DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 109 <-- 109 --> PDF |
IN MEMORIAM Prof. dr. ĐURO RAUS - šumarski stručnjak (31. 3. 1930. - 10. 9. 1997.) Premda smo svi bili upoznati s teškim zdravstvenim stanjem profesora Rauša i s njegovom obitelji suosjećali gotovo dvije godine njegov je odlazak doista teško pao svima nama koji smo ga poznavali, koji smo bili na bilo koji način vezani uz njega i njegovo djelo. Njegovo je djelo kao oca, supruga i djeda, kao šumarskoga stručnjaka, kao fitocenologa teoretičara i praktičara, kao pedagoga i učitelja, kao suradnika i prijatelja - veličanstveno. U njemu je uvijek imao jasno zacrtan put, bez ostatka je davao sebe, nesebično i s velikom ljubavlju. U njemu je izgarao do krajnjega cilja uz golemu snagu i energiju svojstvenu samo velikim ljudima. Zbog toga je imao jednu blistavu sveučilišnu karijeru, okrunjenu brojnim radnim i drugim uspjesima, u kojoj je stekao ugled jednoga od najzaslužnijih hrvatskih šumarskih stručnjaka na kraju ovoga stoljeća. A njegov životni put bio je iznimno trnovit. Počeo je 31. 3.1930. godine na, za hrvatski narod beskrajno nesretnoj Ovčari kod Vukovara, u težačkoj obitelji i u tegobnim okolnostima koje su ne samo u nas nosile tridesete godine ovoga stoljeća. Vrlo je mlad ostao bez oca i već je u drugom svjetskom ratu preuzeo brigu o obitelji, svojstvenu samo svjesnim i odgovornim sinovima. Iz toga najranijega doba nosi nevjerojatno jake dojmove o Dunavu, poplavama, ritskim šumama i mnogim detaljima kojih se u miru vučedolskih večeri znao prisjećati. Gledao je nastajanje dunavskih sprudova, potom ada, uočavao da polagano na mjesta na kojima je danas vrba sutra dolazi topola i tako redom. Nakon završetka srednje šumarske škole od 1956. radi u vukovarskoj šumariji, zatim odlazi na studije na Šumarski fakultet u Zagrebu i od studenoga 1965. radi kao asistent na Katedri za uzgajanje šuma na predmetu Šumarska fitocenologija. U međuvremenu obitelj Rauš prelazi u Zagreb, a profesor Rauš magistrira 1968. i doktorira 1973. godine. Oba su rada posvećena fitocenološkim značajkama šuma istočne Slavonije. U njima daje velik doprinos poznavanju nizinske šumske vegetacije u Hrvatskoj. Taj tematski krug zaokružuje 1974. godine briljantnom habilitacijom u kojoj opisuje sukcesiju ritskih šuma od Aljmaša do Iloka, stoje dosada najcjelovitiji rad o toj problematici koji se u europskoj fitocenološkoj literaturi može pronaći. I nitko nakon Josipa Kozarca nije tako dobro poznavao dušu i život slavonske šume kao naš učitelj, profesor Rauš. Nitko nije tako dobro razumio ulogu i mjesto i lužnjaka i jasena, i šaša i rode u nastajanju i opstanku takva prirodnog sustava. Ta je istraživanja kasnije profesor Rauš u suradnji sa znanstvenicima Prirodoslovno- matematičkog fakulteta u Zagrebu zaokružio i taj je dio Hrvatske danas u vegetacijskom smislu najbolje istražen. Istodobno je velika društvena i stručna djelatnost profesora Rauša. Glavni je osnivač i prvi upravitelj Nastavno-pokusnoga šumskoga objekta na Rabu od 1974. godine, jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Hrvatskoga ekološkoga društva od 1975. godine predsjednik Saveza ekoloških društava tadašnje države Jugoslavije od 1978. godine, prodekan Šumarskoga odjela Šumarskoga fakulteta također od 1978. godine, glavni urednik Glasnika za šumske pokuse od 1980. To su i godine iznimno plodnoga znanstvenoga rada u kojemu se poglavito ističe kartiranje šumske vegetacije Hrvatske. Profesor Rauš kartirao je šume Spačve, Pokuplja, Česme, Medvednice, Zagrebačkoga područja, velik dio Posavine, sekcije Vinkovci, Slatina, Osijek, Slavonski Brod i Samobor za vegetacijsku kartu Hrvatske, Turopoljski lug, Repaš i još mnogo, mnogo drugih predjela i gospodarskih jedinica hrvatskih šuma. Dakle, više nego itko prije i nakon njega. Osamdesetih godina istražuje dinarsku i sredozemnu šumsku vegetaciju, oduševivši se tim prostorom jednako kao i svojom Slavonijom i shvativši bit njegovih promjena i razvojnih procesa. Osobito su značajni radovi posvećeni šumama hrasta crnike iz Istre, s Raba i Mljeta. Za cijelo je to vrijeme neprestano usavršavao svoj pedagoški i nastavni rad, pa je 1976. objavio prva, 1979. druga skripta iz šumarske fitocenologije, a 1987. godine sveučilišni udžbenik. Istodobno se posvećuje zaštiti prirode i čovjekova okoliša. Predavanja zaštite prirode započinje u šk. god.1984/85., odmah potom 1986. objavio je skripta, a 1991. sveučilišni udžbenik iz tog predmeta, jedan od najpotpunijih u Hrvatskoj do danas. I inače profesor je Rauš najzaslužniji za zaštitu pojedinih prirodnih predjela, kao što su Vukovarske dunavske ade, Radiševo, Lože, Česma, Novakuša, Varoški lug i drugi. |