parkovsku rentu preko trideset godina davao za izgradnju turističke privrede. Ukoliko se ovi radovi pokrenu, siguran sam da će nadležne svjetske organizacije priskočiti u pomoć, jer su Plitvička jezera dio svjetske ugrožene baštine. Ako se u običnom govoru zatrpavanje jezerskih sustava naziva starenjem jezera, onda možemo slobodno reći da su predložene mjere sanacija stanja i pomlađivanja akvatorija. 3. U davnim kontaktima sa stručnjacima često sam govorio o potrebi da se za šume Nacionalnog parka Plitvička jezera, ali i drugih parkova, trebaju izrađivati posebni programi uređenja šuma, koji prolaze od njihovih općekorisnih funkcija. U slučaju Plitvica riječ je u prvom redu o ulozi šuma u zaštiti zemljišta od erozije, kao i u zaštiti cjelokupnog hidrologijskog sustava, a time i održavanja jezerskog sustava. Posebno me raduje stoje o tome na Simpoziju o Plitvičkim jezerima, održanom u HAZU 1994. godine, govorio akademik prof. Dušan Klepac. Ne ulazim u cjelovitu metodologiju izrade takvog pilot-programa ekološkog uređenja šuma, no predlažem da se svakako danas izradi elaborat o postojećoj i potencijalnoj erodibilnosti šuma po jedinicama unutarnje podjele. Osim šuma treba obuhvatiti i ostale površine Parka. Takav smo elaborat izradili početkom 80-ih godina u tadašnjem Zavodu za zaštitu prirode, za šume Parka prirode "Medvednica", po uputama i uz pomoć pedologa dr. Jakova Martinovića. Usput napominjem, daje ovaj elaborat kao i mnogi drugi, a napose međunarodni projekt o zaštiti čovjekova okoliša u Jadranskoj regiji bivše Jugoslavije, izrađen za ormare i ladice. Ti projekti danas nikome ne služe, iako su dobili brojna međunarodna priznanja. 4. Smatram da osnovni normativni akt treba biti pomno i svestrano izrađen Pravilnik o unutarnjem redu u Nacionalnom parku, kojeg mora odobriti Vlada odnosno njene službe, a kojim se propisuje sav život i ponašanje na području Parka. Bilo je u prošlosti više pokušaja da se donese takav akt, no svi pokušaji pali su u vodu radi otpora onih koji nisu željeli ni trpjeli bilo kakve propise ili mjere, koje bi ih u njihovim ambicijama ograničavale. Jedan nacionalni park mora imati Pravilnik, jer to je obveza prema međunarodnim propisima i konvencijama. 5. Prema međunarodnim preporukama nacionalni parkovi ne bi trebali u svojim granicama imati niti privredne niti turističko-smještajne objekte. To stoga, što |