DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 10 <-- 10 --> PDF |
S. Matić, I. Anić, M. Oršanić: PODIZANJE, NJEGA I OBNOVA SUMA KAO TEMELJNI PREDUVJETI... Šumarski list br.9-10, CXX1 (1997), 463-472 Određivanje prostornog rasporeda i međusobnog razmaka biljaka, odnosno broja biljaka i količine sjemena po jedinici površine Spatial distribution and the distance between plants; Determining plant numbers and seed quantities per surface unit Prilikom pošumljavanja biljke se sade u pravilnom i nepravilnom prostornom rasporedu. Pravilan raspored ima više prednosti pred nepravilnim i primjenjuje se svugdje gdje to uvjeti na terenu dopuštaju (kamenje, panjevi i dr.). Oblici su raznoliki, na primjer pravokutni, četverokutni, trokutni, šesterokutni, s točno određenim razmacima između biljaka i redova. Takva sadnja ima svoje prednosti jer omogućuje jednostavnije njegovanje i gospodarenje u budućnosti. Tamo gdje zbog uvjeta koji vladaju na tlu ne možemo primijeniti pravilan raspored, primjenjuje se nepravilan. Nepravilan raspored biljaka je čest na području krša, jer se sadnja obavlja samo na onim mjestima gdje ima dovoljno tla i gdje je moguće iskopati jamu zadovoljavajućih dimenzija. Broj biljaka po jedinici površine ili gustoća sadnje određuje međusobni razmak biljaka i redova, a isto tako i količina sjemena po jedinici površine. Taj broj i količina ovise o šumsko-uzgojnim svojstvima svake vrste drveća i o cilju gospodarenja. Za alepski, brucijski, primorski i crni bor sjetvom omaške na cijeloj površini utrošit ćemo 3-5 kg, a sjetvom u brazde i krpe 2 - 3 kg sjemena po hektaru. Za sadnju alepskoga, brucijskoga, primorskoga bora, pinije i čempresa trebat ćemo 1000 - 2000 sadnica po hektaru, za cedrove 700 - 1200 sadnica po hektaru, a za sadnju crnoga bora 2000 - 2500 sadnica po hektaru. Što se tiče broja sadnica po hektaru, važno je napomenuti da veći broj biljaka po jedinici površine ubrzava procese stabilizacije staništa glede stvaranja povoljnih mikroklimatskih uvjeta, kvalitetnijega tla, smanjenja konkurentskog korova što uvjetuje bolji i kvalitetniji rast te uspijevanje novopodignute kulture. Zbog toga preporučamo gornje vrijednosti navedenih količina. UZGOJNI POSTUPCI U BOROVIM ŠUMAMA MEDITERANSKOGA PODRUČJA Silvicultural treatments in pine forests of the Mediterranean region Osnivanjem šumskih kultura samo je djelomično obavljen rad na podizanju šuma. Nužno je podignuti šumu koja će biti stabilni, ali i složeni ekosustav u skladu s njezinom definicijom. Da bismo u tome uspjeli, nužno je tijekom ophodnje obavljati postupke njege. Njega borovih šuma mediteranskoga područja obuhvaća postupke zaštite od različitih štetočina (biljaka, životinja) i drugih nepovoljnih ekoloških čimbenika (jara, isušivanje), a posebice od požara; obradu tla; popunjavanje (ako je gubitak veći od 15%); čišćenje (negativna selekcija); prorjeđivanje kultura (pozitivna selekcija) i primjenu drugih postupaka koji trebaju povećati kvalitetu, proizvodnju i stabilnost šumske kulture (rezanje grana, formiranje krošanja i dr.). Čišćenje i prorjeđivanje najpotrebnije su faze njege. Njegu čišćenjem provodimo u mladim sastojinama koje još nisu doživjele kulminaciju visinskoga prirasta i koje se nalaze u razvojnom stadiju mladika (Matić & Skenderovi ć 1992). Čišćenjem uklanjamo defektna i prekobrojna stabalca borova, te ona stabla koja neposredno ugrožavaju kvalitetna borova ili eventualna crnikova i medunčeva stabalca koja se spontano počinju pojavljivati u borovoj sastojini. Njegu sastojina proredom počinjemo u trenutku maksimalnoga izlučivanja stabala u visinske razrede, uz odumiranje donjih grana i sušenje pojedinih stabala zbog prirodnoga izlučivanja koje nastaje zbog međusobne konkurencije i pomanjkanja životnoga prostora. Proredom, čiji se intenzitet kreće, ovisno o dobi sastojine, od 50% drvne mase, maksimalno u dvadesetogodišnjoj sastojini, pa do 12,5% drvne mase, maksimalno u osamdesetogodišnjoj sastojini (Matić 1986), forsiramo kvalitetna stabla borova, a istovremeno pomažemo i kvalitetna stabla autoktonih hrastova koja su se eventualno pojavila u sastojini. Ovisno o provedenim čišćenjima i proredama, stanju tla i mogućnostima za umjetnu obnovu, buduća sastojina nakon borova može biti čista sastojina hrastova u stadiju makije, pseudomakije ili šikare ili u visokom uzgojnom obliku te mješovita sastojina hrastova i borova u različitim omjerima smjese. Za obnovu borovih šuma mediteranskoga područja značajno je napomenuti da šumske kulture i prirodne sastojine borova imaju pionirsku ulogu i svojom nazočnošću pomažu da se na staništu ponovno formira sastojina onih vrsta drveća koje tvore klimatogene zajednice. Na Mediteranu klimatogene zajednice tvore hrastovi crnika i medunac. Tamo gdje šumska kultura ili prirodna sastojina borova nije uspjela stvoriti stanišne prilike za povratak |