DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 107 <-- 107 --> PDF |
dvorac i imanje nalazilo gotovo u šumi, zbog čega se izvan dvorca nije osjećala sigurnost." Dvorac je građen u obliku četverokuta. S lijeve strane od ulaza nalazila se administracija, a s desne su bile zatvorske prostorije i soba jednoga tamničara i uznika. Na prostranom tavanu spremala se ljetina. Veliki pomični most koji se podizao čekrkom na lancima bio je uklonjen krajem 18. stoljeća, a nasip je bio preobražen u vrt i park. Pod čitavim dvorcem je podrum, koji je mogao primiti 6 - 7000 akova (39 tisuća litara) vina. Bio je opkoljen šljivikom i parkom površine 94,8 kat. jutara. Kroz šljivik su prolazile lijepo uređene staze ukrašene prikladnim objektima i ukrasnim grmovima, čime je još više istaknuta ljepota dvorca. U dvorcu se nalazila i manja kapelica za vjerske obrede. Postoji zapis (matrikula) daje 27. rujna 1731. godine u kapelici kršteno prvo dijete. Dvorac je imao i groblje koje se nalazilo nedaleko dvorca u sjeverozapadnom dijelu šljivika. Na četiri preostala nadgrobna spomenika mogla su se još 1967. godine pročitati imena pokojnika (vidi prilog). Dvorac u selu Bilje nedaleko Osijeka. Izgrađen po princu i vojskovođi Eugenu Franji Savojskom. (Foto D. Getz) Dvorac u Bilju je relativno dobro očuvana građevina. Nalazi se u parku koji je 23. prosinca 1975. godine (pod br. 708) proglašen zaštićenim objektom prirode, kao pejsažni perivoj iz 19. stoljeća. U samom dvorištu nalazilo se lijepo stablo platane i lipe i četiri stabla bijeloga bora, te više ukrasnih grmova. Do rata je na izlazu iz dvorca bila i prastara lipa (pp 1,50 m, starost 170 godina), koja je posječena 1985. godine. U trulim granama gnijezdile su brojne čavke (Coloeus moneduld). Prema istraživanjima prof. Rauša i Gucunskog , u parku je postojalo stotinjak stabala od 62 (9 četinjača, 53 listača) vrsta drveća. Zimi su na stabla parkovskih kostela (Celtis australis) slijetala jata drozdova bravenjaka {Turdus pilaris). Znalo se, čim su se pojavili bravenjaci pristigli sa sjevera Europe, zima stiže i u naše krajeve. Iznad izlaznih vratiju u zidu je ugrađen dobro očuvani grb E. S a v o j s k o g. Iz znakovlja grba doznajemo daje E. Savojski bio princ, veleposjednik, kršćanin, ratnik, nositelj malteškog križa i podanik austrijske krune. Uz ovaj dvorac vezuju se imena poznatih ličnosti političkog, kulturnog i znanstvenog etablissementa ondašnje srednje Europe. Zaslugom šumara Josipa P f e n nigbergera , u prostorijama dvorca bila je postavljena zbirka ptica (22 preparata) koja je rasformirana i izgubljena nakon poznate lovačke izložbe u Budimpešti 1900. godine. Od 1941 - 1944. godine u okviru Narodnog mađarskog muzeja, djelovala je i prva znanstvena stanica "Albertina". Desetak znanstvenih radova objavljenih u istoimenom časopisu još su i danas izvorište dragocjenih podataka i poticaj sadašnjim i budućim istraživačima. Osim E. Savojskog, korisnici dvorca bili su Dvorska komora (1737 - 1783.), obitelj Habsbur g (Sasko Teschen; 1784 - 1918.), Kraljevina Jugoslavija (Karađorđević; 1918- 1940.), Albrecht Habsbur g -Kraljevina Mađarska (1941 - 1944.), Državno dobro "Belje" (1945 - 1951.) u SR Jugoslaviji i Lovno-šumsko gazdinstvo "Jelen" ( 1952 - 1990.). LŠG "Jelen" imao je svoj institut (operativno-naučni) i pokretnu lovačko-zoološku zbirku životinja, koja je 1971. godine premještena u Zoološki muzej Baranje u selo Kopačeve Od 1. siječnja 1991. godine na temelju Zakona o šumama, biljski dvorac postaje vlasništvo "Hrvatskih šuma" iz Zagreba. Potpisivanjem Pisma sporazuma u 1997. godini između "Hrvatskih šuma" i (fantomskog) Nacionalnog parka "Jelen" - "Srijemske šume", dvorac i "de facto" ulazi u posjed "Hrvatskih šuma". Tijekom Domovinskoga rata dvorac nije znatnije oštećen. Osim vrijednoga inventara koji je netragom nestao (filmoteka, audio-vizuelna oprema, kinoprojektori) u dvorcu se nalazi ostatak knjižnice i inventar administracije. Preostalo je još i nekoliko skupocjenih jelenskih trofeja. Nesumnjivo da će ovaj objekt i dalje biti okupljalište šumara, lovnih stručnjaka, zaštitnika prirode i brojnih znanstvenika - istraživača koji će dolaziti u Baranju i Kopački rit. Dokazuje to i odluka Vlade Republike Hrvatske, koja Javnu ustanovu "Park prirode "Kopački rit" (člankom 1. Uredbe o osnivanju Javne ustanove "Park prirode Kopački rit") locira u mjesto Bilje i dvorac. Zaželimo joj uspješan rad i nastavak svih korisnih aktivnosti na unapređenju i zaštiti dunavskodravskoga podunavlja i njegovog zanimljivog biljnog i životinjskog svijeta. D. Getz |