DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 87 <-- 87 --> PDF |
U potrazi za hranom 4. Zbog različitih, najčešće proizvoljnih tumačenja odredaba članka 13. točke 3. Zakona o lovu, o tome dali navedena odredba ograničava pripajanje više manjih enklava čija ukupna površina ne prelazi 1.000 ha ili pak omogućava pripajanje više pojedinačnih enklava koje zajedno mogu biti znatno veće od 1.000 ha. Isto vrijedi i za poluenklave, no onda je problematična brojka 500 ha. Neovisno od toga što Zakon nije jasno definirao što su to enklave a što poluenklave, držim daje zakonodavac svakako u oba slučaja mislio na ukupno ograničenje od 500 ha za poluenklave te 1.000 ha za enklave. U provedbi, je puno vlastitih lovišta ustanovljeno sa bitno većim površinama takvih enklava i poluenklava, od logičnog ograničenja iz točke 3. članka 13. Zakona o lovu. 5. Stoje za sobom povukla odredba članka 8. točke (2) 1. Zakona, gdje se izričito kaže da lovište ne obuhvaća neizgrađeno i izgrađeno građevinsko zemljište te površine u pojasu do 300 m od naselja? Kod ustanovljenja lovišta; da li svjesno ili nesvjesno, najčešće je taj pojas utvrđivan u širini od 300m, pa je lako pretpostaviti o kako se velikim nelovnim površinama radi, poznavajući broj i izgled naših naselja. Terenski, u prirodi, tu je liniju razgraničenja nemoguće odrediti. U praksi, ta će se površina najčešće loviti, za nju se neće plaćati lovozakupnina ,dok će divljač na tim površinama, temeljem članka 19. Zakona "zaštićivati" vlasnik , pravna ili fizička osoba koja koristi zemljište. Ako se pak radi o nelovnim površinama do 100 ha, raznih vlasnika ili ovlaštenika prava na tim zemljištima (članak 19. točka 2 ) nadležni će ured " zaštićivanje" divljači povjeriti drugoj pravnoj ili fizičkoj osobi ??? Nije li možda te površine bilo logičnije pripojiti lovištu a Zakonom isključiti mogućnost odstrela u pojasu do 300 m od naselja? Program zaštite divljači na površinama izvan lovišta temeljem članka 44. Zakona, donijet će ministar na prijedlog nadležnog ureda na čijem se području nalazi lovište. Ostaje još uvijek pitanje tko će vlasniku naknaditi štete koje će učiniti divljač na usjevima, nasadima i kulturama koje se nalaze na tzv. nelovnim površinama ? 6. Koliko je dobro objašnjena i provedena odredba točke 5. iz članka 9. Zakona, koja kaže da se uzgajalište divljači može ustanoviti samo za vlasnika zemljišta, a članak 5. Zakona, jasno razlikuje vlasnika od ovlaštenika. U provedbi, malo koji ovlaštenik prava lova nije izgradio uzgajalište, nazvavši ga ograđenim dijelom lovišta, neovisno stoje to u suprotnosti s točkom 4. istog članka 9. Zakona o lovu,.koja isključuje mogućnost da ograđeno lovište bude manje od 1.000 ha. S tim u vezi upozorio bih još samo na točku 2. članka 48. Zakona o lovu, koja u uzgajalištima dopušta uzgoj takvog broja divljači koji slobodno remeti prirodne odnose staništa i divljači, bez obzira na zavjetnu odredbu iz članka 1. točke 2. novog Zakona o lovu. Ograda koja razdvaja. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Naveo sam samo neka razmišljanja koja me navode na potrebu pokretanja mirne, staložene, stručne i dobronamjerne rasprave o izradi podloge za ispravke, barem nekoliko ključnih, a spornih odredaba Zakona o lovu. Poštovani kolege, Vas molim da skupa samnom razmišljate koliko su navedene odredbe Zakona o lovu dobre i da li su nam baš takve trebale? KNJIGE I ČASOPISI Kao i kod mnogih drugih, na brzinu i bez sučeljavanja donesenih propisa, trebat će nam vremena, moralnosti, slobode ali i smjelosti da se Zakon približi onim idejama koje su nas, nadam se, povele u promjene. Tomislav