DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 121 <-- 121 --> PDF |
Upornost, koju je Franjo pokazao od prvog dana do kraja školovanja, značajka je i njegova rada tijekom cijeloga radnog vijeka. Nekada se trebalo suprostaviti i lokalnim moćnicima da se obavi neki posao ili provede zakonski propis. Tako se primjerice u provedbi plana pošumljavanja nadomak Stolca sučelio s protivljenjem lokalnih moćnika. No, Presečki, iako mlad, ili možda baš zato, nije ustuknuo i plan je proveo te tako osigurao gradu Stolcu park-šumu s kojom se mještani zacijelo danas ponose. Dana 3. srpnja 1997. godine u 52. godini života prerano i nenadano zauvijek nas je napustio kolega Ivica, do tada zaposlenik Uprave šuma Karlovac. Sahrana dragog nam pokojnika obavljena je 4. srpnja 1997. godine na mjesnom groblju, i u crkvi Sv. Josipa u Šišljaviću. Sa svojom obitelji živio je u selu Koritinja, gdje je rođen u seljačkoj obitelji, a tu je iznenada i završio svoj život. Radio je u Upravi šuma Karlovac, na poslovima Stručnog suradnika za pripremu rada u Proizvodnom odjelu. Dolaskom na posao u petak 4. srpnja 1997. godine bili smo zatečeni i preneraženi vidjevši na našim ulaznim vratima obavijest o njegovoj preranoj smrti. Upravo nismo mogli vjerovati da se ugasio jedan plemeniti život, jer je takoreći do jučer bio s nama. Kao šumarski inspektor u Kninu suočio se sa zahtjevom poštivanja zakonskih odredbi za lov dvaju kotarskih moćnika. Intervencija je uspjela, a "krivci" mu nisu je uzeli za zlo. Nisu, jer je postupao jednako prema svima. Nije bilo lako ni izvršavanje planova poslije 1945. godine. Ne samo zbog opsežnosti nego zbog poslijeratnih teškoća u nabavci materijala i radne snage, a ponegdje i volje za valjan rad. Presečki je mukotrpnim radom zadane poslove uspješno izvodio. Rezultati nekih radova bili su poznati Posebno su bili zaprepašteni oni koji su ga dan ranije vidjeli u gradu i s njim razgovarali. Teško je dakle tada povjerovati da tako tiha i nenametljiva i nama svima draga osoba više nije među nama. Dragi nam kolega Ivica rođen je 1945. godine u Koritinji, gdje gaje eto i zatekla smrt. Osnovnu školu pohađao je u Šišljaviću, srednju šumarsku u Karlovcu, nakon čega se upisuje na Šumarski fakultetu Zagrebu, gdje stječe zvanje diplomiranog inženjera šumarstva. Kao mlad inženjer zapošljava se u Šumskom gospodarstvu Karlovac, OOUR Uređivanje šuma 1972. godine, gdje (s izuzetkom od jedne godine u Šumariji Krašić) stalno radi sve do 1995. godine na poslovima uređivanja šuma. Godine 1995. prelazi na poslove stručnog suradnika za pripremu rada u Proizvodni odjel Uprave šuma Karlovac. odmah kao sakupljanje sjemena, radovi u rasadniku, ali glavni, melioracije i pošumljavanja i danas svjedoče o njegovom radu. Presečki je bio sve do kraja života vjeran član Hrvatskoga šumarskog društva, koje se s njime oprostilo nadgrobnim govorom inž. Oskara Piškorića, odajući mu priznanje za njegov rad u hrvatskom šumarstvu ovim "in memoriam". O.Piškorić, dipl. inž. Tko od šumara ili mještana u doticaju sa šumom na cijelom području Uprave šuma Karlovac nije poznavao ili čuo za našeg Ivicu koji je svojom mirnoćom i blagim humorom plijenio pozornost svih. Nema zapravo Gospodarske jedinice i odjela Uprave šuma Karlovac, gdje Ivica nije koračio, opisujući sastojinu i obavljajući druge uređajne poslove, koji će i nadalje još dugo ostati putokaz mladim šumarima kako treba gospodariti ovim našim lijepim narodnim bogatstvom. Uređivanje šuma kao najstručniji dio šumarske struke s ljubavlju je obavljao, zato je tako dugo i ostao na tom odgovornom poslu uredi vača-taksatora. Dujo Pavelić, dipl. inž. šum. IVICA VUKIC, dipl. inž. šum. (1945 - 1997) 459 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 122 <-- 122 --> PDF |
DRAGO BLAŽEVIĆ dipl. inž. šum. (1963 - 1997) U Zagrebu je iznenada, 14. lipnja 1997. prestalo kucati plemenito srce Drage Blaževića, Upravitelja Šumarije Čapljina. Njegova smrt iznenadila je i ražalostila sve njegove prijatelje i znance, kolege i kolegice iz J. P. "Sume Herceg- Bosne" sa sjedištem u Mostaru, a posebno djelatnike Šumarije Čapljina u kojoj je Drago tek počeo sprovoditi radni i stvaralački vijek. Pitamo se zašto nam smrt odvodi naše najbliže iz obitelji, kolektiva i uopće iz društva? To pitanje ostat će nam vječna zemaljska tajna. Drago Blažević je rođen 25. 4. 1963. u selu Jošanica, Općina Konjic, gdje je završio osnovnu i Srednju ekonomsku školu. Šumarstvo je studirao u Sarajevu gdje je apsolvirao 1991. godine, ali je zbog ratnih okolnosti diplomirao tek 1995. Nakon diplomiranja radio je u Direkciji J. P. "Šume Herceg- Bosne" u Mostaru, a nakon isteka pripravničkog staža prelazi raditi u Šumariju Čapljina kao Upravitelj. Ambiciozan i marljiv, željan života, rada i daljeg usavršavanja u svojoj struci imao je namjeru da Šumariju Čapljina pretvori u oazu na kršu. Svojim radom i nenametljivošću stekao je poštovanje i odanost suradnika. Uvjek je bio tih, blag, nenametljiv i ugodan sugovornik, u- vjek spreman ponuditi pomoć, a njegov pošten odnos prema radu u kolektivu ostat će nam trajno urezan u sjećanju. Uprivatnom životu Drago je bio plemenit čovjek, uzoran sin, brat, suprug, otac, ali smrt gaje otrgla od obitelji kad im je bio najpotrebniji. Borba za njegov život trajala je pet dugih dana, stoga nam vijest o njegovoj smrti nije mogla biti prihvatljiva sve dok se nismo s njim oprostili na Capljinskom groblju "Muminovača". Od pokojnog Drage se u ime J.P. "Šume Herceg- Bosna" oprostio njegov kolega iz studentskih dana, Ivica Knežević, izrazivši najiskreniju sućut najbližima: supruzi i sinu Marku, starom tek 25 dana, te majci, ocu i sestrama. Ostat će nam u dragoj i trajnoj uspomeni, a za sve, stoje za života činio neka mu je vječna hvala. Laka mu bila hrvatska gruda. Djelatnici J. P. "Šume Herceg-Bosne" 460 |