DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Od 1992. godine zaposlen je u Laboratoriju za biocenološka istraživanja Instituta Ruder Bošković u Zagrebu, i to do 1993. kao znanstveni novak, do 1996. kao znanstveni asistent, a poslije kao viši znanstveni asistent. Objavio je 8 znanstvenih radova i sudjelovao na 12 znanstvenih skupova. Koautor je programskog paketa "MODEL for Windows" za GIS i prostorno modeliranje. Član je "International Association of Vegetation Science", Hrvatskoga šumarskog društva, Hrvatskog biometrijskog društva, Hr vatskog ekološkog društva i Hrvatskog biološkog društva. Bavi se znanstvenim radom iz ekologije šuma, posebno primjenom raster-GIS modeliranja i multivarijantne statistike u objašnjavanju prostorne razdiobe šumske vegetacije. Intenzivno surađuje s znanstvenicima Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Šumarskog instituta Jastrebarsko i Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša. MODELI UTJECAJA TOPOKLIME NA VEGETACIJU KRŠA Doktorska disertacija Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, 1996, 156 str. SAŽETAK: Mogućnosti topoklimatskih modela u objašnjavanju prostorne varijabilnosti vegetacije istraživani su na dva primjera s hrvatskog Krša: NP Risnjak i Zavižan (Sjeverni Velebit). Vegetacijski uzorak određen je na tri razine prostorne varijabilnosti: fitocenoze Risnjaka i Zavižana (terestrički kartirane u skladu s metodama fitocenološke škole Zürich- Montpellier), relativni udjeli dominantnih vrsta drveća u NP Risnjak (interpretirane infracrvene aerofotogrametrijske snimke) i dendrometrijski parametri (promjer i visina stabla, visina krošnje, radijalni prirast, zakrivljenost stabla, debljina kore) populacije bukve (Fagus sylvatica), terenski mjereni na sistematskom uzorku u Viljskoj ponikvi na Risnjaku. Parametri propadanja šuma (oštećenje krošanja) dobiveni interpretacijom aerofotogrametrijskih snimaka, kao i koncentracije teških metala u tlu uključeni su u istraživanje i korelirani s modeliranom izloženošću vjetru za različite hipotetske smjerove. Topoklimatske varijable izvedene su iz digitalnog modela terena u okviru rasterskog geografskog in formacijskog sustava. Uključeni su slijedeći procjenitelji: nadmorska visina, nagib terena, relativna orijentacija terena (četiri kutne udaljenosti od hipotetskih smjerova dolaska oborinskih vjetrova), izravnana solarna radijacija (relativno prema nepoznatoj dnevnoj sumi na horizontalnoj površini), difuzna solarna radijacija (također relativno prema dnevnoj sumi), dubina u ponikvi i recipročna površina izmjene temperatura (hipotetski procjenitelji temperaturne inverzije u ponikvama), procjenitelji izloženosti terena vjetru (na temelju visine horizonta u različitim smjerovima), zakrivljenost terena u smjeru najvećeg nagiba, zakrivljenost terena okomito na smjer najvećeg nagiba, hipotetska akumulacija vode (otežana s propusnošću stijena i logaritamski transformirana), potencijalna količina oborine u slivu i potencijalna akumulacija snijega. Svi ti modeli imaju prostornu razlučivost od 10 x 10 m. Udio vapnenaca izveden iz geološke karte također je uključen u analizu za Risnjak, a područje Zavižana je geološki homogeno. Prostorna varijabilnost tla je zanemarena uz hipotezu o zajedni čkom postglacijalnom podrijetlu tla i vegetacije pod utjecajem abiotskih činitelja. Ova je hipoteza odvojeno testirana na kvalitativnoj razini. Modelirane topoklimatske varijable diskriminiraju glavninu fitocenoza na istraživanom području, s težištem na onim varijablama koje se odnose na temperaturni gradijent. U oba slučaja glavni procjenitelj je nadmorska visina, ali drugi relevantni procjenitelji (npr. radijacija, izloženost morskim vjetrovima) nisu jednaki za oba područja, vjerojatno zbog različitih makroklimatskih uvjeta, te dva različita tipa zonacije vegetacije na Zavižanu. Udio vapnenaca diskriminira acidofilnu fitocenozu Blechno-Abietetum, što potvrđuje logičnu pretpostavku o valjanosti topoklimatskih procjena samo pod istim geološkim uvjetima. Gradijent jela (Abies alba) - bukva (Fagus sylvatica) je temeljna značajka prostorne varijabilnosti udjela dominantnih vrsta drveća u NP Risnjak, jer su udjeli te dvije vrste značajno procijenjeni s većinom modeliranih varijabli uz uzajamno suprotne predznake. Učestalost smreke (Picea abies), kao pionirske |