DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 93     <-- 93 -->        PDF

šumarstva u prvi plan vrlo brzo bi se devastiralo (ono malo) preostalih prirodnih resursa. Naši susjedi Mađari zainteresirani
su za zaštitu većih dijelova porječja Dunava i Drave na svojem području, čime je otvorena mogućnost
konstituiranja Međunarodnog nacionalnog parka "Dunav-Drava ", kojim bi se riješila i neka politička pitanja: svjetska
javnost bi bila spremnija pružiti materijalnu pomoć, a i takvo rješenje olakšalo bi stvaranje čvrste granice
prema Jugoslaviji, od granice s Mađarskom do ušća Drave. Svakako nije svejedno hoće li područje Kopačevskog
rita, a time i države, prema Vojvodini graničiti s lovištem ili nacionalnim parkom.


Pozitivne su namjere ponovnog uvođenja tradicionalnog ribarstva, a neophodno je potrebno napraviti snimak
nultog stanja čitavog područja, posebno dijelova najviše pogođenih ratom. Kako je režim vode najvažniji ekološki
čimbenik, treba mu pokloniti posebnu pozornost (tijekom svih godišnjih doba), kao i populacijama ptica i drugih
životinja koje tu obitavaju upravo zbog njega.


Podržavamo zbog toga prijedlog prof. dr. sc. Jozsefa Mikuske da se što prije konstituira Savjet parka prirode,
koji bi trebao definirati status područja Kopačevskog rita te predložiti prostorno-namjenski plan. Time bi se u djelo
provela načela održivog razvoja što podrazumijeva sustavni pristup rješavanju tog pitanja.


Pomoćnica ministra
Prof. dr. sc. Marija Kaštelan-Macan


Da li šumarstvo i u kojoj mjeri prijeti očuvanju prirodnih resursa


Ministarstvo razvitka i obnove Republike Hrvatske,
uputilo je 28. svibnja 1997. godine pismo podrške za
ostvarenje sustavne skrbi i najpovoljnijeg statusa za
zaštićene dijelove Kopačkog rita. Pismo je upućeno na
više zvaničnih adresa na najvišoj državnoj razini, a potpisala
gaje pomoćnica ministra gospođa Marija Kaštelan-
Macan.


Između ostalog, u pismu je izrečeno i nekoliko rečenica
o šumarstvu. Tvrdnje u njima iznesene su bez rezervi,
autoritativno i na način koji ne ostavlja puno
prostora za neko drugo mišljenje.


No, ipak stvari nažalost, nisu tako jednostavne, i
ukoliko se želi postići "sustavni pristup rješavanju tog
pitanja" (citirano iz pisma), nužno ih je sagledati i ocijeniti
u njihovoj punoj složenosti.


Iznijet ću neka svoja razmišljanja (i spoznaje) o
iznesenim tvrdnjama. Kako ne želim (niti se smatram
pozvanim) raspravljati o cijelom sadržaju pisma, citirat
ću dijelove pisma na koje želim dati svoj komentar.


"Do danas su najkvalitetnije šume uglavnom posječene,
pa šumare očekuje pošumljavanje s velikim
ulaganjima. Usprkos tomu, na svaki način treba spriječiti
sadenje brzorastućih stranih vrsta, stoje u skladu s
modernim šumskim gospodarenjem"... i dalje "Stavljanjem
lova i šumarstva u prvi plan vrlo bi se brzo devastiralo
(ono malo) preostalih prirodnih resursa".


Prema informacijama s kojima danas raspolažemo,
a one se odnose na cijelu Baranju, posječeno je nešto
kvalitetnijih sastojina hrasta i crnog oraha (američka
vrsta). U kojoj mjeri su sječe vršene mimo propisa (odredbe
gospodarskih osnova), te da li su posječene povr


šine uredno obnovljene, moći će se utvrditi tek nakon
što se obavi potpuni uvid u sadašnje stanje.


Prema raspoloživim podacima površina pod šumom
u Baranji zauzima 18,5 tisuća ha, što iznosi oko 16% od
ukupne površine. Gotovo isto toliku površinu zauzimaju
neobrasla i neplodna šumska tla.


Od ukupne površine pod šumom na hrastove sastoji-
ne otpada 13%, na ostale tvrde bjelogorične vrste (uglavnom
jasen i vez) 6%, na panjače bagrema 8%, na kulture
crnog oraha 2%, na sastojine vrbe 24% (uključene
sjemenjače, kulture i panjače), na sastojine domaćih topola
i vrba (uključene sjemenjače i panjače) 15%, te na
plantaže i kulture selekcioniranih topola 32%.


U zaštićenom dijelu Kopačkog rita nalazi se oko
1500 ha šumskih površina koje u svojoj strukturi imaju
nešto veći broj sastojina domaćih topola i vrba od prosjeka
za Baranju.


Riječi brzorastuće strane vrste odnose se na selekcionirane
klonove uglavnom hibrida europske i američke
crne topole, a u manjoj mjeri klonova američke crne
topole.


Prvi hibridi američkih i europskih crnih topola nastali
su u Europi vrlo rano, nakon unosa američkih crnih
topola na kontinent, i to spontano u prirodi.


Radi njihove sposobnosti brzog rasta, postali su ubrzo
inetresantni za šumarsku struku te se pristupilo kontroliranoj
hibridizaciji i selekciji, u početku uglavnom u
europskim zemljama, posebno u Italiji.


Moderno šumarstvo obuhvaća pored gospodarenja
prirodnim sastojinama i gospodarenje plantažama i
kulturama. Tako je i u programu razvoja "Hrvatskih šu-


431