DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 57     <-- 57 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997), 515-526


UDK 630* 919 : 630* 11 + 233


POVIJEST POŠUMLJAVANJA NA OTOKU VISU


HISTORY OF REFORESTACION ON ISLAND VIS


Ante TOMAŠEVIĆ*


NAŠ ČOVO...


Otkad tebi, moj prosjače, ti rukavi prazno vise?


- Pa odonda, gospodaru, kad smo bili ispod Liše.
- Grmiloje, kišilo je, ko da vrazi svi se nose,
Ja sepopeh vrh fregate, jer naš barjak zapleo se.
(S. S. Kranjčević)
SAŽETAK: U radu su dati opći podaci o otoku Visu, kako u smislu povijesnih
zbivanja, tako i u smislu geoloških, pedoloških, klimatskih i vegetacijskih
odnosa. Problem rekultivacije kraških goleti otoka Visa prati ovaj otok gotovo
isto kao i cijelo kraško područje Hrvatske, Naime, za obnovu vegetacije na
kršu od 1878. godine kada je započeo organizirani rad na pošumljavanju
krša. Umjetnim pošumljavanjem nije se dala ona važnost o široj zajednici koju
ovi radovi zavrijeđuju. Osim šumarske struke koja je na tom poslu ustrajala,
svi drugi segmenti društva samo su povremeno podržavali šumarska nastojanja
da se ogromni prostori krša pošume. Tako je loša sudbina obnove na kršu
pratila i otok Vis, pa mala pošumljavanja koja su vršena, obavljana su volonterskim
putem učitelja i nastavnika osnovnih i građanskih škola na otoku Visu.
Na žalost, o svemu tome nemamo pisanih tragova, a ove informacije su rezultat
usmene predaje još živučih višana. Od 1955. pa do 1960. godine na nekim
dijelovima otoka Visa radili su profesori i učenici Srednje šumarske škole za
KRS iz Splita, kad su vršilipošumljavanje alepskim borom, vrlo malo običnim
čempresom i sadnjom žira česmine pod motiku.


Ključne riječi: jura, kreda, tercijar, kvarter, karbonatnenaslage, vapnenci,
dolomiti, kraška polja, crvenica, alepski bor, obični čempres, crnika.


1. UVOD - Introduction
Otok Vis je najistureniji otok srednje dalmatinske Još je u prošlom stoljeću talijanski admiral Albini
otočne skupine. Naseljen je već u neolitu i doživio je rekao: "Vis je Gibraltar Jadrana". Zbog tog svog važburnu
povijest i preobraženje. Ime otoka Visa, ISSA, nog, geostrateškog položaja, Vis je kroz svoju dugu popredindoeuropsko
je i pretpostavlja se da znači utvrđevijest
stalno bio meta raznoraznih osvajača. Tako Diono
mjesto. Prvu ilirsku državu osnovao je Jonije u V i nizije stariji postaje čuvar ISSE i gospodar plovidbe JaVI
stoljeću prije Krista. Vis je tada autonoman, i na dranom i na taj način sprječava širenje trgovačke i polinovcima
ISSE nalazi se lik Jonija. Kolonija ISSA osnotičke
moći Siracuse na ISSU. U II, III, IV i V. stoljeću
vana je 397. godine prije Krista. Otok Vis dominira ciprije
Krista, ISSA je poznata kao dobar i očuvan grad.
jelim Jadranom s najvišim vrhom HUM (587 m), na


Hrvati naseljavaju Vis negdje u VI. i VII. stoljeću


sjeveru je to linija Zadar-Ancona, a na jugu Boka Ko


poslije Krista. Simbioza Hrvata i starih stanovnika jon


torska-Monte Gargano.


skog, grčkog i romanskog podrijetla bila je vrlo brza,
*Izv. prof. dr. sc. Ante Tomašević, Šumarski fakultet Zagreb tako da Mlečani već 997. godine Vis smatraju hrvat




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 58     <-- 58 -->        PDF

A. Tomašević: POVIJEST POŠUMLJAVANJA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9-10.CXXK 1997). 515-526
skim gradom. Hrvatske plemićke obitelji imaju na Visu
svoje posjede i lijepe kuće u luci sv. Jurja, današnji Vis,
gdje žive obitelji: Hektorović, Lučić, Jakša, Gazarović i
druge. Mlečani 1647. godine iz Hrvatskog primorja
preseljavaju stanovništvo na Vis i druge otoke, dajući
im razne povlastice, zemljište i oslobađaju ih bilo
kakvih davanja, osim desetine prihoda Komuni.


