DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 119     <-- 119 -->        PDF

niti ne spominje restrukturiranje "Hrvatskih šuma" i
osnivanje društava s ograničenom odgovornošću o kojima
se u posljednje vrijeme toliko govori, ne analiziraju
se ekonomsko-proizvodni pokazatelji, zastoj u razvoju
i investiranju, zaduženje kod banaka za plaće, pojava
obustava rada i nezadovoljstvo djelatnika poduzeća,
ispunjavanje odredbi kolektivnog ugovora i slično.
Ne tvrdi da poslovodstvo nema koncepciju razvoja
poduzeća, no misli da ona danas nije predstavljena i referat
se ne može podržati.


Dr. V u k e 1 i ć smatra da Vlada Republike Hrvatske
nema koncepciju razvoja šumarstva i javnog poduzeća,
da niti najmanje ne uvažava stručna mišljenja, da
Upravni odbor nije stručno kompetentan, da je Ministarstvo
poljoprivrede i šumarstva neadekvatno organizirano
čime je struka ozbiljno podređena, a da se u izradu
novog Zakona o šumama, u restrukturiranje i reorganizaciju
poduzeća ide bez koncepcije i što je osobito
važno bez prethodnog mišljenja i stavova stručnih i
znanstvenih institucija. Za glavnog krivca ispod očekivanog
i krajnje stagnirajućeg stanja u "Hrvatskim šumama"
vidi Vladu Republike Hrvatske i subjektivne
slabosti u vođenju "Hrvatskih šuma" pa predlaže da
Skupština Hrvatskoga šumarskog društva iskaže Vladi
i Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva nezadovoljstvo
njihovim odnosom i radom prema cjelokupnom
šumarstvu države.


Temeljem toga predlaže da stručni tim Ministarstva,
a uz mišljenje i konsenzus stručnih institucija izradi
strategiju razvoja šumarstva Hrvatske, posebno poduzeća
"Hrvatske šume", te da od Vlade usvojena strategija
bude temelj za izradu novog Zakona o šumama i
sve korake koji će se za to poduzeti. Nadalje, dr. Vukelić
predlaže da Vlada Republike Hrvatske ne donosi
više odluke o izdvajanju u državni proračun sredstava
iz Hrvatskih šuma niti onih o sanaciji drvne industrije
na račun poduzeća reprogramiranjem dugova, preuzimanjem
dioničarstva i slično. Isto tako predlaže da Vlada
promijeni neke članove Upravnog odbora iz svoje
nadležnosti i imenuje nove iz redova šumarske i graničnih
struka kako to propisuje članak 21. Zakona o šumama.
Predlaže da se Šumarstvo, lovstvo i drvna industrija
izdvoje iz Ministarstva poljoprivrede i šumarstva kao
samostalne državne uprave i na kraju predlaže da Hrvatsko
šumarsko društvo odredi jedan datum iz naše šumarske
povijesti i ustroji ga kao dan hrvatskog šumarstva
i svake godine organizira prigodno obilježavanje.


Uz ove prijedloge dr. Vukelić je istaknuo nezadovoljstvo
društveno-moralnim položajem šumarske
struke, šumara pojedinaca u gospodarstvu i politici Hrvatske,
za što smatra da smo velikim dijelom sami kri


vi. Iz različitih interesa u proteklih pet godina pojedinci
su potpomognuti nekim političarima, marginalne probleme
dogurali i do Sabora Republike Hrvatske, ozbiljnog
i žutog tiska, stvorivši o šumarskoj struci negativno
mišljenje koje će još dugo ostaviti trag u javnosti,
nanijevši šumarstvu i šumarima veliku sramotu i štetu.
Slični trendovi se nastavljaju i mi mnoge stavove jedni
drugima danas dokazujemo pred sudbenom vlasti. Dr.
Vukelić na kraju ističe da se red i zakon moraju poštivati
i svi moramo na tome ustrajati, no tu treba biti principijelan
i korektan.


Sve rečeno dr. Vukelić podvlači u interesu je struke,
jer smatra da možemo bolje, a zaslužujemo više.


Ivan Tarnaj, dipl. inž. šum.
Smatra da je ovo zapravo prava atmosfera jedne
stručne udruge i prava tema. Vjerojatno ona neće biti ni
danas apsolvirana i na nju ćemo se stalno vraćati, jer je i
problem stalan. Ovisi samo s kojom se razinom problema
u životu suočavamo, jer nijedna organizacija nije
konačna pa tako ni organizacija šumarstva u Hrvatskoj.
Temu treba promatrati na način, jučer, danas i eventualno
sutra. Mnoge stvari nisu nastale samo tek tako, a ni
slučajno. Podsjeća, da smo imali obvezu predložiti izmjene
i dopune Zakona o šumama. 1990. godine pred
višestranačkim sazivom Sabora, ali tada još u SRH, a
imali smo pred sobom u vidu i određene promjene i imperative
za ono što će doći. Iz toga je proizašla ovakva
organizacija o kojoj neki danas nakon 7 godina pišu kako
je to trebalo učiniti drukčije. Iznijeli smo mi i hrvatsko
šumarstvo u cjelini sve zahtjeve koji su bili postavljeni
pred nas tijekom ovog rata, a bili su od nacionalnog
i općehrvatskog interesa. Zašto je nastalo 15
Uprava šuma? Nije slučajno, i nije korišten samo stručni
kriterij. Danas 1997. godine Hrvatska je cjelovita tj.
bez onih rak-rana koje je imala 1990. i početkom balvan-
revolucije 1991. (Zastoje Podravska Slatina tada
izgubila status gospodarstva i pripojena je Našicama,
treba li to nekome ovdje objašnjavati. Zašto smo u U. Š.
objedinili čitavu Baranju, ondašnji "Jelen". Treba se
sjetiti demonstracija u Osijeku kada je više tisuća ljudi
izašlo sa zahtjevom nakon izbora, da se riješi pitanje
tuđinske vlasti nad Baranjom. Pripojili smo to U. Š.
Osijek i napravili takvu Upravu koja je imala i ima svoj
smisao). Možda danas nakon 7 godina, u potpuno novoj
situaciji, s drukčijim imperativima pred nama, ima mjesta
i za novu organizaciju. Ali nju treba stručno izučiti i
postaviti prije svega pretpostavke koje će unaprijediti i
šume i život onih koji su za njih zaduženi. Čuli smo da
se obavljaju pripreme za izradu novog Zakona o šumama,
pa bi bilo dobro, prije nego li se donesu odluke, da
se kaže u kojim to dijelovima današnja rješenja o postojećem
Zakonu o šumama onemogućavaju našu bolju
učinkovitost. Koji su to segmenti, da li treba sada ići u
izmjene i dopune, odnosno na novi Zakon o šumama i
si. 1990. godine uvjerili smo hrvatski Sabor da idemo
na jedinstvenu organizaciju upravljanja šumama i šumskim
zemljištem u Hrvatskoj. Kao šumar i danas misli
daje to najispravniji pristup, da Hrvatska treba jedinstveno
gospodariti šumama i šumskim zemljištem.