DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 111     <-- 111 -->        PDF

AKTUALNO


ZAPOČEO JE PROCES MIRNE REINTEGRACIJE LOVNO-SUMSKOG PODRUČJA
BARANJE U USTAVNO-PRAVNI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE


(Foto - reportaža mr. se. Darka Getza)


Pod naslovom "REINTEGRIRANO 50 TISUĆA
HEKTARA ŠUMA", novinar D. Grizelj je u Glasu Slavonije
jezikom suhe novinske faktografije opisao potpisivanje
PISMA SPORAZUMA između Javnog poduzeća
"Hrvatske šume", Nacionalnog parka "Jelen" i
"Srijemske šume", piše: "Vukovar - Potpisivanjem Pisma
sporazuma između "Hrvatske šume", Nacionalnog
parka "Jelen" i "Srijemskih šuma", koje su obavili
Josip Papp, pomoćnik direktora "Hrvatskih šuma" i
koordinator za reintegraciju javnih poduzeća, Miloš
Vojnović, predsjednik srpskog Zajedničkog vijeća
općina i Souren Serayderian, zamjenik Prijelaznog upravitelja
hrvatskog Podunavlja, a u nazočnosti dr. Ivana
Majdaka, savjetnika predsjednika Vlade RH, predstavnika
Uprave šuma Vinkovci i Osijek, kao i predstavnika
Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske
županije. U srijedu su u Vukovaru završeni četveromje-
sečni intenzivni pregovori oko reintegracije šuma i
šumskih poduzeća na području pod privremenom upravom
UNTAES-a u jedinstveni sustav "Hrvatskih
šuma". Tim je činom približno 50 tisuća hektara šuma i
šumskog zemljišta, kao i šest šumarija na prostoru
hrvatskog Podunavlja, nakon šest godina ponovno postalo
sastavni dio hrvatskog javnog poduzeća".


Drugi dan nakon potpisivanja Pisma sporazuma pristupilo
se realizaciji potpisanog dogovora. Trebalo je
na pročelju staroga dvorca u Bilju postaviti znakovlje
"HRVATSKIH ŠUMA". Prelazimo rijeku Dravu i zaustavljamo
se kod bivše "Jugopetrolove" benzinske


crpke. Dečki iz policije zapisuju broj našeg automobila
i usput pitaju za razlog odlaska u Baranju. Mole nas da
ih fotografiramo, za uspomenu. No,, što će biti ako se
reporter ne vrati iz Baranje? Neka blaga nelagoda
uvlači nam se pod kožu. Ožiljci rata i sve one strašne
nuspojave oživljavaju u našem sjećanju. Neodlučna je i
ekipa RTV iz Zagreba. Radi sigurnosti očekuju osiguranje
UNTAES-a.


Na cesti smo koja vodi ravno prema selu Bilje.
Davne 1777. godine izgrađena je po nalogu carice Marije
Terezije. Za nekoliko minuta stižemo na check
point UNTAES-a koji se nalazi neposredno uz glasovitu
baranjsku krčmu ČINGI-LINGI-ČARDU. Zastaje-
mo. Ovaj puta "proboj" prema Baranji je znatno teži.
Pokušavamo objasniti značenje Pisma sporazuma no


449




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 112     <-- 112 -->        PDF

časnik UNTAES-a, inače simpatični Pakistanac, je neumoljiv.
Traži propusnicu koja se ne može dobiti bez najave
od najmanje osam sati ranije. U pomoć nam priskače
pripadnik TPF POLICIJE i nešto objašnjava dežurnom
časniku. Upalilo je, brklja se podiže i mi ulazimo
(na svoju) ruku u zonu povećanog rizika.


Čingi-Lingi-Čarda. Od početka 18. stoljeća zborište
baranjskih razbojnika koji su pljačkali slučajne namjernike
putnike i trgovce. Donedavno se na ulaznim vratima
nalazilo "izvorno" (?) zvonce koje je trebalo upozoriti
razbojnika na opasnost. Kada bi se oglasilo svojim
poznatim cingi-lingi-cingi (otuda ime krčmi) razbojnici


450


bi poskakali od stola, ostavili karte, novac i kroz prozore
strugnuli u gusti mrak kopačevske močvare. Bio je to
znak dolaska Carske ophodnje. Za mnoge je zvuk zvonca
došao prekasno. Mnogi bi banditi uljuljani u snagu
svojeg oružja, svoj pijani monolog završili u zatvoru
osječke Tvrđe, a odavde je vodio samo jedan put kod -
suca i na stratište. Stari "Čingoš" je urastao u korov i
gotovo je srušen. Ispred njega na starom parkiralištu
oživio je neki novi s nepoznatim "konobarima" i
"šefom sale" (?).


S tim nelagodnim mislima i nedavnim ratnim zbivanjima
približili smo se dvorcu u Bilju koji je prije 280




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 113     <-- 113 -->        PDF

godina dao izgraditi princ i vojskovođa carske i kraljevske
vojske Eugen Franjo Savojski za potrebe svoje administracije
i oružnika koji su trebali čuvati Beljski veleposjed.
Ispred dvorca dočekao nas je inženjer Jeremi-
ja Ilić i domar Mlado s električnom bušilicom pod rukom.
Sve je bilo spremno za postavljanje službenih oznaka
"Hrvatskih šuma".


Uz manje neprilike prigodom traženja odgovarajućeg
"šrafcigera", znamenje "Hrvatskih šuma" je postavljeno.
Tako je i službano započeo proces mirne reintegracije
lovno-šumskog prostora Baranje u ustavno-
pravni sustav Republike Hrvatske.


Zajednički "reintegracijski" snimak dojučerašnjih
neprijatelja. Netko će pitati tko je to na slici? Nije važ


no. Ostaje nedorečeno pitanje, hoće li taj reintegracijski
život Srba, opterećen iskrivljenom povijesti i osjećajem
veće vrijednosti, biti moguć s Hrvatima i ostalim nacionalistima
na tlu Baranje na jedan razuman civilizacijski
"mitteleuropski" način? Odgovor će dati vrijeme
koje dolazi.


Povijesna simbolika. Na zidu znamenje "Hrvatskih
šuma". U uglu svake ploče hrvatski grb, a iznad njega
srpska zastava i zastava bivšeg Lovno-šumskog gazdinstva
"Jelen", odnosno (Martićevog) Nacionalnog
parka "Jelen". Za pragmatičara je ova fotografija stvar
ugovorenog Sporazuma, za matematičara ishodište


451