Mirom u Kampoformiju 1797. godine, Vis je došao
pod vlast Austrije, da bi 1805. godine mirom u Požunu
potpao pod Francusku. Mirom u Schönbrunnu 1809.
godine Francuska gospodari cijelim Jadranom od Trsta
do Bara. Od 1812. godine Vis drže Englezi, da bi ga
1815. godine predali Austriji. Naši zapadni susjedi
Talijani napadaju na Vis svojom flotom 1866. godine, i


18. srpnja iste godine Talijanska i Austrougarska flota
sukobljava se u akvatoriju Visa, gdje Austrougarska
flota pobjeđuje jaku talijansku armadu. Ne smijemo zaboraviti
da su na austrougarskim ratnim brodovima posade
bile uglavnom regrutirane iz Hrvatske, pa s pravom
možemo reći daje i ta bitka bila borba našeg čovjeka,
"Naš čovo", za naše more i našu opstojnost. Vis
je bio i ostao dominantan otok u Jadranu od svoga postanka
do dana današnjega, i bit će i u budućnosti čuvar
hrvatskog akvatorija. Općini Vis pripadaju i manji
školji: Ravnik, Budkovac, Kambur i greben Barjaci; jugozapadno
od Visa nalazi se otočić Biševo, koji također
pripada općini Vis.
2. ZEMLJOPISNA I GEOLOŠKA OBILJEŽJA OTOKA VISA
Geographic and Geological Characteristics of Island Vis
Svojim zemljopisnim položajem, otok Vis pripada
srednjodalmatinskoj skupini otoka i nalazi se između
43°0´ i 43° 5´ sjeverne širine. Od kopna RH udaljen je
oko 45 km, a od najbližeg mjesta na otoku Hvaru udaljen
je svega 18 km i tu ga razdvaja široki viški kanal.
Ukupna površina Visa iznosi 91,60 km2. Dužina otoka
iznosi 16 km, a prosječna širina 8 km, dok mu dužina
razvedene obale iznosi 76,6 km.


Prema mišljenju geologa, Jadranska zavala nastala
je negdje između oligocena i miocena. Općenito možemo
reći da otok Vis predstavlja antiklinalu, u čijoj se jezgri
nalaze otvorene naslage iz geološkog perioda Malina,
dok pobočne dijelove grade naslage donje i gornje
Krede. Antiklinala se pruža smjerom istok-zapad i tone
prema istoku. Na otoku se ističu dvije gorske kose i dvije
udoline. Na dnu sjeverne udoline smjestila se luka
Vis, a na dnu južne luka Komiža. Najviša točka na otoku
Visu je vrh Hum (587 m) i sv. Duh (564 m), a nalaze
se na zapadnom dijelu otoka. Dakako, Vis je bogat i
kraškim fenomenima koji su tipični za vapnenastu pod


3. PEDOLOŠKE ZNAČAJKE
Matični supstrat otoka Visa izgrađen je u geološkim
razdobljima: Jure, Krede, Tercijara i Kvartara. Jura je
veoma malo zastupljena i predstavljena bazičnim eruptivima,
dijabazom i spilitima, koje nalazimo u okolici
Komiže, gdje nalazimo trijaske lapore, gips i eruptivni
tuf. Kredni sedimenti predstavljeni su karbonatnim
naslagama donje i gornje Krede i izgrađuju najveći dio
otoka Visa (preko 95%). Donjokredne naslage susrećemo
u komiškom zaljevu, a izgrađeni su od sivih brečastih
i sitnozrnih dolomita u kojima nalazimo uloške
žutih lapora s valuticama eruptiva. Dolomiti s lečama


logu, pa se stoga tu nalaze brojne pećine, razasute po ci


jelom otoku.


