DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 129     <-- 129 -->        PDF

IN MEMORIAM


Prof. dr. se. PAŠKO LOVRIĆ (1931 - 1997)


U Zagrebu je nakon kratke bolesti,
16. siječnja 1997. preminuo prof,
dr. sc. Paško L o v r i ć, redoviti profesor
Geodetskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu.


Paško Lovrić rođen je u Dubrovniku
31. kolovoza 1931. Maturirao
je na Muškoj gimnaziji u Osijeku
1950, a diplomirao na Geodetskom
odj elu Arhitektonsko-građevinskogeodetskog
fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu 1956. Nakon dvogodišnjeg
boravka u Institutu za kartografiju i
topografiju Sveučilišta u Bonnu, kao
stipendist zaklade Aleksander von
Humbolt, doktorirao je 1972. s tezom


Beiträge zur Weiterentwicklung des
Jugoslawischen Grundkartenwerkes.


Mentor mu je bio direktor Instituta
prof. dr. inž. A. H e u p e 1.


Asistent za predmete topografije i
kartografije na današnjem Geodetskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
postao je 1959, docent za iste predmete
1973, izvanredni profesor 1978,
i redoviti profesor 1983. Predstojnik
Zavoda za kartografiju Geodetskog
fakulteta bio je 1975-81, 1983-87. i
1991-1997. U članstvo Hrvatske akademije
tehničkih znanosti izabran je
1994. U 38-godišnjoj nastavničkoj
djelatnosti na Geodetskom fakultetu
u Zagrebu pod njegovim vodstvom
izrađen je 71 diplomski rad. Bio je
mentor u izradi pet magistarskih radova
ijedne doktorske disertacije.


Njegove monografije, posebno
Kartografska reprodukcija (1983,
1987) i Opća kartografija (1988) pri


hvaćeni su kao udžbenici i priručnici
i izvan matičnog fakulteta, suvremeno
su koncipirani i odlikuju se uvijek
vrlo jasnim tumačenjem i najsloženijih
pojmova. Osim u Zagrebu, predavao
je i na Fakultetu za arhitekturu,
građevinarstvo i geodeziju u Ljubljani
1973/74. i 1976/77, Građevinskom
fakultetu u Sarajevu 1976/77, Arhitektonskom
fakultetu u Zagrebu
1979-82. i Agronomskom fakultetu
u Zagrebu 1988-96.


Rezultate svojih znanstvenih istraživanja
objavio je u mnogobrojnim
člancima u inozemnim i domaćim
publikacijama. U tim radovima
dao je značajne priloge geodetskoj i
kartografskoj reprodukciji. Prof. dr.
Paško Lovri ć održavao je stalne
kontakte s većim brojem najuglednijih
kartografskih znanstvenika u Europi.
Bio je s njima u stalnoj prepisci,
razmjenjivao publikacije i karte.
Mnogi su na njegov poziv došli u Zagreb
i održali zapažena predavanja.
Kao glavni urednik objavio je s koautorima
ili suradnicima više od 90 topografskih
i tematskih karata, najčešće
turističkih, zatim karte pojedinih
regija i nacionalnih parkova Hrvatske,
planove hrvatskih gradova i naselja
te više faksimila starih karata.


Svoj istančani estetski smisao za
kartografsko oblikovanje i prikaz
prof. Lovri ć je višestruko potvrdio
na mnogobrojnim svojim zemljovidima,
naročito hrvatskih gradova.
Oni su prvorazredni dokumenti stanja
prikazanih objekata u trenutku iz


davanja. To su vrhunska djela hrvatske
kartografije, što stoje uz bok najboljim
ostvarenjima europskih kartografa.


Održao je i više javnih predavanja


o različitim temama iz područja kartografije.
Autor je dva scenarija televizijskih
emisija o topografskim
kartama. Bio je recenzent knjiga, atlasa
i kataloga kartografskih izložbi.
Posebno treba istaći da je bio glavni
urednik velike kartografske izložbe
1994. u Zagrebu pod naslovom Zagreb
na geodetsko-katastarskim zemljovidima
i u zemljišnim knjigama.
Bogat je i njegov prevoditeljski rad.
Preveo je s njemačkog na hrvatski 25
radova najuglednijih svjetskih kartografa,
među kojima radove Imhofa,
Heupela, Arnbergera, Kelnhofera,
Witta, Ogrisseka, Freitaga.