Starčević ACTA HISTORICO OECONOMICO VOL. 21 I VOL. 22 Acta historico oeconomico ili "Časopis za ekonomsku povijest" izdaje Komisija za ekonomsku povijest Društva povjesničara Hrvatskie uz financijsku pomoć Ministarstva znanosti Republike Hrvatske i Školske knjige d. d. Školska knjiga ujedno je nakladnik i suizdavač. Glavni urednik je Prof. dr. Ivan Erceg. Acta historico oeconomico je godišnjak, a Vol. 22, izašao je krajem 1996. godine. Naklada je svega 450 primjeraka, sa 40 separata po autoru. Sažeci su tiskani na njemačkom jeziku, a izlaženje časopisa registrirano je u više međunarodnih bibliografija. 1. Vol. 21 sadrži: Erceg, Ivan: Životni uvjeti stanovništva u Slavoniji (i dijelom Podunavlja) krajem 17. i početkom 18. stoljeća. Nakon poraza u bici kod Siska 22. lipnja 1593. Turci prodor prema središtu Europe usmjeravaju uz Dunav i dospijevaju do Beča. To je bila i krajnja točka prodora, jer nakon poraza kod Beča 12. rujna 1683. godine više ne nastupaju ofenzivno nego se uz borbe povlače na jug. Kako su u prodiranju na sjever prolazili Slavonijom, tako su se i u povratku vraćali manje više istim putevima. Stoga je istočni dio Slavonije teško stradao te je od 523 veća i manja naselja, ostalo neporušenih samo 70. Ponovo naseljavanje opustošenog područja u ovom radu opisuje Ivan Erceg. Nakon što su Turci potisnuti preko Save, pojas uz tu rijeku organiziranje kao Vojna krajina u kojoj je sve zemljište bilo državno ili carsko. U izvangraničnom području obnovljenje feudalni sustav tj. car je pojedincima dodijelio zemljišta a seoski svijet bili su kmetovi. U većim naseljima naseljavali su se i obrtnici, koji su prvo vrijeme mahom bili stranci - Nijemci, Česi, Mađari i dr. Hocquet, Jean Calude: Porez na sol u službi kolonijalne vlasti Venecije u Dalmaciji (15. -16. stoljeće). Rad je pisan na francuskom jeziku iz kojeg su "izabrani tekstovi" prevedeni na hrvatski jezik. Glavni dio rada odnosi se na solane na otoku Pagu, jer su solane u Stonskom zaljevu bile u vlasništvu grada Dubrovnika. Erceg, Ivan: Prilog o gospodarskom stanju u Bakru neposredno nakon pogibije Zrinskog i Frankapana. U raduje donijeta u izvorlatinskom jeziku pisana i u prijevodu na hrvatski jezik pretstavka "bakarskoga puka" od 25. kolovoza 1676. godine Kraljevskoj ugarskoj dvorskoj komori o gospodarskom i socijalnom stanju u gradu Bakru. Prema toj Predstavci "ovaj od pamtivijeka pogranični bakarski puk što nastava ove krajeve, no nemajući nikakovih zemalja i uzgajajući samo skromne vinograde u kršu, življaše zaista bijedno, nije se ispomagao ni na koji drugi način osim sitnom trgovinom i uzajamnim vezama s podanicima susjedne provincije Kranjske". Taje uzajamna trgovina ukinuta i zabranjena "pod teškom kaznom gubitkom robe i konja, kao što su već bili oduzeti sol i konji kraljevskim podanicima Broda (na Kupi)." Ukidanjem slobodne trgovine "upropastiti će se i uništiti puk" ne samo bakarski nego se i "sami kranjski podanici žale da će zbog ´zatvorene luke biti upropašteni". U Bakru su Kranjci trgovali dovezenom građom a "naš grobljanski puk na sličan se način uzdržavao dovoženjem drvne građe i razvoženjem živežnih namirnica za potrebe rudnika željeza" (u Čabru). Također je "delnički i lokvarski puk zasluživao za život dovozeći iz pilane drvene trupce (!?) do luke". Kolar - Dimitrijević, Mira: Financijski proračun samouprave Zagrebačke oblasti za 1927, 1928. i 1929. godinu. Tadašnja Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca kako se nazivala država od 1918. do 1929. godine i (Kraljevinom Jugoslavijom), bila je 1927. godine podijeljena na oblasti, koje su u Hrvatskoj zamijenile dota |