DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 129 <-- 129 --> PDF |
IN MEMORIAM Prof. dr. se. PAŠKO LOVRIĆ (1931 - 1997) U Zagrebu je nakon kratke bolesti, 16. siječnja 1997. preminuo prof, dr. sc. Paško L o v r i ć, redoviti profesor Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Paško Lovrić rođen je u Dubrovniku 31. kolovoza 1931. Maturirao je na Muškoj gimnaziji u Osijeku 1950, a diplomirao na Geodetskom odj elu Arhitektonsko-građevinskogeodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1956. Nakon dvogodišnjeg boravka u Institutu za kartografiju i topografiju Sveučilišta u Bonnu, kao stipendist zaklade Aleksander von Humbolt, doktorirao je 1972. s tezom Beiträge zur Weiterentwicklung des Jugoslawischen Grundkartenwerkes. Mentor mu je bio direktor Instituta prof. dr. inž. A. H e u p e 1. Asistent za predmete topografije i kartografije na današnjem Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu postao je 1959, docent za iste predmete 1973, izvanredni profesor 1978, i redoviti profesor 1983. Predstojnik Zavoda za kartografiju Geodetskog fakulteta bio je 1975-81, 1983-87. i 1991-1997. U članstvo Hrvatske akademije tehničkih znanosti izabran je 1994. U 38-godišnjoj nastavničkoj djelatnosti na Geodetskom fakultetu u Zagrebu pod njegovim vodstvom izrađen je 71 diplomski rad. Bio je mentor u izradi pet magistarskih radova ijedne doktorske disertacije. Njegove monografije, posebno Kartografska reprodukcija (1983, 1987) i Opća kartografija (1988) pri hvaćeni su kao udžbenici i priručnici i izvan matičnog fakulteta, suvremeno su koncipirani i odlikuju se uvijek vrlo jasnim tumačenjem i najsloženijih pojmova. Osim u Zagrebu, predavao je i na Fakultetu za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju u Ljubljani 1973/74. i 1976/77, Građevinskom fakultetu u Sarajevu 1976/77, Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1979-82. i Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1988-96. Rezultate svojih znanstvenih istraživanja objavio je u mnogobrojnim člancima u inozemnim i domaćim publikacijama. U tim radovima dao je značajne priloge geodetskoj i kartografskoj reprodukciji. Prof. dr. Paško Lovri ć održavao je stalne kontakte s većim brojem najuglednijih kartografskih znanstvenika u Europi. Bio je s njima u stalnoj prepisci, razmjenjivao publikacije i karte. Mnogi su na njegov poziv došli u Zagreb i održali zapažena predavanja. Kao glavni urednik objavio je s koautorima ili suradnicima više od 90 topografskih i tematskih karata, najčešće turističkih, zatim karte pojedinih regija i nacionalnih parkova Hrvatske, planove hrvatskih gradova i naselja te više faksimila starih karata. Svoj istančani estetski smisao za kartografsko oblikovanje i prikaz prof. Lovri ć je višestruko potvrdio na mnogobrojnim svojim zemljovidima, naročito hrvatskih gradova. Oni su prvorazredni dokumenti stanja prikazanih objekata u trenutku iz davanja. To su vrhunska djela hrvatske kartografije, što stoje uz bok najboljim ostvarenjima europskih kartografa. Održao je i više javnih predavanja o različitim temama iz područja kartografije. Autor je dva scenarija televizijskih emisija o topografskim kartama. Bio je recenzent knjiga, atlasa i kataloga kartografskih izložbi. Posebno treba istaći da je bio glavni urednik velike kartografske izložbe 1994. u Zagrebu pod naslovom Zagreb na geodetsko-katastarskim zemljovidima i u zemljišnim knjigama. Bogat je i njegov prevoditeljski rad. Preveo je s njemačkog na hrvatski 25 radova najuglednijih svjetskih kartografa, među kojima radove Imhofa, Heupela, Arnbergera, Kelnhofera, Witta, Ogrisseka, Freitaga. Aktivno je djelovao u geodetskim i kartografskim udruženjima. Bio je predsjednik (1973-75) Saveza geodetskih inženjera i geometra Hrvatske i član savjeta njegovog časopisa Geodetski list (1976-81). Zbog toga je još 1973. proglašen zaslužnim članom tog saveza. Od 1994. bio je pročelnik Sekcije za kartografiju Hrvatskog geodetskog društva. Svima nama koji smo ga poznavali, cijenili, voljeli tim je teže i bolnije, danas, kada ga više nema među nama. Ali ostala su njegova djela koja će nas još dugo pratiti. Miljenko Lapaine Stanislav Frangeš Isječak plana grada Zagreba iz 1994. Autor: P. Lovrić |
ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 130 <-- 130 --> PDF |