Aktivno je djelovao u geodetskim
i kartografskim udruženjima. Bio je
predsjednik (1973-75) Saveza geodetskih
inženjera i geometra Hrvatske
i član savjeta njegovog časopisa
Geodetski list (1976-81). Zbog toga
je još 1973. proglašen zaslužnim članom
tog saveza. Od 1994. bio je pročelnik
Sekcije za kartografiju Hrvatskog
geodetskog društva.


Svima nama koji smo ga poznavali,
cijenili, voljeli tim je teže i bolnije,
danas, kada ga više nema među nama.
Ali ostala su njegova djela koja
će nas još dugo pratiti.


Miljenko Lapaine
Stanislav Frangeš


Isječak plana grada Zagreba iz 1994. Autor: P. Lovrić




ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 130     <-- 130 -->        PDF

Mr. sc. IVAN ĐURIČIĆ dipl. inž. šumarstva (1934 - 1977)


Hrvatsko šumarstvo i šumarska
znanost, izgubili su jednog od stožernih
ljudi, a prelijepe šume Kalnika
ostale su bez svog dugogodišnjeg brižnog,
zanesenog i nadasve stručnog
gospodara. Umoran i skrhan bolešću,
pa ipak nenadano i puno prerano, 6.
lipnja 1997. godine preminuo je Ivan
Đuričić-Đuka.


Rođen u Oštricama, kraj Novog
Marofa, 23. studenoga 1934. godine,
mladost je dijelio sa svojom generacijom,
nenaviknutom na posjedovanje
bilo čega osim ideala i ljubavi,
stoje bitno utjecalo na njegov životni
put. Osjetio je i znao, da u životu čovjek
mora više "BITI" nego "IMATI",
pa je u tom opredjeljenju protekao
njegov cijeli život. Diplomirao je
na Šumsko gospodarskom odjelu,
Šumarskog fakulteta u Zagrebu 1961.
godine, i odmah se potom zaposlio u
Šumariji Križevci, gdje je do pred
odlazak u mirovinu 1994. godine
proveo skoro čitavo vrijeme službovanja.


Sve te godine rada u struci bile su
vezane uz šume križevačkoga kraja, s
uvijek istim ishodištem, Kalnikom,
njegovim Kalnikom, gdje danas postoje
i rastu najljepše šume hrasta kitnjaka
i obične bukve njegovane njegovom
ljubavlju i brižnom rukom,
kao spomenici virtuoznog poznavanja
tajni prirodnih zakonitosti i odnosa
u srastanju čovjeka s prirodom. Tako,
kako je istančanim osjećajem prilazio
ekosustavu šume, tako je u isto to
okruženje svrstavao sav živi svijet i
ljude toga kraja, vežući ih mnoštvom


niti uz krajobraz, arhitekturu, običaje


i navike.


Živeći život, žureći krozanj, punio
je svoja jedra tolikim interesima i
sadržajnim bogatstvom, da i nije mogao
nepotrošiti se tako rano. Pa ipak,
iza njega nisu ostale samo misli i sjećanja,
ostalo je djelo, ostao je trag.
Svoja znanja, traganja i istraživanja,
okrunio je magistarskim radom
"Šumsko-uzgojne karakteristike hrasta
kitnjaka na Kalniku" 1981. godine,
dok je svoj dug prema bukvi
ugradio u knjigu " Prirodna obnova
sastojina obične bukve na obroncima
Kalnika i Bilogore " 1994. godine.


I onda kad bi netko pomislio daje
u ove radove potrošena sva energija i
ljubav našega Duke, tog zaljubljenika
u život, ne bi imao pravo. U lovstvu
križevačkoga kraja bio je predsjednikom
Lovačkog saveza, nositeljem
misli i razvoja, podizanja znanja kod
mladih lovaca, tumačem lijepih običaja
i lovačke etike, uživajući u tome
da svima više pruži nego je kroz čitavo
vrijeme uzeo za sebe, bio je bogataš
ljepote u darivanju. S ne manjim
žarom bio je i jedan od osnivača Kinološkog
društva u Križevcima i njegov
prvi predsjednik, a uz planinarstvo
bio je vezan njegov čitav život,
pa gaje i prerana smrt zatekla na funkciji
predsjednika planinarskog društva
"Kalnik" Križevci.


