DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 87     <-- 87 -->        PDF

U potrazi za hranom


4. Zbog različitih, najčešće proizvoljnih tumačenja
odredaba članka 13. točke 3. Zakona o lovu, o tome dali
navedena odredba ograničava pripajanje više manjih
enklava čija ukupna površina ne prelazi 1.000 ha ili pak
omogućava pripajanje više pojedinačnih enklava koje
zajedno mogu biti znatno veće od 1.000 ha. Isto vrijedi i
za poluenklave, no onda je problematična brojka 500
ha. Neovisno od toga što Zakon nije jasno definirao što
su to enklave a što poluenklave, držim daje zakonodavac
svakako u oba slučaja mislio na ukupno ograničenje
od 500 ha za poluenklave te 1.000 ha za enklave.
U provedbi, je puno vlastitih lovišta ustanovljeno
sa bitno većim površinama takvih enklava i poluenklava,
od logičnog ograničenja iz točke
3. članka 13. Zakona o lovu.
5. Stoje za sobom povukla odredba
članka 8. točke (2) 1. Zakona, gdje se
izričito kaže da lovište ne obuhvaća
neizgrađeno i izgrađeno građevinsko
zemljište te površine u pojasu do 300
m od naselja? Kod ustanovljenja lovišta;
da li svjesno ili nesvjesno, najčešće
je taj pojas utvrđivan u širini od
300m, pa je lako pretpostaviti o kako
se velikim nelovnim površinama radi,
poznavajući broj i izgled naših naselja.
Terenski, u prirodi, tu je liniju razgraničenja
nemoguće odrediti. U praksi,
ta će se površina najčešće loviti, za
nju se neće plaćati lovozakupnina ,dok
će divljač na tim površinama, temeljem
članka 19. Zakona "zaštićivati"
vlasnik , pravna ili fizička osoba koja
koristi zemljište. Ako se pak radi o nelovnim
površinama do 100 ha, raznih
vlasnika ili ovlaštenika prava na tim
zemljištima (članak 19. točka 2 ) nadležni
će ured " zaštićivanje" divljači
povjeriti drugoj pravnoj ili fizičkoj
osobi ??? Nije li možda te površine bilo
logičnije pripojiti lovištu a Zakonom
isključiti mogućnost odstrela u
pojasu do 300 m od naselja? Program
zaštite divljači na površinama izvan
lovišta temeljem članka 44. Zakona,
donijet će ministar na prijedlog nadležnog
ureda na čijem se području nalazi
lovište.


Ostaje još uvijek pitanje tko će vlasniku
naknaditi štete koje će učiniti divljač
na usjevima, nasadima i kulturama
koje se nalaze na tzv. nelovnim površinama
?


6. Koliko je dobro objašnjena i provedena odredba
točke 5. iz članka 9. Zakona, koja kaže da se uzgajalište
divljači može ustanoviti samo za vlasnika zemljišta, a
članak 5. Zakona, jasno razlikuje vlasnika od ovlaštenika.
U provedbi, malo koji ovlaštenik prava lova nije izgradio
uzgajalište, nazvavši ga ograđenim dijelom lovišta,
neovisno stoje to u suprotnosti s točkom 4. istog
članka 9. Zakona o lovu,.koja isključuje mogućnost da
ograđeno lovište bude manje od 1.000 ha. S tim u vezi
upozorio bih još samo na točku 2. članka 48. Zakona o
lovu, koja u uzgajalištima dopušta uzgoj takvog broja
divljači koji slobodno remeti prirodne odnose staništa i
divljači, bez obzira na zavjetnu odredbu iz članka 1.
točke 2. novog Zakona o lovu.
Ograda koja razdvaja.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1997 str. 88     <-- 88 -->        PDF

Naveo sam samo neka razmišljanja koja me navode
na potrebu pokretanja mirne, staložene, stručne i dobronamjerne
rasprave o izradi podloge za ispravke, barem
nekoliko ključnih, a spornih odredaba Zakona o
lovu.


Poštovani kolege, Vas molim da skupa samnom razmišljate
koliko su navedene odredbe Zakona o lovu dobre
i da li su nam baš takve trebale?


KNJIGE I ČASOPISI


Kao i kod mnogih drugih, na brzinu i bez sučeljavanja
donesenih propisa, trebat će nam vremena, moralnosti,
slobode ali i smjelosti da se Zakon približi onim
idejama koje su nas, nadam se, povele u promjene.


