DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 99     <-- 99 -->        PDF

U POVODU 50-te OBLJETNICE MEĐUNARODNE KOMISIJE ZA TOPOLU


Na Svjetskom šumarskom Kongresu koji se održava
u listopadu ove godine u Turskoj, bit će prigodnim zasjedanjem
obilježena 50-ta godišnjica Međunarodne
Komisije za topolu (utemeljena 1947. godine u Parizu).
Za prigodno zasjedanje Komisije odabrana je tema
"Udio topola i vrba u održivom razvoju šumarstva za
21. stoljeće."


Od tajnika Komisije upućena je nacionalnim Komisijama
zamolba za mišljenje o izabranoj temi.


U ime Hrvatskog povjerenstva za topolu odgovor
smo sačinili u obliku izvješća sljedećeg sadržaja:


Mišljenja smo, daje izbor teme za obilježavanje o-
bljetnice prigodom sastanka Komisije na Svjetskom šumarskom
kongresu u Turskoj pod naslovom "Udio topola
i vrba u održivom razvoju šumarstva za 21. stoljeće"
u cjelosti u skladu s osnovnom temom Kongresa.


Utvrđena tema također se nameće kao prirodni slijed
upitnika FAO u svezi s ekološkim i društvenim pitanjima
vezanim za plantaže i kulture topola i vrba. O-
bradom i analizom upitnika, prema priopćanju podnesenom
na dvadesetom zasjedanju u Budimpešti, vidljivo
je da odgovori na pojedina pitanja, posebice iz
oblasti ekološke vrijednosti plantaža i kultura topola i
vrba, variraju u vrlo širokom rasponu, ovisno o civilizacijskoj
razini te kulturi korištenja šumskih dobara i
koristi od šuma u različitim zemljama.


Kada je u pitanju proizvodnja drva, koristi od plantaža
topola i vrba nisu upitne. Moguće je jedino postaviti
pitanje racionalnosti proizvodnje na relaciji ulaganja
- prihod i konkurentnosti drugim oblicima i načinima
biljne proizvodnje.


Rad s topolama i vrbama uvelike je utjecao na brzi
razvoj pojedinih šumarskih znanosti, primjerice šumarske
genetike i oplemenjivanja.


Također je utjecao na pozitivne pomake u oblastima
primjene mehanizacije i rasadničarske proizvodnje.


Kod razmatranja ostalih koristi koje se direktno ili
indirektno postižu podizanjem kultura i plantaža topola
i vrba smatramo važnim naglasiti sljedeće:


- Povećanom dobro organiziranom proizvodnjom
drva u plantažama i kulturama topola i vrba smanjuje se
pritisak na eksploataciju prirodnih šuma.


Danas postaje jasno, da zamjena drva ostalim materijalima
posebno sintetskim, neće smanjiti potrošnju
drva, jer se civilizacijskim razvojem stvaraju nove mogućnosti
za njegovu uporabu. Dapače drvo se ponovo
vraća u uporabu kod pojedinih proizvodnji (dječje igračke,
ekološka ambalaža i drugo).


Sve ovo dokazuje da gore izrečeno ima svoj smisao.


- Podizanjem kultura i plantaža topola i vrbana površinama
unutar inudacijskog (poplavnog) područja
moguće je relativno brzo obnoviti šumsku vegetaciju i
povećati površinu pod šumom.


- Značajne su mogućnosti plantaža i kultura topola i
vrba kao pionirskih oblika vegetacije, posebno na području
aluvija. Formiranje vegetacije na aluvijalnim tlima
u širem dijelu priobalja, često s debelim slojevima
sterilnog materijala (šljunak i pijesak) u prirodi je vrlo
dug proces. Njega prate progresijski i regresijski oblici
sukcesije do konačnih klimaksnih oblika šumske vegetacije.


Sadnjom topola i vrba na ovakvim tlima mogu se
procesi sukcesije bitno ubrzati, a poneki regresijski stadiji
(panjače, travnjaci i trstici) mogu potpuno izostati
na putu prema formiranju prirodnih šumskih zajednica
(hrast lužnjak, jasen). Posebnom tehnikom duboke sadnje
do razine donje vode, moguće je podići šumsku vegetaciju
i na relativno sterilnim tlima (pijesak).


Uzgajanjem topola i vrba u jednom ili više ciklusa
ova tla se značajno obogaćuju organskom tvari, postaju
pogodnija za aktivnost mikroorganizama u tlu i pospje-
šenje pedogenetskih procesa u smjeru stvaranja statusnih
uvjeta za ekološki stabilne oblike šumske vegetacije.


U ovoj funkciji topole su pogodnije na lakim tlima
koje obiluju frakcijama pijeska dok su vrbe pogodnije
za teža ilovastatla.


- U uvjetima reorganizacije ruralnog gospodarstva,
i otpuštanja dijekla poljoprivrednog zemljišta iz proizvodnje,
plantaže topola i vrba predstavljaju dobru alternativu
za njihovo korištenje na dulji ili kraći rok. Kratki
proizvodni ciklus i tehnološki prihvatljiv način uklanjanja
panjeva omogućava relativno brzo i lako osposobljavanje
ovih površina za prijašnju poljoprivrednu
proizvodnju, ili gledano kroz njihovu pionirsku ulogu,
stvaraju se uvjeti za obnovu stabilne prirodne šumske
vegetacije pojedinog područja.