Mr. sc. IVAN ĐURIČIĆ dipl. inž. šumarstva (1934 - 1977) Hrvatsko šumarstvo i šumarska znanost, izgubili su jednog od stožernih ljudi, a prelijepe šume Kalnika ostale su bez svog dugogodišnjeg brižnog, zanesenog i nadasve stručnog gospodara. Umoran i skrhan bolešću, pa ipak nenadano i puno prerano, 6. lipnja 1997. godine preminuo je Ivan Đuričić-Đuka. Rođen u Oštricama, kraj Novog Marofa, 23. studenoga 1934. godine, mladost je dijelio sa svojom generacijom, nenaviknutom na posjedovanje bilo čega osim ideala i ljubavi, stoje bitno utjecalo na njegov životni put. Osjetio je i znao, da u životu čovjek mora više "BITI" nego "IMATI", pa je u tom opredjeljenju protekao njegov cijeli život. Diplomirao je na Šumsko gospodarskom odjelu, Šumarskog fakulteta u Zagrebu 1961. godine, i odmah se potom zaposlio u Šumariji Križevci, gdje je do pred odlazak u mirovinu 1994. godine proveo skoro čitavo vrijeme službovanja. Sve te godine rada u struci bile su vezane uz šume križevačkoga kraja, s uvijek istim ishodištem, Kalnikom, njegovim Kalnikom, gdje danas postoje i rastu najljepše šume hrasta kitnjaka i obične bukve njegovane njegovom ljubavlju i brižnom rukom, kao spomenici virtuoznog poznavanja tajni prirodnih zakonitosti i odnosa u srastanju čovjeka s prirodom. Tako, kako je istančanim osjećajem prilazio ekosustavu šume, tako je u isto to okruženje svrstavao sav živi svijet i ljude toga kraja, vežući ih mnoštvom niti uz krajobraz, arhitekturu, običaje i navike. Živeći život, žureći krozanj, punio je svoja jedra tolikim interesima i sadržajnim bogatstvom, da i nije mogao nepotrošiti se tako rano. Pa ipak, iza njega nisu ostale samo misli i sjećanja, ostalo je djelo, ostao je trag. Svoja znanja, traganja i istraživanja, okrunio je magistarskim radom "Šumsko-uzgojne karakteristike hrasta kitnjaka na Kalniku" 1981. godine, dok je svoj dug prema bukvi ugradio u knjigu " Prirodna obnova sastojina obične bukve na obroncima Kalnika i Bilogore " 1994. godine. I onda kad bi netko pomislio daje u ove radove potrošena sva energija i ljubav našega Duke, tog zaljubljenika u život, ne bi imao pravo. U lovstvu križevačkoga kraja bio je predsjednikom Lovačkog saveza, nositeljem misli i razvoja, podizanja znanja kod mladih lovaca, tumačem lijepih običaja i lovačke etike, uživajući u tome da svima više pruži nego je kroz čitavo vrijeme uzeo za sebe, bio je bogataš ljepote u darivanju. S ne manjim žarom bio je i jedan od osnivača Kinološkog društva u Križevcima i njegov prvi predsjednik, a uz planinarstvo bio je vezan njegov čitav život, pa gaje i prerana smrt zatekla na funkciji predsjednika planinarskog društva "Kalnik" Križevci. Svoje djelovanje mr. Ivan Đuričić vezao je uz križevački kraj, skrbeći s podjednakim žarom za zaštitu zavičajne kulturne baštine, prirodnih posebnosti Kalnika i očuvanja kalničkih šuma, ali i za razvoj potkalničkog sela i njegovih ljudi. Bio je inicijator i suradnik u izdavanju "Topografije Križevaca", knjige "Pavlini u Hrvatskoj" te mnogih drugih publikacija. Osobitu ljubav prema Kalniku pretočio je u trajnu skrb za njegovo očuvanje te izdvajanje i zaštitu pojedinih posebno vrijednih šuma u križevačkom kraju. Poučnom stazom oko grebena svoga Kalnika, kao daje zatvorio svoj zadnji životni krug, radeći zajedno sa svojim vrlim prijateljem prof. dr. Đurom R a u š e m. Ne mogu, pišući o Tebi Duka, ne sjetiti se, sa koliko si ljubavi doživljavao beskrajnu šokačku ravnicu i konje na njoj, miris plodne crnice, pa onda vrletno stijenje našeg Velebita, ča robnu i najljepšu Štirovaču, ili pak prelijepe šume Smrekove drage Gorskoga kotara, do plavih bistrih dubina Kornata. A onda opet, svu svoju mekoću duše i raspjevanost znao si podastrti pred svoje prijatelje u zanosu priče, o Tebi najljepšoj planini Kalniku, njegovim šumama, goricama i kletima, za koje si nas sve uvjerio da su svetišta, utočišta duša kojima treba bijeg od često grube životne stvarnosti. Mislim da nema šumara u Hrvatskoj koji Te nije znao, ili barem čuo, kako u drevnim Križevcima postoji čovjek, zaljubljenik u svoju Domovinu, struku, kraj i ljude, čovjek, koji svemu tome pripada svim svojim bićem. Za one koji nisu znali Tvoju širinu i dosege, bilo je trajno upitno kako si mogao biti isto tako dobar sin, brat, divan suprug i otac. Iz utrobe ove zemlje, iz skrivene snage duhova naših predaka, crpio si životne sokove, pretačući ih u snagu osjećanja i ljepotu kojom si darivao druge. Baš kao i u biljnoj, šumskoj životnoj zajednici rasli su uz Tebe Tvoji bližnji, pružajući Tebi potporu i oslonac, da bi svojom krošnjom mogao svima njima osigurati zaštitu i sigurnost. Ispod Tvoje krošnje, kao i u tajanstvu vječnosti šume, trajno će bujati samoobnovljiva snaga, Tvoj će se život duhom vratiti u Tvoje šume, Kalnik, Tvojoj ženi i djeci. I mi, Tvoji prijatelji, nalazit ćemo Te tamo gdje smo s Tobom mnogi lijepi i nezaboravni čas provodili. Dolazit ćemo u šume Kalnika, kleti, klanjati se ljepoti, kazivati stihove koje si nam Ti govorio i živjeti s našim zajedničkim uspomenama. Neka Te stih Frana Galovića isprati u naša sjećanja; Cez pola idem čisto sam, A trava je vužgana, I šuma je pospana, Ja moram brže biti tam Tam, gde se bregi zelene, Vu mesečine mlačne 1 sive i oblačne, Tam najdem srečo; ništ i se... Neka Te ovi stihovi ponesu u vječnost, u sjećanje, u Tvoje kalničke šume, među Tvoje brege i Tvoje ljude, njima si "obećal da se buš vrnul nazaj". Tomislav Starčević |