DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1997 str. 65     <-- 65 -->        PDF

M. i B. Jurković: PRILOG INTRODUKCIJI I AKLIMATIZACIJI DRVENASTIH EGZOTA - LISTACE - ... Šumarski list br. 5-6, CXXI (1997). 269-276
vrstu. U ove slikovite forme smrznu često mladi izbojci,
ali u proljeće redovito potjeraju novi.


Izvan područja istraživanja, u Tuškanovoj ulici u
Zagrebu, zapazili smo u drvoredu (37 stabala) primjerke
japanske sofore vrlo dobre vitalnosti.


Fenologija. Japanska sofora započinje vegetaciju u
prvoj dekadi travnja. Cvjetovi - žućkastobijeli, odnosno
zelenkastobijeli - skupljeni su u uspravne metlice i
pojavljuju se početkom srpnja. Mahune su 5 - 8 cm duge,
okrugloga poprečnog presjeka i jako sužene između
pojedinih sjemenki. Ne raspucavaju se uzdužno. U mahuni
se nalazi 1 - 6 crnkastosmeđih sjemenki okruženih
ljepljivom masom. Sjemenke sazrijevaju prosječno u
kasnu jesen (studeni - prosinac), a mahune ostaju na
stablu tijekom zime, odnosno i duže.


TILIA AMERICANA 1. (= T. gabra Vent.; T. nigra
Borkh.); Tiliaceae - američka lipa. Stablo, do 35 (40) m
visoko, oko 1 m prsnog promjera. Prirodni areal vrste
sjenovite su padine klisura i riječnih dolina sjeveroistoka
Sjeverne Amerike - od Kanade na jug do Alabame i
Géorgie te na zapad do Sjeverne Dakote i istočnih dijelova
Texasa. Na prirodnim, dosta vlažnim staništima
dolazi pojedinačno ili u grupama sa sljedećim vrstama:


Liriodendron tulipifera, Quercus borealis, Tsuga canadensis,
Castanea dentata, Juglans nigra, Carya ovata,
Ulmus americana i dr.


Prema literaturnim podacima opisana je unutarvrsna
varijabilnost američke lipe s četiri varijeteta (Kriissmann,
I960.).


Introducirana je u Europu 1752.; uspješno se uzgaja,
najčešće u drvoredima. U Sovjetskom Savezu (Ukrajina,
Bjelorusija, Zakavkazje i Krim) kultivira se već
više desetljeća i pokazala je da dobro podnosi sušu i


ZAKLJUČAK


Slijedom provedenih dendrološko i šumsko-uzgojnih
istraživanja nekih drvenastih egzota (listače), a u
starim parkovima i privatnim vrtovima u Zagrebu te
analizom dobivenih rezultata važniji zaključci su kako
slijedi:


Celtis occidentalis - obični američki koprivić je
veoma dekorativna vrsta koja tvori gusto krošnjata stabla.
Lako se razmnožava sjemenom, i to sjetvom sjemena
odmah po dozrijevanju. Traži ocjedno, pjeskovito-
ilovasto i rahlo tlo. Pogodan je za solitere i za manje
skupine, a također i za sadnju u drvoredima. Vrlo cijenjena
vrsta i hortikulturi. Međutim, ovo je i vrsta kojoj
treba ispitati konačnu vrijednost i za potrebe šumarstva.
Analizirana stabla u ovome radu idu u prilog ovakvom
zaključku.


mrazove a prema tlu nema posebnih zahtjeva (K o 1 e s nikov,
1974).


Američka je lipa u našoj zemlji prvi put zabilježena
u perivoju Maksimir u Zagrebu (Ettinger , 1889).
Dugo vremena u nas nisu bila poznata nikakva iskustva


o uzgoju ove lipe. Karavl a (1972) navodi da se dobro
i uspješno razvija u parkovima Samobora, gdje bilježi
stabla visine 27 m i opsega 230 cm.
U istraživanom području Zagreba zabilježena su
dva stabla američke lipe (tab. 1.8.). Prosječna visina
analiziranih primjeraka je 17,0 m; prsnog su promjera
55,0 cm. Zapažen je veći broj izdanaka iz korijena oko
svakog stabla. Sjeme je osrednje klijavosti (50%), a potrebno
ga je stratificirati u trajanju nekoliko mjeseci,
kao i sjeme svih lipa.


Spontana međuvrsna hibridizacija između lipa laka
je i moguća. Opisani su spontani hibridi između T.
americana te T. platyphyllos, T. cordata i T. tomentosa.
Mnogo se cijeni hibrid s malolisnom lipom, Tilia x flavescens
(= T. americana x T. cordata), a nalazi se u arboretumu
Botaničkog vrta u Zagrebu.


Fenologija. Američka lipa fenofazu listanja počinje
u prvoj dekadi travnja. Prelistavanje se odvija sporo
(kao kod T. tomentosa) i završava se početkom svibnja.
Cvjetni pupovi pojavljuju se sredinom svibnja i sporo
se razvijaju; početkom lipnja otvaraju se prvi cvjetovi.
Obilna cvatnja je između 14. i 21. lipnja. Posljednji
cvjetovi prosječno se zadrže do 27. lipnja. Plodovi su
zreli u drugoj polovici rujna, a početkom listopada masovno
opadaju. U rani jesen listovi poprimaju zlatnožutu
boju; počinju opadati u prvoj dekadi listopada.
Opadanje lišća je postupno kao stoje bilo i prelistavanje.
Krajem druge dekade studenoga lišće je sasvim
opalo.


- Conclusion
Gleditsia triacanthos - američka gladičija može se
uspješno uzgajati na staništima gotovo svih tipova naših
hrastovih šuma, osim onih najsuših i najtoplijih.
Ovo je vrsta koja dobro podnosi insolaciju i rezidbu;
ima dobru izdaničku snagu i jake trnove te se može koristiti
i za živu ogradu. U Zagrebu analizirani primjerci
pokazuju da ova vrsta dobro podnosi uvjete urbane sredine
pa je zato osobito pogodna za uzgajanje na parkovnim
površinama mnogih naših gradova i naselja.


Juglans nigra - crni orah može se smatrati jednom
od važnijih egzota u našoj zemlji. Na svim terenima u
nas, koji odgovaraju njegovim zahtjevima (umjereno
kontinentalna klima, tlo neutralne do slabo alkalne reakcije
i trajno svježa tla dubokog profila, povoljne
strukture), moguće je podizati njegove kulture koje će