Svoje djelovanje mr. Ivan Đuričić
vezao je uz križevački kraj, skrbeći s
podjednakim žarom za zaštitu zavičajne
kulturne baštine, prirodnih
posebnosti Kalnika i očuvanja kalničkih
šuma, ali i za razvoj potkalničkog
sela i njegovih ljudi. Bio je inicijator
i suradnik u izdavanju "Topografije
Križevaca", knjige "Pavlini
u Hrvatskoj" te mnogih drugih publikacija.
Osobitu ljubav prema Kalniku
pretočio je u trajnu skrb za njegovo
očuvanje te izdvajanje i zaštitu pojedinih
posebno vrijednih šuma u
križevačkom kraju. Poučnom stazom
oko grebena svoga Kalnika, kao daje
zatvorio svoj zadnji životni krug,
radeći zajedno sa svojim vrlim prijateljem
prof. dr. Đurom R a u š e m.


Ne mogu, pišući o Tebi Duka, ne
sjetiti se, sa koliko si ljubavi doživljavao
beskrajnu šokačku ravnicu i konje
na njoj, miris plodne crnice, pa onda
vrletno stijenje našeg Velebita, ča


robnu i najljepšu Štirovaču, ili pak
prelijepe šume Smrekove drage Gorskoga
kotara, do plavih bistrih dubina
Kornata. A onda opet, svu svoju mekoću
duše i raspjevanost znao si podastrti
pred svoje prijatelje u zanosu
priče, o Tebi najljepšoj planini Kalniku,
njegovim šumama, goricama i
kletima, za koje si nas sve uvjerio da
su svetišta, utočišta duša kojima treba
bijeg od često grube životne stvarnosti.
Mislim da nema šumara u Hrvatskoj
koji Te nije znao, ili barem čuo,
kako u drevnim Križevcima postoji
čovjek, zaljubljenik u svoju Domovinu,
struku, kraj i ljude, čovjek, koji
svemu tome pripada svim svojim
bićem. Za one koji nisu znali Tvoju
širinu i dosege, bilo je trajno upitno
kako si mogao biti isto tako dobar sin,
brat, divan suprug i otac. Iz utrobe
ove zemlje, iz skrivene snage duhova naših
predaka, crpio si životne sokove,
pretačući ih u snagu osjećanja i
ljepotu kojom si darivao druge.


Baš kao i u biljnoj, šumskoj životnoj
zajednici rasli su uz Tebe Tvoji
bližnji, pružajući Tebi potporu i oslonac,
da bi svojom krošnjom mogao
svima njima osigurati zaštitu i sigurnost.
Ispod Tvoje krošnje, kao i u tajanstvu
vječnosti šume, trajno će bujati
samoobnovljiva snaga, Tvoj će se
život duhom vratiti u Tvoje šume,
Kalnik, Tvojoj ženi i djeci. I mi, Tvoji
prijatelji, nalazit ćemo Te tamo gdje
smo s Tobom mnogi lijepi i nezaboravni
čas provodili. Dolazit ćemo u
šume Kalnika, kleti, klanjati se ljepoti,
kazivati stihove koje si nam Ti govorio
i živjeti s našim zajedničkim
uspomenama.


Neka Te stih Frana Galovića isprati
u naša sjećanja;


Cez pola idem čisto sam,


A trava je vužgana,


I šuma je pospana,


Ja moram brže biti tam


Tam, gde se bregi zelene,


Vu mesečine mlačne


1 sive i oblačne,


Tam najdem srečo; ništ i se...


Neka Te ovi stihovi ponesu u
vječnost, u sjećanje, u Tvoje kalničke
šume, među Tvoje brege i Tvoje
ljude, njima si "obećal da se buš
vrnul nazaj".


Tomislav Starčević