DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 130 <-- 130 --> PDF |
Mr. sc. IVAN ĐURIČIĆ dipl. inž. šumarstva (1934 - 1977) Hrvatsko šumarstvo i šumarska znanost, izgubili su jednog od stožernih ljudi, a prelijepe šume Kalnika ostale su bez svog dugogodišnjeg brižnog, zanesenog i nadasve stručnog gospodara. Umoran i skrhan bolešću, pa ipak nenadano i puno prerano, 6. lipnja 1997. godine preminuo je Ivan Đuričić-Đuka. Rođen u Oštricama, kraj Novog Marofa, 23. studenoga 1934. godine, mladost je dijelio sa svojom generacijom, nenaviknutom na posjedovanje bilo čega osim ideala i ljubavi, stoje bitno utjecalo na njegov životni put. Osjetio je i znao, da u životu čovjek mora više "BITI" nego "IMATI", pa je u tom opredjeljenju protekao njegov cijeli život. Diplomirao je na Šumsko gospodarskom odjelu, Šumarskog fakulteta u Zagrebu 1961. godine, i odmah se potom zaposlio u Šumariji Križevci, gdje je do pred odlazak u mirovinu 1994. godine proveo skoro čitavo vrijeme službovanja. Sve te godine rada u struci bile su vezane uz šume križevačkoga kraja, s uvijek istim ishodištem, Kalnikom, njegovim Kalnikom, gdje danas postoje i rastu najljepše šume hrasta kitnjaka i obične bukve njegovane njegovom ljubavlju i brižnom rukom, kao spomenici virtuoznog poznavanja tajni prirodnih zakonitosti i odnosa u srastanju čovjeka s prirodom. Tako, kako je istančanim osjećajem prilazio ekosustavu šume, tako je u isto to okruženje svrstavao sav živi svijet i ljude toga kraja, vežući ih mnoštvom niti uz krajobraz, arhitekturu, običaje i navike. Živeći život, žureći krozanj, punio je svoja jedra tolikim interesima i sadržajnim bogatstvom, da i nije mogao nepotrošiti se tako rano. Pa ipak, iza njega nisu ostale samo misli i sjećanja, ostalo je djelo, ostao je trag. Svoja znanja, traganja i istraživanja, okrunio je magistarskim radom "Šumsko-uzgojne karakteristike hrasta kitnjaka na Kalniku" 1981. godine, dok je svoj dug prema bukvi ugradio u knjigu " Prirodna obnova sastojina obične bukve na obroncima Kalnika i Bilogore " 1994. godine. I onda kad bi netko pomislio daje u ove radove potrošena sva energija i ljubav našega Duke, tog zaljubljenika u život, ne bi imao pravo. U lovstvu križevačkoga kraja bio je predsjednikom Lovačkog saveza, nositeljem misli i razvoja, podizanja znanja kod mladih lovaca, tumačem lijepih običaja i lovačke etike, uživajući u tome da svima više pruži nego je kroz čitavo vrijeme uzeo za sebe, bio je bogataš ljepote u darivanju. S ne manjim žarom bio je i jedan od osnivača Kinološkog društva u Križevcima i njegov prvi predsjednik, a uz planinarstvo bio je vezan njegov čitav život, pa gaje i prerana smrt zatekla na funkciji predsjednika planinarskog društva "Kalnik" Križevci. Svoje djelovanje mr. Ivan Đuričić vezao je uz križevački kraj, skrbeći s podjednakim žarom za zaštitu zavičajne kulturne baštine, prirodnih posebnosti Kalnika i očuvanja kalničkih šuma, ali i za razvoj potkalničkog sela i njegovih ljudi. Bio je inicijator i suradnik u izdavanju "Topografije Križevaca", knjige "Pavlini u Hrvatskoj" te mnogih drugih publikacija. Osobitu ljubav prema Kalniku pretočio je u trajnu skrb za njegovo očuvanje te izdvajanje i zaštitu pojedinih posebno vrijednih šuma u križevačkom kraju. Poučnom stazom oko grebena svoga Kalnika, kao daje zatvorio svoj zadnji životni krug, radeći zajedno sa svojim vrlim prijateljem prof. dr. Đurom R a u š e m. Ne mogu, pišući o Tebi Duka, ne sjetiti se, sa koliko si ljubavi doživljavao beskrajnu šokačku ravnicu i konje na njoj, miris plodne crnice, pa onda vrletno stijenje našeg Velebita, ča robnu i najljepšu Štirovaču, ili pak prelijepe šume Smrekove drage Gorskoga kotara, do plavih bistrih dubina Kornata. A onda opet, svu svoju mekoću duše i raspjevanost znao si podastrti pred svoje prijatelje u zanosu priče, o Tebi najljepšoj planini Kalniku, njegovim šumama, goricama i kletima, za koje si nas sve uvjerio da su svetišta, utočišta duša kojima treba bijeg od često grube životne stvarnosti. Mislim da nema šumara u Hrvatskoj koji Te nije znao, ili barem čuo, kako u drevnim Križevcima postoji čovjek, zaljubljenik u svoju Domovinu, struku, kraj i ljude, čovjek, koji svemu tome pripada svim svojim bićem. Za one koji nisu znali Tvoju širinu i dosege, bilo je trajno upitno kako si mogao biti isto tako dobar sin, brat, divan suprug i otac. Iz utrobe ove zemlje, iz skrivene snage duhova naših predaka, crpio si životne sokove, pretačući ih u snagu osjećanja i ljepotu kojom si darivao druge. Baš kao i u biljnoj, šumskoj životnoj zajednici rasli su uz Tebe Tvoji bližnji, pružajući Tebi potporu i oslonac, da bi svojom krošnjom mogao svima njima osigurati zaštitu i sigurnost. Ispod Tvoje krošnje, kao i u tajanstvu vječnosti šume, trajno će bujati samoobnovljiva snaga, Tvoj će se život duhom vratiti u Tvoje šume, Kalnik, Tvojoj ženi i djeci. I mi, Tvoji prijatelji, nalazit ćemo Te tamo gdje smo s Tobom mnogi lijepi i nezaboravni čas provodili. Dolazit ćemo u šume Kalnika, kleti, klanjati se ljepoti, kazivati stihove koje si nam Ti govorio i živjeti s našim zajedničkim uspomenama. Neka Te stih Frana Galovića isprati u naša sjećanja; Cez pola idem čisto sam, A trava je vužgana, I šuma je pospana, Ja moram brže biti tam Tam, gde se bregi zelene, Vu mesečine mlačne 1 sive i oblačne, Tam najdem srečo; ništ i se... Neka Te ovi stihovi ponesu u vječnost, u sjećanje, u Tvoje kalničke šume, među Tvoje brege i Tvoje ljude, njima si "obećal da se buš vrnul nazaj". Tomislav Starčević |