DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 87     <-- 87 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI - PR0KESI0N AL PAPERS Šumarski list br. 7-8. CXXI (1997), 425-429


UDK 630* 431 + 439


UTJECAJ FITOCENOLOŠKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOŽARENE POVRŠINE


THE IMPACT OF THE PHYTOCOENOLOGICAL CONDITIONS ON THE EXTENTION


OF THE BURNT AREA


Ivan ŠIMIĆ*


Sažetak: U ovom članku nastoji se s fitocenološkog stajališta objasniti povećanje
ukupne opožarene površine u Hrvatskoj. Za potvrdu postavljene hipoteze
prikupljeni su podaci koji egzaktno prikazauju povećanje opožarene površine.
Upozoreno je na dva osnovna uzroka povećanja ukupne površine: broj
požara i opožarena površina po jednom požaru. Kako je broj požara relativno
stalan, ovaj se rad u cjelini bavi uzrocima povećanja opožarene površine po
jednom požaru.


Ključne riječi: požari, opožarena površina, tlo, fitocenoza, zaštita.


UVOD


Pristup rješavanju problema protupožarne zaštite u
većini slučajeva ima tehničku notu; canadairi, šumske
ceste, vozila i si. zanemarujući biološku komponentu
cjelokupnog problema. Stoga ovim radom želim ukazati
na glavnog krivca u statističkim analizama o požarima,
a to je opožarena površina po jednom požaru, čije
je povećanje uzrokovano isključivo promjenama fito-
cenoloških prilika na terenu.


Šumarska struka je prisiljena, životnim ciklusom
svog objekta proučavanja, promatrati probleme u dužim
vremenskim intervalima kako bi za njih iznašla
kvalitetna rješenja.


U ovom članku ću se poslužiti, fitocenologijom,
svojevrsnim kompasom šumarske znanosti, kako bi
pojasnio vidno povećanje opožarene površine po jednom
požaru, što je jedini relevantni uzrok povećanju
ukupne opožarene površine u Hrvatskoj.


Kako se glavnina požara događa u području medite -
rana, točnije eumediterana, moja će analiza i potvrda
postavljene hipoteze tražiti uporište u tom predjelu naše
domovine s ciljem unošenja više "svjetla", a manje
požara u šumarski život.


U četrdesetogodišnjem razdoblju od 1955. do 1994,
zabilježeno je 13.207 požara, pri čemu je izgorjelo
225.332 ha šumskih površina. Prosječna godišnja opožarena
površina iznosi 5.633 ha, a godišnji prosjek broja
požara je 330.


*Ivan Šimić, dipl. inž. šum., "Hrvatske šume" p. o. Zagreb, U. Š. Split


Podaci su cjelovito prikazati u Tablici 1. za cjelokupno
razdoblje, a radi slikovotijeg grafičkog prikaza,
izradili smo i Tablicu 2. gdje smo omogućili promatranje
odnosa broja požara i opožarene površine po petogodišnjim
razdobljima.


U prikazanim podacima o broju požara, vidljiv je relativan
kontinuitet ukoliko isključimo "slučajne" godine:
1971. i 1973, gdje broj požara prelazi aritmetičku
sredinu čak tri puta. Dakle, bez traženja rješenja za
takav godišnji porast broja požara, možemo zaključiti
da se u tim slučajevima radilo o organiziranom paljenju
šuma na "višim" razinama. Ako izuzmemo to ekcesno
razdoblje, sa zadovoljstvom možemo uočiti i blagi pad
broja požara za posljednja dva razdoblja.


Unatoč smanjenju broja požara, ukupna opožarena
površina raste kroz cjelokupno promatrano razdoblje,
tako da se od prvog do zadnjeg petogodišnjeg razdoblja
povećala za osam (8) puta. Glavna zanimljivost ovih
odnosaje, što povećanje ukupne opožarene površine po
razdobljima prati i povećanje opožarene površine po
jednom požaru. Tako je opožarena površina po jednom
požaru u prvom petogodišnjem razdoblju manja za otprilike
trinaest (12,8) puta nego u zadnjem petogodišnjem
razdoblju.


Ovo povećanje ukupne opožarene površine kao i
povećanje opožarene površine po jednom požaru u odnosu
s relativno kontinuiranim brojem požara, poticaj
je da u sljedećem poglavlju pronađemo odgovor na postavljeni
zadatak.