Južne obale otoka Visa uglavnom su položene i tu
nalazimo nekoliko uvala. Uvala Stinova karakteristična
je po izvorima pitke vode (vrulja). Na ovoj obali zapaža
se djelovanje regresivne erozije uslijed spuštanja zemljišta
i prodiranja mora. Na sjevernoj obali otoka
Visa, u njenom istočnom dijelu, nalazimo nekoliko
dubokih zaljeva, koji predstavljaju nekadašnja dolinska
ušća. Zapadno od viške luke pruža se veoma strma
obala i do 200 m nadmorske visine. Najizrazitija strmina
obale je kod Gradca, gdje među slojevima nalazimo
velike pukotine. Strminu obale naglašavaju veliki
odsječeni kameni blokovi visoki i do 30 m. Južne i zapadne
obale otoka Visa izložene su jakim vjetrovima,
koji podižu valove visoke i preko 3 m, koji udaraju u
obalu snagom od 3000 do 5000 km/cm2, što lomi obalu
i predstavlja važan čimbenik u oblikovanju obale otoka
Visa.


- Pedological Characteristical
vapnenaca izgrađuju središnji dio otoka Visa, pločasto
su uslojeni, a raspadanjem daju pržinast detritus. Kod
Komiže i u istočnom dijelu otoka Visa, susrećemo
kvartarne sedimente koje obilježavaju diluvijalne naslage.
Tla na otoku Visu možemo podijeliti na tla koja
susrećemo u poljima, docima i uvalama te na kraškim
obronačkim padinama.


Općenito, tla za šumsku proizvodnju su niske produktivnosti.
Većinom su to skeletna i skelotioidna tla i
nalaze se na jako inkliniranim terenima. Na ovim tlima
možemo vršiti obnovu šumske vegetacije pošumlja




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 59     <-- 59 -->        PDF

I_^L


|E


X´ VAPNENC1-;


:;tZ
´LT


K r^


E&
E&
VAPNENC
(VAPNENC


(


L& 1


-BAREM


, [je |


1


MZ ;


1


s


M
I


1 ^^H
U


1 V




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 60     <-- 60 -->        PDF

A. Tomašević: POVIJEST POŠUMLJAVANJA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9-10, CXX1 (1997), 515-526
vanjem odgovarajućim vrstama drveća i grmlja. Moradruštveno-
politički razlog migracije stanovništva otoka
mo naglasiti daje vrlo mnogo napuštenih antropogenih Visa, koja je bila očita. Ovako napuštene terase, kaje se
tala, koja su napuštena krajem XIX. i tijekom XX. stone
koriste za poljoprivrednu proizvodnju, bilo bi korisljeća.
Većinom su to terase na kojima se uzgajala vinono
privesti šumskoj kulturi, jer bi na taj način ozelenili
va loza, koja je propala pojavom filoksere a to je i prostor i dobili sve one koristi koje nam daje šuma.


4. KLIMATSKE ZNAČAJKE - Climate Characteristics
Klimatski elementi nekoga područja predstavljaju nje i mogućnost razvoja poljoprivrede otoka Visa), neznjegovu
klimu. Za razvoj tla i uzgajanje biljnih vrsta natne su razlike u temperaturama pa se slijedom toga
klimatski elementi su od najvećeg značenja, a posebno može zaključiti da su na otoku Visu termičke prilike gotemperature
i oborine, koje određuju granice mogućtovo
jednake. Klima je jadransko-mediteranska s nanosti
uzgoja pojedinih biljnih vrsta. Klimatske elemenglaskom
na tipičnu mediteransku klimu. Razdoblje
te i klimatske pojave donosimo u tablicama 1-5. U gramaksimalnih
oborina prisutno je u jesenskom i zimfu
1. prikazujemo klimadiagram za meteorološku poskom
razdoblju, te jedan sporedni maksimum u proljestaju
Komiža, a u grafu 2. za istu postaju prikazana je će, dok je minimum oborina prisutan u ljetnom razruža
vjetrova. doblju, kada se i javlja razdoblje ljetnih suša. Dakle, za


Između Komiže i Visa, prema podacima Instituta za klimu otoka Visa možemo reći daje mediteranska, ljeta
jadranske kulture i melioraciju krša iz 1976. god. (stasu
topla i suha, a zime blage i kišovite.


Tablica- Table 1


Srednje temperature zraka po godišnjim dobima ((C), 1981 - 1993.
Mean air temperaturesper seasons ((C), 1981 - 1993


Meterološki Godišnja doba
elementi Seasons
Meteorological Zima Proljeće Ljeto Jesen
elements Winter Spring Summer Autumn
Srednja stvarna
Mean real 10,0 18,3 24,1 14,3


Tablica-Table 2


Srednja mjesečna i godišnja relativna zračna vlaga (%), 1981 - 1993.
Mean monthly and annual relative air humidity (%,), 1981 - 1993.


