DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 63 <-- 63 --> PDF |
M. i B. Jurković: PRILOG INTRODUKCIJI I AKLIMATIZACIJI DRVENASTIH EGZOTA - LISTAČE - ... Šumarski list br. 5-6, CXXI ( 1997), 269-276 U Europu (Engleska) unesen je 1700. i sada je vrlo česta vrsta u parkovima i drvoredima južne i zapadne Europe. U Slovačkoj zabilježeni su primjerci starosti 100 - 150 godina; imaju visine između 19 i 20 m te prsne promjere od 90 do 134 cm (BenČat, 1982.). U našoj je zemlji gledičija dosta česta u parkovima i drvoredima; rjeđe se nalazi kao primiješana vrsta u šumskim kulturama. U istraživanom području Zagreba evidentirano je 16 primjeraka različite starosti - od 40 do 110 godina - na nekoliko lokaliteta (tab. 1.2.). Najstariji primjerak ima visinu 26,5 m i promjer 102,0 cm, a raste u vrtu kuće Tuškanac 100. Fenologija. Gledičija započinje vegetaciju sredinom travnja. Fenofaza listanja traje do polovice svibnja, a tada se pojavljuju i prvi cvjetovi. Mahune sazrijevaju u rujnu ili listopadu, sjajne su, crvenosmeđe boje, duge 30 - 40 cm i vise na granama - obično do sredine veljače. Listovi poprimaju zlatnožutu boju krajem rujna, dok opadanje listova traje prosječno od treće dekade listopada do polovice studenoga. GLEDITSIA TRIACANTHOS F INERMIS Wild. gotovo je u svemu kao tipična vrsta, ali je bez trnova. Pretpostavlja se daje ova forma bržeg rasta i da bolje podnosi niske temperature. Introducirana je u Europu oko 1798. Za istraživano područje Zagreba pregled nalazišta i pokazatelja vitalnosti iznosimo u tablici 1.3. JUGLANS NIGRA 1.; Juglandaceae - crni orah. Drvo visoko do 50 m i promjera do 3 m, s vrlo širokim arealom u atalntskom dijelu Sjeverne Amerike. Područje njegove rasprostranjenosti je između poluotoka Floride i Kanade (jugoistočni Ontario), na zapad do Minnesote i Texasa, a do 700 (1000) m nadmorske visine. Optimalno uspijeva u području rijeke Ohio u državama Virginia, Kentucky, Indiana i Ohio. Na ovom prostranom području klima se mijenja od čisto kontinentalne do blago oceanske s puno oborina. Na svojim prirodnim staništima crni orah raste prvenstveno u nizinama, na dubokim, bogatim i vlažnim tlima. Dolazi u mješovitim sastojinama zajedno s vrstama: Liriodendron tulipifera, Fagus grandifolia, Gymnocladus dioicus, Fraxinus americana, Ulmus americana i dr. Rjeđe tvori čiste sastojine. Za optimalan razvoj traži duboko, rahlo, svježe pjeskovito- ilovasto ili humusno-pjeskovito tlo i aluvijalne nanose. Ne uspijeva u plitkim te suhim, suviše mokrim i teškim tlima. Stabla uzrasla na osami počinju rađati sjemenom već i desetoj godini, u sklopu nešto kasnije. Rodi svake ili svake druge godine. Klijavost sjemena iznosi 80 90%. Mlade biljke već u prvoj godini razvijaju dugu žilu srčanicu i do 0,85 m dugačku. Izbojna snaga panjeva i izdanačka snaga korijenja je velika. Crni orah je izrazita vrsta svjetlosti; teško podnosi zasjenu, osobito u odraslo doba. Raste brže od hrasta lužnjaka i kitnjaka. Po otpornosti na mraz bolji je od običnog oraha, iako, dok je mlad, često strada od ranih i kasnih mrazova. Može doživjeti starost do 400 godina. Poznat je hibrid između crnoga i običnog oraha (Juglans x intermedia) koji je važna šumsko-uzgojna i dekorativna vrsta. U Sjevernoj Americi postoje i križanci između Juglans nigra i Juglans cinerea. Crni orah unesen je u Europu (Engleska) 1629. i široko je rasprostranjen u kulturama, parkovima i drvoredima. U Slovačkoj se kultivira od 1770. godine, gdje dolazi u kulturama i kao česta parkovna vrsta. Ovdje su zabilježeni primjerci visine 32 m i prsnog promjera 162 cm, a starosti od oko 180 godina (Benčat, 1982.). U našoj zemlji se isto tako uzgaja u šumskim kulturama i kao dekorativna vrsta u parkovima i nasadima. Krajin a (1973) navodi dobre rezultate analizirajući kulture crnog oraha u istočnoj Hrvatskoj. Prema istom autoru, kulture crnog oraha u nas najvećim se dijelom nalaze na sjeverno-istočnom području istočne Slavonije, na prostoru između Vinkovaca, Vukovara, Iloka i Tovarnika, a manjim dijelom u Baranji. U istraživanom području Zagreba zabilježeno je samo pet stabala na dva nalazišta (tab. 1.4.). Prosječna visina iznosi 23,7 m, a promjer debla je 58,0 cm za tri stabla analizirana u arboretumu Botaničkog vrta, dok dva, nešto mlađa stabla u parku Ribnjak, imaju visinu 23,5 m i prsni promjer 52,0. Primjerci plodonose sjemenom koje je dobre klijavosti. Dobro se prirodno pomlađuju generativnim putem. U Zagrebu, izvan područja istraživanja, zapazili smo crni orah i to 21 stablo dobre vitalnosti u drvoredu ulice Črnomerec. Fenologija. Crni orah počinje listati u drugoj polovici travnja, a lišće mu opada u prvoj dekadi listopada, s pojavom prvih jesenskih mrazova. Cvjetni pupovi razvijaju se odmah iza prolistavanja, a plod dozrijeva u drugoj polovici rujna i početkom listopada. Egzokarp je u zrelosti crn i ne odvaja se od endokarpa kao kod običnog oraha. U ranu jesen lišće poprima zlatnožutu boju i naglo opada pojavom prvih mrazova. MAGNOLIA ACUMINATA 1.; Manoliaceae - američka magnolija. Do 30 m visoko drvo, promjera više od 1 m, iz istočnoh dijela Sjeverne Amerike (od države New York do sjeverne Floride i na zapad do Illinoisa i Arkansasa). Introducirana je u Englesku 1736. i često se kultivira u nasadima unutrašnjih krajeva Europe. Međutim, u našoj zemlji rijetko je uzgajana vrsta, koja uglavnom dolazi u dendrološkim kolekcijama. U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu nalazi se primjerak visine 17,5 m i prsnog promjera 56,0 cm (tab. 1.5.). Stablo redovito plodonosi sjemenom koje je klijavo. Mlade biljke proizvedene iz sjemena brzo se razvijaju na sunčanom pložaju i pokazale su se otporne pre |