DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 114 <-- 114 --> PDF |
Mađarskoj vidio hrastove trupce koji su u odnosu na našu hrastovinu "ž" kategorije a oni ih prodaju u Austriju i Italiju po cijeni od 430 DEM. Zašto se naša roba iz 140-godišnje sastojine u oplodnom sijeku gdje je 70% furnira i to deklasiranog u neki F2 koji je i izmišljen za takve situacije, prodaje po cijeni od 300 DEM. Zašto je prisutan permanentan pad cijena na taj način da se u izuzetno kvalitetnim hrastovim šumama prosječna cijena po jedinici proizvoda samo za godinu dana snizi od 120 na 75 DEM. Zašto se šumarstvu vješaju oko vrata propali drvnoindustrijski mastadonti, a istovremeno se raspravlja i to jako veleučeno da li hortikultura spada u šumarstvo. Odričemo se iskorištavanja šuma, oduzimamo i razbijamo cjelovitost šumarstva u ime nekih neprovjerenih teorija o privatizaciji. Zašto se pod svaku cijenu želi privatizirati skoro cijelo šumarstvo kad toga nigdje nema u ozbiljnim šumarstvima svijeta. Oduzimanjem iskorišćivanja šuma i ostalih pratećih djelatnosti šumarstvu a posebno svakom inženjeru se oduzima inventivnost i poduzetnički duh, koji svaku struku vuče naprijed. Zašto dozvoljavamo da nam u šumi mogu raditi oni koji nisu licencirani za rad u šumi. Razno-razni, polupismeni poduzetnici s istrošenom i za šumu štetnom mehanizacijom, nekvalificiranom radnom snagom, ulaze u šumu i rade poslove za koje nisu ni educirani ni sposobni. Sumnjam da nam to može biti model i ideal u transformaciji šumarstva. Zbog čega se ne ugledamo na agronomsku struku gdje primjerice samo inženjer smjera zaštite može raditi u poljoprivrednim apotekama. Svak štiti ugled struke i djelokrug rada a mije pomalo rasprodajemo i to jeftino. Jesmo li svjesni daje šumarstvo previše značajno i od životne važnosti za svaku državu da bi s njim ulazili u rizike iz kojih nema povratka ni popravka. Zašto ne organiziramo okrugle stolove unutar struke, da svak o životnim pitanjima šumarstva može iznijeti svoj stav, jer za takve sudbonosne korake ne mogu odgovarati pojedinci iz anonimnog korpusa nedokazanih stručnjaka ili koji kvazi znanstvenik s deformiranim i nikad ozbiljnim znanjem o šumi i šumarstvu. O drugima koji čini mi se o tome odlučuju nije vrijedno ni govoriti. Što nas spriječava da postavimo i ispitamo modele na nekoliko šumarija da bi se uvjerili da li neka postavka funkcionira ili ne. Vraćamo li se na OUR-e, funkcionalno gospodarenje, zar smo zaboravili daje prodaja na panju doživila krah u nas još davne 1954. godine. Čemu tolika žurba u privatizaciji onog što je integralni dio šumarstva a zna se, daje kod nas općeprihvaćeni stav da se željeznica ne može privatizirati a mi želimo privatizirati šumarstvo. Jesmo li svjesni da šumarstvo nije potrošna roba, cesta, pruga, naftovod, termocentrala ili bilo šta drugo što se može svugdje i u svako vrijeme sagraditi, primjerice, kako u šumi bogatoj i zato ekološki još stabilnoj Hrvatskoj, tako i u obešumljenoj i suhoj pustinji neke naftom bogate afričke zemlje. Zašto si prednost, što imamo sreću kao nijedna europska država kad gospodarimo s 80% državnih šuma u jedinstvenom državnom poduzeću, pretvaramo nerazumnim pokušajima u manu. Poznato je da Švicarska država kupuje šume od privatnika da bi poboljšala i zaštitila njihove općekorisne funkcije a mi gotovinu pretvaramo u veresiju. Nije li to momentalno pomodarstvo u kojem je ulog vrlo velik a posljedice mogu biti katastrofalne. Mnogo je još nepostavljenih pitanja koja nas muče. Nisam spomenuo problem Baranje, dane hrvatskog šumarstva kojih smo se ne znam zbog čega odrekli, međuljudskih i svakim danom sve napetijih odnosa, projekta obnove mediteranskih šuma s kojim se kao struka ponosimo dok ga neznalice proglašavaju namjernom diverzijom na hrvatsko šumarstvo, stručnih ispita, proširivanja djelatnosti usvajanjem pilanarstva po ugledu na ostala europska šumarstva, razvijanja hortikulturne djelatnosti, urbanog šumarstva i još mnogo toga. Na 99. godišnjoj skupštini održanoj 1994. godine u Križevcima u uvodnom referatu sam pored ostalog rekao: ´´Poseban trud ulagali smo, a trebat ćemo ulagati i veći, na aktivnostima oko afirmacije struke glede njenog digniteta, posebice kada je u pitanju šumarska etika, a usudio bih se i reći i moralni lik šumara, u odnosu na struku i obveze koje je dužan prema struci ispunjavati. Naša je struka dobrim dijelom utemeljena na profesionalnoj etici, koju čini skup normi, vrijednosti i ciljeva s kojima se moramo rukovoditi kao pripadnici profesije u primjeni svog profesionalnog znanja. Najčešće se radi o pisanim kodeksima kao što su primjerice osnove gospodarenja i drugi materijali sadržani u zakonima, pravilnicima i poslovnicima, kojih se moramo pridržavati, ali su još važniji oni neformalni, nepisani kodeksi struke u dugoj europskoj šumarskoj tradiciji i od naših velikih prethodnika, koji su utkani u svaki profesionalni odnos prema šumi kao najvažnijem ekosustavu kako s gospodarskog tako i s općekorisnog stajališta. ... Isto tako bilo bi dobro da ima što manje onih koji su najvjerojatnije zalutali u našu struku i misle da im je šuma isključivo sredstvo lake i često puta problematične zarade". Čini mi se daje danas ta konstatacija puno aktualnija nego prije 3 godine što nas u svakom pogledu obeshrabruje i čini zabrinutim. Anđelko Serdarušić, dipl. inž. šum., direktor "Hrvatskih šuma", p.o. Zagreb, javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj Štovano Predsjedništvo, gospođe i gospodo, kolegice i kolege! |