Meterološki elementi Mjeseci /Months Srednja
godišnja
Meteorological elements I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII
Srednja stvarna
Mean annual


Mean real 70 68 68 65 64 61 56 58 63 68 69 68
Srednja vrijednost po
godišnjim dobima zima = 68,7 proljeće = 63,3 ljeto = 59,0 jesen = 68,3
65


Mean values per seasons winter = 68,7 spring = 63,3 summer = 59,0 autumn == 68,3


Mjesečni i godišnji broj dana s relativnom vlagom zraka Broj dana u
The monthly and annual number of days with relative air humidity periodu praćenja


Količina vlage (u 14h) Mjeseci Number of
Amounth of humidity Months days in the
(at 14.00 hours)
< 30%
I10
11
18
III
22
IV
13
V
18
VI
17
VII
26
VIII
31
IX
13
X
9
XI
2
XII
9
monitoring
period
188
> 80% 71 64 63 21 18 11 2 5 11 40 50 63 419




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 61     <-- 61 -->        PDF

A. Tomašević: POVIJEST POŠUMLJAVAN.IA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9 10. CXX1 (1997), 51S-526
Tablica-Table 3


Srednja mjesečna i godišnja količina oborina, mm (1981 - 1993.)
Meanmonthly and annual amount of percipitation, mm (1981 - 1993.) Godišnje


Mjeseci Annual


Months


I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII


Srednji zbroj


Mean total 58,5 67,1 66,5 51,6 23,9 40,4 16,7 11,4 43,9 59,8 83,9 74,8


Srednja količina oborina 598,5


po godišnjim dobima zima = 64,0 proljeće = 38,6 ljeto = 24,0 jesen = 72,8


Mean precipitation per winter = 64,0 spring = 38,6 summer = 24,0 autumn = 72,8


seasons of the year


Srednji broj dana s količinom oborine, mm
Mean number of days with amount of precipitation, mm


(0,1 mm 7,3 7,8 8,6 7,4 6 5,9 2,8 2,5 5,2 6,8 9,7 7,8 77,8
( 10,0 mm 1,6 2,1 2,1 1,5 0,7 1,3 0,4 0,3 1,6 2,1 2,8 2,1 18,6
(20,0 mm 0,7 1,1 0,8 0,8 0,1 0,5 0,2 0,1 0,6 1,1 1,1 1 8,1


Srednji broj dana oborine koja je dala 0,1 mm
Mean number of days with precipitation of 0,1 mm
s kišom
with rain 7,2 7,8 8,6 7,4 6 5,9 2,8 2,5 5,2 6,8 9,7 7,8 77,7
sa snjegom
with snow 0,6 0,3 0,1 1,0


Tablica -Table4


Srednji broj dana s atmosferskim pojavama (1981 - 1993.)
Mean number of days with atmosferic occurences (1981 - 1993.)
Mcterološke pojave Mjeseci
i elementi Months Godišnje
Meteorological occurents I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Annual
and elements
s snježnim pokrivačem 1 cm
with snow cover 0,2 0,2
s maglom
with fog 0,5 0,2 0,1 0,3 0,2 0,2 1,5
s rosom
with dew 7,2 5,4 4,9 2,9 2,2 1,1 0,9 0,4 2,6 4,1 4,8 6,1 42,6
s mrazom
with frost 0,2 0,2
. s jakim vjetrom
(6-lObofora)
with strong wing 1,5 0,8 2,4 2,5 1,8 0,5 0,6 0,7 0,6 1,1 0,8 1,2 14,5
(6- 10 Beaufort)
s olujnim vjetrom
(10 i višebofora)
with strong wing 0,5 0,2 0,4 0,2 0,2 0,1 0,1 0,1 1,8
(10 or more Beaufort)




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 62     <-- 62 -->        PDF

A. Tomašević: POVIJEST POSUMLJAVANJA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997), 515-526
Mjesečni kišni faktor prema M. Gračaninu
otok Vis (meteorološka postaja Komiža)