425




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 88     <-- 88 -->        PDF

I. Simić: UTJECAJ FITOCENOLOSKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOZARENE POVRŠINE


Šumarski list br. 7-8, CXXI (1997), 425-429


Pregled broja požara i opožarenih površina


Tablica


godina


broj
požara


površina
(ha)


površina
broj požara


1955


116


262


2,26


1956


267


828


3,10


1957


408


2572


6,30


1958


278


1112


4,00


1959


732


1516


2,07


1960


140


522


3,73


1961


461


9472


20,55


1962


447


5424


12,13


1963


121


1213


10,02


1964


118


632


5,35


1965


340


1264


3,72


1966


93


215


2,31


1967


194


2697


13,90


1968


386


3408


8,83


1969


518


1487


2,87


1970


512


2469


4,82


1971


1074


9810


9,13


1972


374


2723


7,28


1973


1046


5974


5,71


1974


425


2789


6,56


1975


291


6203


21,32


1976


371


7728


20,83


1977


159


4190


26,35


1978


269


5205


19,35


1979


184


8653


47,03


1980


261


5875


22.51


1981


265


7664


28,92


1982


404


11182


27,68


1983


413


17451


42,25



godina


broj
požara


površina
(ha)


površina
broj požara


1984


283


6670


23,57


1985


386


17351


44,95


1986


205


2770


13,51


1987


202


3260


16,14


1988


206


8002


38,84


1989


197


6412


32,55


1990


317


17669


55,83


1991


140


3538


25,27


1992


224


10667


47,62


1993


210


13913


66,25


1994


140


4520


32,29



Tablica 2


Godina


broj
požara


površina


površina
broj požara


1955- 1959


1801


6290


3.54


1960- 1964


1317


17263


9,49


1965-1969


1531


9071


6,32


1970-1974


3431


23765


6,70


1975-1979


1274


31979


26,98


1980-1984


1626


48832


29,00


1985-1989


1196


37795


29,20


1990-1994


1031


50337


45,45



Na temelju podataka iz tablice 2. izrađen je grafički
prikaz odnosa broja požara i opožerene površine po
jednom požaru u odnosu na ukupnu opožarenu
površinu iskazanu po petogodišnjim razdobljima.


- opožarena površina po jednom požaru


- ukupna opožarena površina


- broj požara


´60 ´ ´65


426




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 89     <-- 89 -->        PDF

I. Simic: UTJECAJ FITOCENOLOSKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOZARENE POVRŠINE


Šumarski list br. 7 -8, CXXI (1997), 425-429


TLO, FITOCENOZA I ČOVJEK


Tlo je jedna od temeljnih sastavnica života, a samim
tim i bitan čimbenik fitocenoloških prilika. Predjeli na
kojima se događa glavnina požara kod nas, pripadaju
razredu automorfnih tala za koje je karakteristično isključivo
atmosfersku vlaženje gdje nisu prisutni momenti
suficita vlage. U daljnjoj podjeli automorfnih tala,
koja se odvija s obzirom na razvijenost profila, imamo:
nerazvijema, humusno-akumulativna, kambična,
eluvijalno-iluvijalna i antropogena tla. U praktičnom
smislu možemo ih podijeliti na neplodna (nerazvijena)
i plodna (antropogenizirana) tla, kao plod socioloških
prilika jer su ova tla u predjelima mediterana bila deficitna
u smislu poljoprivredne proizvodnje. Za šumarsku
struku, ali i za sve ostale koji brinu o tlu, nerazvijena
tla zahtijevaju više brige jer su podložnija procesima
erozije, stoje glavni problem štetnog djelovanja velikih
šumskih požara. Na tim tlima koja se nalaze na
supstratima, koji svojim mehaničkim sastavom omogućuju
zakorjenjivanje viših biljaka primarne biocenoze,
moguć je razvoj humusnog horizonta. Onog momenta
kada požar uništi određenu biocenozu na tom tlu, prekida
se meliorativni proces i nastupa proces erozije.


Po fitocenološkoj podjeli eumediterana u većini ak-
tuelnih predjela prisutan je red Quercetalia ilicis (Br-Bl
1936.). Unutar ovog reda, pored sveze šuma crnike, na
većim površinama prisutne su zajednice gariga. Taj
prijelaz od sveze šuma crnike do sveze gariga uvjetuje
stanje razvijenosti tla. Svezu šuma crnike predstavljaju;
mješovite šume crnike (Orno-Quercetum ilicis H-ić
1956.), čiste šume crnike (Quercetum ilicis adria provincial
Trn-ić 1975.) i zajednica hrasta prnara (Orno-
Cocciferetum H-ić 1958.). Cjelokupna šumska zajednica
ovih prostora obilježena je degradacijskim utjecajem
čovjeka, tako da rijetko nalazimo nedirnute sastoji-
ne poput šume Dundo na Rabu. Utjecajem čovjeka u


postupnoj sječi i otvaranjem sklopa, stvoreni su uvjeti
za razvoj ostalih, u pravilu, heliofilnih vrsta. Tako se,
ovisno o svjetlu razvio sloj grmlja, odnosno prizemne
flore, pa ujedno i nastaje prvi degradacijski stadij crnike;
makija koja se po izgledu i strukturi znatno razlikuje
od iskonskog tipa šume crnike. U makiji nema
izrazitog sloja drveća, već se javlja nisko grmlje i drveće
isprepleteno brojnim penjačicama, što čini makiju
neprohodnom, a gdje crnika ima izrazito podređenu
ulogu u odnosu na ostalo raslinje.


