DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 65 <-- 65 --> PDF |
M. i B. Jurković: PRILOG INTRODUKCIJI I AKLIMATIZACIJI DRVENASTIH EGZOTA - LISTACE - ... Šumarski list br. 5-6, CXXI (1997). 269-276 vrstu. U ove slikovite forme smrznu često mladi izbojci, ali u proljeće redovito potjeraju novi. Izvan područja istraživanja, u Tuškanovoj ulici u Zagrebu, zapazili smo u drvoredu (37 stabala) primjerke japanske sofore vrlo dobre vitalnosti. Fenologija. Japanska sofora započinje vegetaciju u prvoj dekadi travnja. Cvjetovi - žućkastobijeli, odnosno zelenkastobijeli - skupljeni su u uspravne metlice i pojavljuju se početkom srpnja. Mahune su 5 - 8 cm duge, okrugloga poprečnog presjeka i jako sužene između pojedinih sjemenki. Ne raspucavaju se uzdužno. U mahuni se nalazi 1 - 6 crnkastosmeđih sjemenki okruženih ljepljivom masom. Sjemenke sazrijevaju prosječno u kasnu jesen (studeni - prosinac), a mahune ostaju na stablu tijekom zime, odnosno i duže. TILIA AMERICANA 1. (= T. gabra Vent.; T. nigra Borkh.); Tiliaceae - američka lipa. Stablo, do 35 (40) m visoko, oko 1 m prsnog promjera. Prirodni areal vrste sjenovite su padine klisura i riječnih dolina sjeveroistoka Sjeverne Amerike - od Kanade na jug do Alabame i Géorgie te na zapad do Sjeverne Dakote i istočnih dijelova Texasa. Na prirodnim, dosta vlažnim staništima dolazi pojedinačno ili u grupama sa sljedećim vrstama: Liriodendron tulipifera, Quercus borealis, Tsuga canadensis, Castanea dentata, Juglans nigra, Carya ovata, Ulmus americana i dr. Prema literaturnim podacima opisana je unutarvrsna varijabilnost američke lipe s četiri varijeteta (Kriissmann, I960.). Introducirana je u Europu 1752.; uspješno se uzgaja, najčešće u drvoredima. U Sovjetskom Savezu (Ukrajina, Bjelorusija, Zakavkazje i Krim) kultivira se već više desetljeća i pokazala je da dobro podnosi sušu i ZAKLJUČAK Slijedom provedenih dendrološko i šumsko-uzgojnih istraživanja nekih drvenastih egzota (listače), a u starim parkovima i privatnim vrtovima u Zagrebu te analizom dobivenih rezultata važniji zaključci su kako slijedi: Celtis occidentalis - obični američki koprivić je veoma dekorativna vrsta koja tvori gusto krošnjata stabla. Lako se razmnožava sjemenom, i to sjetvom sjemena odmah po dozrijevanju. Traži ocjedno, pjeskovito- ilovasto i rahlo tlo. Pogodan je za solitere i za manje skupine, a također i za sadnju u drvoredima. Vrlo cijenjena vrsta i hortikulturi. Međutim, ovo je i vrsta kojoj treba ispitati konačnu vrijednost i za potrebe šumarstva. Analizirana stabla u ovome radu idu u prilog ovakvom zaključku. mrazove a prema tlu nema posebnih zahtjeva (K o 1 e s nikov, 1974). Američka je lipa u našoj zemlji prvi put zabilježena u perivoju Maksimir u Zagrebu (Ettinger , 1889). Dugo vremena u nas nisu bila poznata nikakva iskustva o uzgoju ove lipe. Karavl a (1972) navodi da se dobro i uspješno razvija u parkovima Samobora, gdje bilježi stabla visine 27 m i opsega 230 cm. U istraživanom području Zagreba zabilježena su dva stabla američke lipe (tab. 1.8.). Prosječna visina analiziranih primjeraka je 17,0 m; prsnog su promjera 55,0 cm. Zapažen je veći broj izdanaka iz korijena oko svakog stabla. Sjeme je osrednje klijavosti (50%), a potrebno ga je stratificirati u trajanju nekoliko mjeseci, kao i sjeme svih lipa. Spontana međuvrsna hibridizacija između lipa laka je i moguća. Opisani su spontani hibridi između T. americana te T. platyphyllos, T. cordata i T. tomentosa. Mnogo se cijeni hibrid s malolisnom lipom, Tilia x flavescens (= T. americana x T. cordata), a nalazi se u arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu. Fenologija. Američka lipa fenofazu listanja počinje u prvoj dekadi travnja. Prelistavanje se odvija sporo (kao kod T. tomentosa) i završava se početkom svibnja. Cvjetni pupovi pojavljuju se sredinom svibnja i sporo se razvijaju; početkom lipnja otvaraju se prvi cvjetovi. Obilna cvatnja je između 14. i 21. lipnja. Posljednji cvjetovi prosječno se zadrže do 27. lipnja. Plodovi su zreli u drugoj polovici rujna, a početkom listopada masovno opadaju. U rani jesen listovi poprimaju zlatnožutu boju; počinju opadati u prvoj dekadi listopada. Opadanje lišća je postupno kao stoje bilo i prelistavanje. Krajem druge dekade studenoga lišće je sasvim opalo. - Conclusion Gleditsia triacanthos - američka gladičija može se uspješno uzgajati na staništima gotovo svih tipova naših hrastovih šuma, osim onih najsuših i najtoplijih. Ovo je vrsta koja dobro podnosi insolaciju i rezidbu; ima dobru izdaničku snagu i jake trnove te se može koristiti i za živu ogradu. U Zagrebu analizirani primjerci pokazuju da ova vrsta dobro podnosi uvjete urbane sredine pa je zato osobito pogodna za uzgajanje na parkovnim površinama mnogih naših gradova i naselja. Juglans nigra - crni orah može se smatrati jednom od važnijih egzota u našoj zemlji. Na svim terenima u nas, koji odgovaraju njegovim zahtjevima (umjereno kontinentalna klima, tlo neutralne do slabo alkalne reakcije i trajno svježa tla dubokog profila, povoljne strukture), moguće je podizati njegove kulture koje će |