Tablica -Table 5. Mjesečni kišni faktor prema M. Gračaninu za otok Vis


Razdoblje Srednje mjesečne Srednja mjesečna Mjesečni kišni Klimatska
praćenja oborine temperatura faktor oznaka po
1981-1993. mm °C Kfm* Gračaninu
Siječanj 58,5 9,4 6,2 semihumidna
Veljača 67,1 9,1 7,4 humidna
Ožujak 66,5 11,4 5,8 semihumidna
Travanj 51,6 14,5 3,6 semiaridna
Svibanj 23,9 18,6 1,3 periaridna
Lipanj 40,4 21,9 1,8 aridna
Srpanj 16,7 25,3 0,7 periaridna
Kolovoz 11,4 25,2 0,5 periaridna
Rujan 43,9 21,9 2,0 aridna
Listopad 59,8 18,4 3,3 aridna
Studeni 83,9 13,6 6,2 semihumidna
Prosinac 74,8 10,8 6,9 humidna


Klimatski dijagram prema H. Walteru
iraf 1


a) Meteorloška stanica


b) Nadmorska visina (m)


c) Broj godina (razdoblje motrenja (1981-1993)


d) Srednja godišnja temperatura zraka(°C)


e) Srednja godišnja količina oborina (mm)


f) Srednji mimimum temperature zraka naj


hladnijeg mjeseca
g) Apsolutni minimum temperature zraka
h) Srednji maksimum temperature zraka najto


plijeg mjeseca


i) Apsolutni maksimum temperature zraka


j) Srednje kolebanje (amplituda) temperature


zraka
k) Srednje mjesečne temperature zraka
1) Srednje mjesečne količine oborima
o) Vlažno razdoblje
p) Suho razdoblje
r) Mjeseci s apsolutnim minimumom tempera


ture zraka ispod 0°C




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 63     <-- 63 -->        PDF

A. Tomašcvić: POVIJEST POSUMLJAVANJA NA OTOKU VISU
Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997), 515-526
RUŽA VJETRA


Postaja KOMIZA
Razdoblje 1981 - 1993. graf 2


ENE
WSW ESE
Tablica Table
6.
Jačina, b
Cestina, %
N
1,7
15,1
NNE
2
12,5
NE
1,9
11,3
ENE
2,6
3,8
E
2,7
4,4
Tablica kontingencije
ESE
3,2
3,7
SE
2,9
9,7
SSE
2,6
3,5
S
2,1
3,8
SSW
2,1
6,1
SW
1,9
4,1
WSW
2,3
1,5
W
1,8
3,9
WNW
2,3
1,4
NW
2,1
7,7
NNW
1,9
5,6
Tišina
2
FITOCENOLOSKA PRIPADNOST OTOKA VISA
Phytocenological Classification of Island Vis


Kao pripadnik srednjodalmatinske skupine otoka,
Vis se u biljno-zemljopisnom pogledu nalazi u eumediteranskoj
zoni. Ovo područje obilježeno je jedinstvenom
klimatogenom vegetacijom zimzelenih šuma i njihovim
devastiranim i degradiranim oblicima reda
Quercetalia ilicis. Na temelju dosadašnjeg poznavanja
sastava i grade vazda zelene šumske vegetacije u našem
priobalju, Trinajstić (1985) je u fitogeografskom
pogledu raščlanio mediteransku regiju:


I. Mediteransko-litoralni vegetacijski pojas
1.
Stenomediteranska vegetacijska zona šuma
divlje masline (Olea-Ceratonion)
2.
Eumediteranska vegetacijska zona šuma crnike
(Quercion ilicis p.p.)
II. Mediteransko-montani vegetacijski pojas
1.
Hemimediteranska vegetacijska zona mješovitih
šuma crnike i crnog graba {Quercion ilicis
p.p.)
Stenomediteranskoj vegetacijskoj zoni pripada uski
pojas najkseroternijeg dijela našeg priobalja (usp.
Trinaj stić 1984). Najveća prostranstva zauzima na
otoku Lastovu.


Eumediteranska vegetacijska zona zauzima razmjerno
veliko prostranstvo na našoj obali i zastupljena
je sa četiri šumske zajednice. U potpuno zimzelenom
dijelu zastupljena je čista jadranska šuma crnike Myrto-
Quercetum ilicis (= Quercetum ilicis adrioprovinciale).