Uz daljnje degradacijske utjecaje iz sveze šuma crnike
(Quercion ilicis Br. BI. 1936.) prelazimo u svezu
zajednica gariga (Cisto-Ericion H-ić 1958.). Garig
uglavnom predstavlja niske zajednice šikara, najčešće
jako prorjeđene, sastavljene od grmova i polugrmova
koji se nalaze između klimatogenih šuma crnike i makije
i izrazito degradiranih kamenjara. Garizi se od makija
između ostalog razlikuju po tome što su pretežno izgrađeni
od heliofilnih vrsta koje u pravilu i nisu zastupljene
u pravim makijama.


U zadnje vrijeme fotocenolozi posebno izdvajaju
borove šume s obzirom na njihovu dominantnu pojavu
u prirodi, iako one u biti pripadaju ili svezi crnikovih
šuma ili svezi gariga, što opet ovisi o plodnosti tla na
kojima se one pojavljuju. Ukoliko se razvijaju na jačim
tlima, prisutnije su vrste koje karakteriziraju šume
crnike, a ukoliko se razvijaju na nerazvijenim tlima,
prisutniji su elementi gariga. Za nas je to posebno značajna
činjenica u protupožarnom smislu, jer se te vrste
borovih šuma razlikuju po obrastu i strukturi. Za elemente
makije u podstojnoj etaži borova ima dovoljno
svjetla, dok to nije slučaj za karakteristične elemente
gariga. U ovom slučaju kada svjetlost postaje limitirajući
čimbenik, u borovim šumama na podlozi gariga u
potpunosti izostaje prizemno rašće, što u protupožarnom


Slika 1. Pogled na presjek zapuštenog poljoprivrednog tla i njegovu Slika 2. Borova šuma na podlozi gariga
fitocenozu. Foto: I. Simić


Foto: I. Simić


427




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 90     <-- 90 -->        PDF

I. Simić: UTJECAJ FITOCENOLOSKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOZARENE POVRŠINE


Šumarski list br. 7-8, CXXI (1997), 425-429


m


«w/mmBn&mKmäJB&M"-


Slika 3. Nastanak borove šume na napuštenom poljoprivrednom tlu


Foto: I. Simić


smislu itekako olakšava cjelokupnu situaciju. S druge
strane borove šume na podlozi makije sa svojom fito-
cenološkom slikom predstavljaju opasnost za nastanak i
brzo prenošenje požara. Ovdje priroda brzo reagira na
utjecaj čovjeka koji se ogleda u njegovoj pasivnosti prema
napuštenim antropogeniziranim tlima.


Promjenom gospodarskih prilika, lokalno pučanstvo
napušta poljoprivredne površine i okreće se profi-
tabilnijoj gospodarskoj grani. Pasivnost čovjeka koriste
borove šume koje zauzimaju bogata poljoprivredna tla,
ali zauzimaju i nerazvijena tla koja su se koristila za pašnjake.
Stoga borove sastojine u praktičnom smislu mo-


Slika 4. Borova šuma na podlozi kretskog bušina


Foto: I. Simić


žemo podijeliti i po tlu koje nastanjuju, te u općoj težnji
optimalnog iskorištenja tla dolazimo do spoznaje gdje
bor predstavlja korov, a gdje je njegova uloga korisna.
Uspoređujući ova dva tipa borovih sastojina, vidimo da
u gospodarskom smislu jedne zauzimaju bogata poljoprivredna
tla na kojima može uspijevati i unosnija kultura,
dok s druge strane borove sastojine na nerazvijenim
tlima imaju korisnu meliorativnu ulogu. U protupožarnom
smislu možemo ih označiti kao "pozitivne" i
"negativne" te se tako prema njima i odnositi. Svemu u
prilog idu statistički pokazatelji koji nam govore o povećanju
opožarene površine po jednom požaru sredinom
sedamdesetih koja raste sve do danas.