- Velike riječne doline obično su gusto naseljene s
razvijenom poljoprivredom i industrijom, te u pravilu s
malom površinom pod šumskom vegetacijom. I upravo
ovdje rad s topolama i vrbama omogućuje relativno brzo
podizanje šumske vegetacije i ostvarenje svih onih
pozitivnih zaštitnih i općekorisnih funkcija, kojima šuma
oplemenjuje čovjekov životni prostor.


- Iako u pogledu ekološke stabilnosti plantaže i kulture
zaostaju za prirodnom vegetacijom, posebno u svezi
s prirodnom obnovljivošću, bogatstvom vrsta i geno-
fonda pojedinih vrsta, njihove općekorisne funkcije ni-


437




ŠUMARSKI LIST 7-8/1997 str. 100     <-- 100 -->        PDF

su zanemarive. Mjerljivo kroz proizvodnju biomase,
odnosno procesa intenziteta razmjene i kruženja elemenata
u prirodi (asimilacija i disimilacija) topole i vrbe
kao vrste brzog rasta su na visokoj razini, a upravo za
intenzitet ovih bioprocesa vezani su i pozitivni utjecaji
vegetacije na okoliš. Spomenimo najvažnije: povoljno
djelovanje na klimatske ekstreme (temperatura, vlaga,
vjetar), sposobnost vezanja polutanata u atmosferi i tlu.


Svakako da nije zanemarivo ni njihovo zaštitno djelovanje
u odnosu na vodotoke u čijoj se neposrednoj
blizini nalaze (kvaliteta vode, prirodno učvršćivanje
obala).


U raspravi na naslovljenu temu treba posvetiti dužnu
pozornost pitanjima koja su vezana za aktivnosti
raznih pokreta prijatelja prirode, a koja se često lobisti-
čki postavljaju propovijedajući "povratak prirodi" pod
svaku cijenu, bez obzira na realne mogućnosti.


Iako je briga za očuvanje prirodnih šuma posve o-
pravdana, vrlo često se bez dovoljno opravdanih razloga
preporuča zabranu podizanja plantaža i kultura alok-
tonim vrstama i njihovim hibridima.


Zamislimo kako bi danas reagirala poljoprivredna
struka u Europi, na prijedlog, da odustane od uzgajanja
aloktonih vrsta kao što su primjerice: kukuruz, krumpir,
rajčica.


Kada su u pitanju šumske vrste drveća, recimo daje
proces masovnog unošenja stranih vrsta u Europu davno
završen. Prvi hibridi između europskih i uvezenih
američkih crnih topola pojavili su se spontano u prirodi,
ali pojava spontanih hibrida je evidentna i između srodnih
europskih vrsta na području dodira njihovih areala.


Pravo na objavu istine o negativnim ali i pozitivnim
utjecajima unošenja stranih šumskih vrsta i njihovih hibrida
treba prepustiti šumarskoj znanosti, uz uvažavanje
svih bioloških, ekoloških ali i gospodarskih aspekata.


Kad je u pitanju Hrvatska, interes za ovako naslovljenu
temu bazira na činjenici daje kontinentalni dio
Hrvatske omeđen s tri velike rijeke: Dravom na sjeveru,
Savom na jugu i Dunavom na istoku.


Široke riječne doline bogate aluvijalnim nanosima
čine mozaik različitih stanišnih uvjeta za pojavu prirodnih
sastojina topola i vrba, ali i za podizanje plantaža.


Iskustva u radu s topolama i vrbama temelje se na
dugogodišnjem radu u podizanju plantaža i kultura topola
i vrba, koji je bio posebno intenzivan u razdoblju
između 60-tih i 70-tih godina.


Tijekom ove kampanje zahvaćene su nove površine
(pašnjaci, čistine) ali se djelomično išlo i u konverziju
lošijih prirodnih sastojina. Radovi su bili posebno intenzivni
u donjem dijelu priobalja rijeka Drave i Save te
u Podunavlju. Djelomično su plantažirane i površine izvan
aluvija.


Dobri rezultati postizani su na području dravskog i
dunavskog aluvija (laka pjeskovita tla), dok su se tla uz
Savu i unutrašnjost (teža ilovasta tla) pokazala nepodesna
za rad a topolama, te je nakon prve generacije plantaža
izvršena konverzija u sastojine hrasta lužnjaka.


Hrvatska je kao potpisnica konvencije o zaštiti europskih
šuma uključena u propgram očuvanja prirodnih
sastojina crne topole (EUFORGEN).


U području koje pokrivaju prirodne sastojine, plantaže
i kulture topola i vrba nalaze se brojni zaštićeni o-
bjekti (parkovi prirode, rezervati i dr.).


Teži se povećanju ovih objekata, a u tijeku su poticaji
za izradu međudržavnih programa o zaštiti riječnih
krajolika, pa prema tome i pripadajućeg šumskog
pokrova priobalja uz rijeke Muru, Dravu i Dunav.


Prema najnovijim podacima (Šumsko-gospodarska
osnova Hrvatske), Hrvatska danas raspolaže s oko
16.000 ha plantaža i kultura selekcioniranih klonova
topola i oko 7.000 ha prirodnih sastojina crne i bijele
topole.


Prirodne sastojine bijele vrbe i kulture selekcioniranih
klonova stablastih vrba (uglavnom unutarvrsnih hibrida
bijele vrbe), nalaze se na oko 10.000 ha.


Gotovo 70% navedenih površina nalaze se u istočnom
dijelu Hrvatske uz donji tok rijeke Drave i u Podunavlju.


Josip Sikora, dipl. inž. šum.


438