Ova biljna zajednica razvija se do 250 m nadmorske
visine na sjevernim stranama, odnosno 350-400 (550)
na prisojnim stranama. Viši dijelovi jadranskih otoka
pripadaju hemimediteranskoj vegetacijskoj zoni, gdje




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 64     <-- 64 -->        PDF

A. Tomašević: POVIJEST POŠUMLJAVANJA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997), 515-526
dolazi mješovita vegetacija crnike i crnog graba
(Quercion ilicis p.p.) iznad 250 m nad morem na osojnim
stranama, odnosno iznad 350-400 (550) metara iznad
mora na prisojnim stranama. Dakle, na otoku Visu
susrećemo se sa dvije glavne šumske zajednice. U eu


mediteranu s biljnom zajednicom Myrto-Quercetum
ilicis na prisojnim stranama i Ostryo-Quercetum ilicis
Trinajstić (1965) 1974 na osojnim stranama. Za detaljnije
upoznavanje navedene dvije šumske zajednice
upućujemo čitatelje na rad prof.dr.sc. Ive Trinajstića.


6. POŠUMLJAVANJE NA OTOKU VISU - Reforestacion on Island Vis
Moramo zaključiti da većih i organiziranih pošumljavanja
na otoku Visu nije bilo, tj. takvi radovi nisu u
stručnoj literaturi zabilježeni. Dakako, bilo je pošumljavanja
koja su obavljali prosvjetni radnici s đacima
osnovnih i građanskih škola, što je u smislu pravih i
stručno organiziranih pošumljavanja zanemarivo. Ipak
ih je vrijedno zabilježti i pohvaliti, no, na žalost, ne raspolažemo
njihovim imenima. To će biti jedan od naših
budućih zadataka, jer se nadamo da će se u tom smislu
na otoku Visu ubuduće više raditi, a bit će i prilike da se


o tim radovima piše, kao i o prosvjetnim radnicima koji
su kao pioniri organizirali prve radove na pošumljavanju
otoka.
Početkom druge polovice ovog stoljeća, točnije
1955. godine, na otoku Visu, su za potrebe tadašnje ratne
mornarice pošumljavanja vršena u organizaciji srednje
Šumarske škole za KRŠ u Splitu, kao praktičan rad
učenika. Moramo reći da su izvršeni radovi bili plaćeni,
pa su i škola i nastavno osoblje i sami đaci imali i materijalne
koristi. Imamo podatak daje u prosincu 1955.
na pošumljavanju sudjelovalo svih 140 učenika sa svim
profesorima dipl. inženjerima šumarstva. Te godine radilo
se na nekoliko lokacija na otoku i to:


- nadomak mjesta Visa, uvala Stonca
- kod Komiže, sjeverozapadni dio (na rtu)
- u središtu otoka, Vela Glava
Terenske radove vodio je tadašnji profesor Šumarske
škole za KRŠ u Splitu, gospodin Oskar P i š k o r i ć,
diplomirani inženjer šumarstva, koji je ujesen 1956.
godine utvrdio daje uspjeh preživaljavanja zasađenih
biljaka alepskog bora iznosio preko 90%. Tako dobar


uspjeh ponukao je tadašnju komandu ratne mornarice
da Srednjoj Šumarskoj školi za KRŠ u Splitu povjeri
daljnje radove na otoku Visu i na drugim lokacijama
koje su bile zanimljive za ratnu mornaricu. Tako su đaci
i profesori šumari vršili pošumljavanja na otoku Lastovu,
poluotoku Pelješcu i u neposrednoj blizini Splita.


Kada je tadašnja ratna mornarica sklopila i drugi
ugovor o pošumljavanju, radovi su obavljani na otoku
Visu u predjelu Češke vile, te u unutrašnjosti otoka uz
put Vis-aerodrom. Tada se pošumljavao i otok Biševo.
Pošumljavanje je obavljano i na lokalitetu Žena Glava,
te lokaciji Smokova. Prema opažanjima inženjera Oskara
Piškorića na dijelu predjela Češka vila pošumljavanje
je obavljeno na nasutom terenu na kojem je alepski
bor godišnje rastao u visinu i do jednog metra, pa se
tako za četiri godine formirala šumica alepskog bora visine
oko četiri metra.