Dakle, i pored toga što smo u protupožarnom smislu
ojačali i tehnički i organizacijski, nismo uspjeli bitno
smanjiti negativan utjecaj napuštenih poljoprivrednih
površina. Sljedeća potvrda postavljenoj hipotezi je što
vremenski intervali povećanja opožarene površine po
jednom požaru koincidiraju sa snažnijim zamahom
turizma i s povećanjem ukupne opožarene površine,
dok ujedno bilježimo blagi pad broja požara.


Znajući da preko 90% požara pruzroči čovjek kao
loš gospodar vatre, vidimo da kao loš poljoprivrednik
utječe i na ukupnu opožarenu površinu.


ZAKLJUČAK


Na osnovi fitocenoloških snimanja, a u smislu protupožarne
zaštite, podijelili smo borove sastojine na
"pozitivne" i "negativne". Dok "pozitivne" borove sastojine
nalazimo na terenima gariga i kamenjara, "negativne"
borove sastojine šire se uglavnom na bogatim
antropogeniziranim tlima. U borovim sastojinama na-
stalim na podlozi gariga i kamenjara, izostaje grmlje i


prizemna flora zbog ekoloških potreba za svjetlom, karakterističnih
vrsta, pa one u smislu protupožarne zaštite
predstavljaju znatno manju opasnost u odnosu na
"negativne" borove sastojine. Limitirajući čimbenik
elemenata makije u borovim sastojinama, nije svjetlost
već tlo, što se i očituje u morfološkoj razdijeljenosti
ovih dvaju borovih sastojina. Bogata antropogenizirana


428




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 91     <-- 91 -->        PDF

I. Šimić: UTJECAJ FITOCENOLOŠKIH PRILIKA NA POVEĆANJE OPOŽARENE POVRŠINE


Šumarski list br. 7-8, CXXI (1997), 425-429


tla, koje je napustio čovjek, idealna su za razvoj borovih
sastojina u kojima prevladavaju elementi makije.
Takve sastojine nastaju u relativno kratkom razdoblju
od 10 do 15 godina, gdje se događa prava eksplozija vrsta
i po broju i po obrastu. Njihova neprohodnost i zapa-
ljivost predstavlja osnovni uzrok povećanja, opožarene
površine po jednom požaru i ukupne opožarene površine.
Ovu hipotezu potvrđuju i prezentirani statistički
pokazatelji, gdje je očita koincidencija promjene socio-
gospodarskih prilika s promjenom fitocenološke slike
na terenu i povećanjem ukupne opožarene površine, pri
čemu je broj požara zadržao relativno istu razinu.


Kultura jednog naroda ne ogleda se samo kroz broj
umjetničkih ostvarenja, već je ona slika cjelokupnih
djelatnosti kojima se čovjek bavi u društvu. Požari i povećanje
ukupne opožarene površine govore nam da nismo
odgovorili na zadaće koje nam je postavilo "novo
vrijeme". Požari su samo jedna u nizu karika u lancu
koja nam govori da smo i loši gospodari biogeocenoze.
Ovi požari nisu samo rezultat lošeg rada šumara već
društva u cjelini.


U rješavanju ove problematike valja djelovati i kratkoročno
i dugoročno. U kratkoročnu strategiju ubraja-


LITERATURA


"Osnove zaštite šuma od požara" grupa autora, Pedologija
M. C i r i ć, Fitocenologija V. Stefanović,
Statistički godišnjak MUP-a RH.


mo sve ono što ima kratak proces realizacije, a to je poboljšanje
organizacijskih oblika protupožarne zaštite
(ljudi, vozila, canadairi...) i izgradnjom kvalitetnih
šumskih komunikacija. Takve komunikacije pored svoje
tehničke kvalitete moraju imati i određenu svrhovitost,
gdje bi trebalo težiti da njihova projekcija prati
granice "pozitivnih" i "negativnih" sastojina u smislu
protupožarne zaštite.


Gledajući dugoročno, požari predstavljaju loš primjer
gospodarenja poljoprivrednim tlom, isto kao što
nam to govore godišnji statistički pokazatelji poljoprivredne
proizvodnje. U tom smislu valja mijenjati pravne
propise koji uređuju način gospodarenja tlom, gdje u
prvi plan valja staviti zakon o gospodarenju tlom. Novi
zakon potaknuo bi kvalitetniju poljoprivrednu proizvodnju
u skladu sa svjetskim standardima, a djelovao bi
i na "gorući" problem protupožarne zaštite.


Uvijek je vrijeme pred mnoga pokoljenja postavljalo
nove izazove, a naše pokoljenje je dobilo tu čast da
uzdigne Hrvatsku iz pepela, ali i da njenu kulturu u svim
njenim segmentima dovedemo na razinu ljubavi i žrtve
koje su ugrađene u njezine temelje.


429