DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 130     <-- 130 -->        PDF

Mr. sc. IVAN ĐURIČIĆ dipl. inž. šumarstva (1934 - 1977)


Hrvatsko šumarstvo i šumarska
znanost, izgubili su jednog od stožernih
ljudi, a prelijepe šume Kalnika
ostale su bez svog dugogodišnjeg brižnog,
zanesenog i nadasve stručnog
gospodara. Umoran i skrhan bolešću,
pa ipak nenadano i puno prerano, 6.
lipnja 1997. godine preminuo je Ivan
Đuričić-Đuka.


Rođen u Oštricama, kraj Novog
Marofa, 23. studenoga 1934. godine,
mladost je dijelio sa svojom generacijom,
nenaviknutom na posjedovanje
bilo čega osim ideala i ljubavi,
stoje bitno utjecalo na njegov životni
put. Osjetio je i znao, da u životu čovjek
mora više "BITI" nego "IMATI",
pa je u tom opredjeljenju protekao
njegov cijeli život. Diplomirao je
na Šumsko gospodarskom odjelu,
Šumarskog fakulteta u Zagrebu 1961.
godine, i odmah se potom zaposlio u
Šumariji Križevci, gdje je do pred
odlazak u mirovinu 1994. godine
proveo skoro čitavo vrijeme službovanja.


Sve te godine rada u struci bile su
vezane uz šume križevačkoga kraja, s
uvijek istim ishodištem, Kalnikom,
njegovim Kalnikom, gdje danas postoje
i rastu najljepše šume hrasta kitnjaka
i obične bukve njegovane njegovom
ljubavlju i brižnom rukom,
kao spomenici virtuoznog poznavanja
tajni prirodnih zakonitosti i odnosa
u srastanju čovjeka s prirodom. Tako,
kako je istančanim osjećajem prilazio
ekosustavu šume, tako je u isto to
okruženje svrstavao sav živi svijet i
ljude toga kraja, vežući ih mnoštvom


niti uz krajobraz, arhitekturu, običaje


i navike.


Živeći život, žureći krozanj, punio
je svoja jedra tolikim interesima i
sadržajnim bogatstvom, da i nije mogao
nepotrošiti se tako rano. Pa ipak,
iza njega nisu ostale samo misli i sjećanja,
ostalo je djelo, ostao je trag.
Svoja znanja, traganja i istraživanja,
okrunio je magistarskim radom
"Šumsko-uzgojne karakteristike hrasta
kitnjaka na Kalniku" 1981. godine,
dok je svoj dug prema bukvi
ugradio u knjigu " Prirodna obnova
sastojina obične bukve na obroncima
Kalnika i Bilogore " 1994. godine.


I onda kad bi netko pomislio daje
u ove radove potrošena sva energija i
ljubav našega Duke, tog zaljubljenika
u život, ne bi imao pravo. U lovstvu
križevačkoga kraja bio je predsjednikom
Lovačkog saveza, nositeljem
misli i razvoja, podizanja znanja kod
mladih lovaca, tumačem lijepih običaja
i lovačke etike, uživajući u tome
da svima više pruži nego je kroz čitavo
vrijeme uzeo za sebe, bio je bogataš
ljepote u darivanju. S ne manjim
žarom bio je i jedan od osnivača Kinološkog
društva u Križevcima i njegov
prvi predsjednik, a uz planinarstvo
bio je vezan njegov čitav život,
pa gaje i prerana smrt zatekla na funkciji
predsjednika planinarskog društva
"Kalnik" Križevci.


Svoje djelovanje mr. Ivan Đuričić
vezao je uz križevački kraj, skrbeći s
podjednakim žarom za zaštitu zavičajne
kulturne baštine, prirodnih
posebnosti Kalnika i očuvanja kalničkih
šuma, ali i za razvoj potkalničkog
sela i njegovih ljudi. Bio je inicijator
i suradnik u izdavanju "Topografije
Križevaca", knjige "Pavlini
u Hrvatskoj" te mnogih drugih publikacija.
Osobitu ljubav prema Kalniku
pretočio je u trajnu skrb za njegovo
očuvanje te izdvajanje i zaštitu pojedinih
posebno vrijednih šuma u
križevačkom kraju. Poučnom stazom
oko grebena svoga Kalnika, kao daje
zatvorio svoj zadnji životni krug,
radeći zajedno sa svojim vrlim prijateljem
prof. dr. Đurom R a u š e m.


Ne mogu, pišući o Tebi Duka, ne
sjetiti se, sa koliko si ljubavi doživljavao
beskrajnu šokačku ravnicu i konje
na njoj, miris plodne crnice, pa onda
vrletno stijenje našeg Velebita, ča


robnu i najljepšu Štirovaču, ili pak
prelijepe šume Smrekove drage Gorskoga
kotara, do plavih bistrih dubina
Kornata. A onda opet, svu svoju mekoću
duše i raspjevanost znao si podastrti
pred svoje prijatelje u zanosu
priče, o Tebi najljepšoj planini Kalniku,
njegovim šumama, goricama i
kletima, za koje si nas sve uvjerio da
su svetišta, utočišta duša kojima treba
bijeg od često grube životne stvarnosti.
Mislim da nema šumara u Hrvatskoj
koji Te nije znao, ili barem čuo,
kako u drevnim Križevcima postoji
čovjek, zaljubljenik u svoju Domovinu,
struku, kraj i ljude, čovjek, koji
svemu tome pripada svim svojim
bićem. Za one koji nisu znali Tvoju
širinu i dosege, bilo je trajno upitno
kako si mogao biti isto tako dobar sin,
brat, divan suprug i otac. Iz utrobe
ove zemlje, iz skrivene snage duhova naših
predaka, crpio si životne sokove,
pretačući ih u snagu osjećanja i
ljepotu kojom si darivao druge.


Baš kao i u biljnoj, šumskoj životnoj
zajednici rasli su uz Tebe Tvoji
bližnji, pružajući Tebi potporu i oslonac,
da bi svojom krošnjom mogao
svima njima osigurati zaštitu i sigurnost.
Ispod Tvoje krošnje, kao i u tajanstvu
vječnosti šume, trajno će bujati
samoobnovljiva snaga, Tvoj će se
život duhom vratiti u Tvoje šume,
Kalnik, Tvojoj ženi i djeci. I mi, Tvoji
prijatelji, nalazit ćemo Te tamo gdje
smo s Tobom mnogi lijepi i nezaboravni
čas provodili. Dolazit ćemo u
šume Kalnika, kleti, klanjati se ljepoti,
kazivati stihove koje si nam Ti govorio
i živjeti s našim zajedničkim
uspomenama.


Neka Te stih Frana Galovića isprati
u naša sjećanja;


Cez pola idem čisto sam,


A trava je vužgana,


I šuma je pospana,


Ja moram brže biti tam


Tam, gde se bregi zelene,


Vu mesečine mlačne


1 sive i oblačne,


Tam najdem srečo; ništ i se...


Neka Te ovi stihovi ponesu u
vječnost, u sjećanje, u Tvoje kalničke
šume, među Tvoje brege i Tvoje
ljude, njima si "obećal da se buš
vrnul nazaj".


Tomislav Starčević