Tomislav Starčević


ACTA HISTORICO OECONOMICO VOL. 21 I VOL. 22


Acta historico oeconomico ili "Časopis za ekonomsku
povijest" izdaje Komisija za ekonomsku povijest
Društva povjesničara Hrvatskie uz financijsku pomoć
Ministarstva znanosti Republike Hrvatske i Školske
knjige d. d. Školska knjiga ujedno je nakladnik i suizdavač.
Glavni urednik je Prof. dr. Ivan Erceg. Acta historico
oeconomico je godišnjak, a Vol. 22, izašao je krajem
1996. godine. Naklada je svega 450 primjeraka, sa
40 separata po autoru. Sažeci su tiskani na njemačkom
jeziku, a izlaženje časopisa registrirano je u više međunarodnih
bibliografija.


1. Vol. 21 sadrži:
Erceg, Ivan: Životni uvjeti stanovništva u Slavoniji
(i dijelom Podunavlja) krajem 17. i početkom 18. stoljeća.
Nakon poraza u bici kod Siska 22. lipnja 1593.
Turci prodor prema središtu Europe usmjeravaju uz
Dunav i dospijevaju do Beča. To je bila i krajnja točka
prodora, jer nakon poraza kod Beča 12. rujna 1683. godine
više ne nastupaju ofenzivno nego se uz borbe povlače
na jug. Kako su u prodiranju na sjever prolazili
Slavonijom, tako su se i u povratku vraćali manje više
istim putevima. Stoga je istočni dio Slavonije teško
stradao te je od 523 veća i manja naselja, ostalo neporušenih
samo 70. Ponovo naseljavanje opustošenog područja
u ovom radu opisuje Ivan Erceg. Nakon što su
Turci potisnuti preko Save, pojas uz tu rijeku organiziranje
kao Vojna krajina u kojoj je sve zemljište bilo državno
ili carsko. U izvangraničnom području obnovljenje
feudalni sustav tj. car je pojedincima dodijelio
zemljišta a seoski svijet bili su kmetovi. U većim naseljima
naseljavali su se i obrtnici, koji su prvo vrijeme
mahom bili stranci - Nijemci, Česi, Mađari i dr.


Hocquet, Jean Calude: Porez na sol u službi kolonijalne
vlasti Venecije u Dalmaciji (15. -16. stoljeće).


Rad je pisan na francuskom jeziku iz kojeg su "izabrani
tekstovi" prevedeni na hrvatski jezik. Glavni dio rada
odnosi se na solane na otoku Pagu, jer su solane u Stonskom
zaljevu bile u vlasništvu grada Dubrovnika.


Erceg, Ivan: Prilog o gospodarskom stanju u Bakru
neposredno nakon pogibije Zrinskog i Frankapana. U
raduje donijeta u izvorlatinskom jeziku pisana i u prijevodu
na hrvatski jezik pretstavka "bakarskoga puka"
od 25. kolovoza 1676. godine Kraljevskoj ugarskoj
dvorskoj komori o gospodarskom i socijalnom stanju u
gradu Bakru. Prema toj Predstavci "ovaj od pamtivijeka
pogranični bakarski puk što nastava ove krajeve, no
nemajući nikakovih zemalja i uzgajajući samo skromne
vinograde u kršu, življaše zaista bijedno, nije se ispomagao
ni na koji drugi način osim sitnom trgovinom i
uzajamnim vezama s podanicima susjedne provincije
Kranjske". Taje uzajamna trgovina ukinuta i zabranjena
"pod teškom kaznom gubitkom robe i konja, kao što
su već bili oduzeti sol i konji kraljevskim podanicima
Broda (na Kupi)." Ukidanjem slobodne trgovine "upropastiti
će se i uništiti puk" ne samo bakarski nego se i
"sami kranjski podanici žale da će zbog ´zatvorene luke
biti upropašteni".


U Bakru su Kranjci trgovali dovezenom građom a
"naš grobljanski puk na sličan se način uzdržavao dovoženjem
drvne građe i razvoženjem živežnih namirnica
za potrebe rudnika željeza" (u Čabru). Također je
"delnički i lokvarski puk zasluživao za život dovozeći
iz pilane drvene trupce (!?) do luke".


Kolar - Dimitrijević, Mira: Financijski proračun
samouprave Zagrebačke oblasti za 1927, 1928. i 1929.
godinu. Tadašnja Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
kako se nazivala država od 1918. do 1929. godine i
(Kraljevinom Jugoslavijom), bila je 1927. godine podijeljena
na oblasti, koje su u Hrvatskoj zamijenile dota