DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 64 <-- 64 --> PDF |
M. i B. Jurković: PRILOG INTRODUKCIJI I AKLIMATIZACIJI DRVENASTIH EGZOTA - LISTAČE - ... Šumarski list br. 5-6. CXXI ( 1997), 269-276 ma niskim zimskim temperaturama. S obzirom da ova vrsta magnolija podnosi najžešću zimu, zaslužuje pozornost u oplemenjivačkim radovima. Izvan područja istraživanja zapaženi su mlađi primjerci ove vrste u parkovima Novog Zagreba (Utrine). Fenologija. Ova magnolija cvate poslije listanja, a stoje osobina američkih magnolija, dok se općenito za azijske može reći da cvatu prije listanja. Zelenkastožuti cvjetovi koji su manje ugledni pojavljuju se potkraj svibnja, dakle poslije listanja. Plodovi dozrijevaju u drugoj polovici rujna; sjemenke s narančastocrvenim arilusom ispadaju iz skupnog ploda početkom listopada i vise na dužim nitima. Listovi poprimaju smeđe tonove tijekom listopada i brzo opadaju pojavom jačih mrazova. QUERCUSROBUR 1. (= Qu. borealis Michx.); Fagaceae - crveni hrast. Stablo do 30 (45) m visoko i prsnog promjera do 2 m. Areal obuhvaća gotovo sve istočne države SAD i jugoistočni dio Kanade. Godišnje oborine u tome području veće su od 800 mm, a u pojedinim predjelima iznose i 2000 mm. U području njegove prirodne rasprostranjenosti dolazi do 1000 (1600) m nadmorske visine. Crveni hrast ima veliku ekološku amplitudu, lako se prilagodava različitim klimatskim i terenskim prilikama. Prema Schenck-u(1939) ovaj hrast je, s obzirom na klimu, najprilagodljiviji od svih američkih hrastova. Na apsolutne maksimalne i minimalne temperature, sušu, zimske studeni i kasne mrazove crveni je hrast otporniji od hrastova lužnjaka i kitnjaka. Zasjenu bolje podnosi od domaćih hrastova. Glede tla malih je zahtjeva. Dobro uspijeva na stojbinama šume kitnjaka i običnog graba, gorske bukove šume i šume cera i sladuna. Raste brže od lužnjaka i kitnjaka; uspijeva i na vrlo siromašnim tlima koja mogu biti i kisela; slabo prirašćuje na tlima koja su bogata vapnom. Najbolje mu odgovara pjeskovita ilovača, osobito svježa. Ako se uzme u obzir daje njegov prirodni areal velik, razumljivo je da postoji više varijeteta ove vrste. Ovaj je hrast poslužio kao partner na kontroliranoj meduvrsnoj hibridizaciji hrastova (Qu. macranthera x Qu. borealis var maxima). Ovaj križanac - smatra se ima pojavu heterozisa. Crveni hrast introduciran je u Europu (Švicarska) još davne 1691. U nas, kao i široko u Europi, pretežno se uzgaja kao dekorativna vrsta brzog rasta. Osim toga, crveni hrast predstavlja perspektivnu vrstu za uzgoj u šumskim kulturama. Starijih kultura ima u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, južnoj i srednjoj Švedskoj i dr. Umjetno proširen u navedenom području crveni hrast se uzgaja na različitim geološkim podlogama i tipovima tla te u raznim reljefnim i klimatskim uvjetima. Prema istraživanjima Prpić a i dr. ( 1981 ), koja su obavljena u kulturama crvenog hrasta u Hrvatskoj, najbolji visinski i volumni rast u istraživa nim kulturama ima crveni hrast u šumi kitnjaka i običnog graba. Na istraživanim zagrebačkim parkovnim površinama crveni hrastje vrlo rijetko prisutan (tab. 1.6.). Analizirano je 15 primjeraka, starosti između 45 - 60 godina. Stabla su dobre vitalnosti i zdravstvenog stanja, osim dva primjerka u park-šumi Tuškanac kod kojih je zapaženo sušenje većeg broja grana. Međutim, u novim, odnosno, novijim parkovima Zagreba npr. Zapruđe, Utrine, Dugave, Sopot, Siget, Trnsko, crveni hrast je česta vrsta, koja se ovdje odlično razvija. Fenologija. Crveni hrast počinje prelistavanje prosječno u drugoj polovici travnja. Cvjetni pupovi otvaraju se sredinom svibnja. Žir dozrijeva sredinom listopada druge godine. Ujesen lišće poprima različite nijanse svih crvenih do bakrenih tonova, a postupno opada prosječno od sredine listopada do kraja studenog. SOPHORA JAPONICA 1. (= Styphnolobium japonicum Schott); Fabaceae -japanska sofora. Raste kao drvo, do 25 (30) m visoko, na području Kine i Koreje (ne Japan, iako bi se to po imenu moglo zaključiti); u Japanu je ima mnogo, ali je tamo kultivirana. Na prirodnim nalazištima sofora se najčešće javlja pojedinačno, a vrlo rijetko dolazi u sastojinama. Najčešće dolazi s vrstama: Morus alba, Broussonetia papyrifera, Ginkgo biloba, Koelreuteria panniculata, Phelodendron amurense, Paulownia tomentosa i drugima. Sofora je brzorastuća vrsta koja se dobro razvija na dubokim i svježim tlima. Izbojna snaga panjeva je znatna, pa se ova vrsta dobro obnavlja iz panja. Kao dekorativna vrsta unesena je u nasade Europe (Francuska) između 1747 - 1750. U našoj zemlji dosta je česta dekorativna vrsta u parkovima i drvoredima naselja, a zbog pčelinje paše uzgaja se također često, jer cvate tijekom srpnja i početkom kolovoza, kada je malo cvatućih drvenastih vrsta. Međutim, kao ekonomski važna vrsta, u nas se može uzgajati na sljedećim stojbinama: lužnjaka-jasena, kitnjaka-graba, cera-sladuna i staništima toplijih bukovih šuma ili - općenito gledano - može se pokušati uzgajati i na terenima koji su nešto hladniji od onih gdje uspijeva bagrem. U istraživanim parkovima Zagreba sofora je vrlo rijetko prisutna (tab. 1.7.). Najljepši primjerci prosječne visine od 18,0 m i promjera 66,0 cm nalaze se u vrtu kuće na Tuškancu 15. Međutim, opća vitalnost i ostalih analiziranih primjeraka procijenjena je kao dobra. Zabilježena stabla obilno plodonose gotovo svake godine. Sjeme sabrano s primjeraka koji rastu u arboretumu Botaničkog vrta pokazalo je malu klijavost (oko 15,5%). Veoma dekorativna oblika, gusto isprepletenihvesećih grana - "Pendula" - zabilježena je samo s pet primjeraka (arboretum Botaničkog vrta, park-šuma Tuškanac, park na Trgu kralja Petra Krešimira IV i park Ribnjak). U hortikulturi se razmnožava cijepljenjem na |