Organizator radova na terenu bio je inž. Oskar
Piškorić , dok su voditelji radova s đacima bili sljedeći
profesori, dipl. inženjeri šumarstva: Nikica Vuče
t i ć, Ante Bi 1 andžić, Branimir Marinković i
godine 1960. u prosincu Ante Tomašević.


Nabavu i otpremu sadnog materijala obavljao je inž.
Boris Giperborejski, dok je ugovaranje poslova s
ratnom mornaricom obavljao tadašnji direktor škole
inž. Bogdan D e r e t a.


Sadnja je vršena s biljkama golog korijena: alepski
bor i nešto običnog čempresa, te žir crnike pod motiku,
a po zapažanjima inž. O. Piškorića , crnika je dala
dobar uspjeh.


Slika 1. Kultura alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) Vis, uvala Slika 2. Kultura alepskog bora (Pinus halepensis Mili.) Vis, uvala
Stonca Stonca. Premjeravanje sastojine
(Foto: A. Tomašević (Foto: A. Tomašević




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 65     <-- 65 -->        PDF

A. Tomašević: POVIJEST POŠUMLJAVANJA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9- I0.CXXI (1997), 515-526
7. NOVIJA POŠUMLJAVANJA - New Reforestracion
Od 1960. godine nemamo organiziranog rada na
pošumljavanju otoka Visa. U sklopu zadatka BIOLOŠKE
MELIORACIJE DEGRADIRANIH I DEVASTIRAN
IH TERENA MEDITERANA ISUBMEDITERANA
HRVATSKE, Uprava šuma Split na prijedlog dr.
sc. Ante Tomašev ića, uspostavila je 1995. godine
pokusnu plohu na otoku Visu, na lokalitetu Zaravničić,
u obliku latinskog kvadrata veličine 60 x 60 m. Tom
prilikom zasadili smo 144 biljke običnog čempresa i
144 biljke atlanskog cedra, te isti broj navedenih biljaka
kojima je kod sadnje dodavan vodosprem. Svrha
pokusa sastoji se u tome da se vidi u kojoj mjeri vo


Šumarija "Split" - Forest district "Split"


dosprem utječe na prevladavanje ljetnih suša na
zasađene biljke. Bilo bi korisno unositi vrste cedrova,
grčku jelu, arizonski čempres, brucijski bor, primorski
bor, kao i druge vrste za koje pretpostavljamo da bi datim
uvjetima mogle uspijevati. Ovdje ne smijemo zaboraviti
i divlju maslinu (Olea europea var. oleaster
Fiori), jer je divlja maslina vrsta koja u uvjetima krša,
na određenim lokacijama, može dobro uspijevati.
Pogrešno je mišljenje daje maslina poljoprivredna vrsta!
To je vrsta koja zavrijeđuje više pozornosti nas
šumara, iz prostog razloga što maslina obavlja sve
funkcije korisne biljke i koja živi više stotina godina.


Šumski predjel Uvala Stonca - otok Vis - Forest region Uvala Stonca island Vis
Tablica 7: Sastojinska struktura za alepski bor (Pinus halepensis Mili.)
Table 7: Stand struetur for Aleppo Pine (Pinus halepensis Mill.)


Distribucija prsnih promjera


di ni
cm kom.
10 19
12 27
14 40
16 36
18 53
20 46
22 48
24 43
26 58
28 25
30 22
32 19
34 13
36 10
38 3
40 2
42 1
Ukupno: 465


Visinska
krivulja N
m kom
7,1 19
8,1 27
8,8 40
9,5 36
10,0 53
10,4 46
10,8 48
11,1 43
11,4 58
11,7 25
11,9 22
12,1 19
12,3 13
12,4 10
12,6 3
12,7 2
12,8 1
465


Obračun sastojinske strukture
G


2


m0,15
0,31
0,62
0,72
1,35
1,45
1,82
1,95
3,08
1,54
1,56
1,53
1,18
1,02
0,34
0,25
0,14


18,99


V


3


m0,21
0,54
1,50
2,28
5,14
6,35
8,92
10,34
17,51
9,24
9,76
9,96
7,94
7,03
2,41
1,81
1,02


101,96




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 66     <-- 66 -->        PDF

A. Tomašević: POVIJEST POSUMLJAVANJA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997), 515-526
Šumarija "Split" - Forest district "Split"
Šumski predjel Uvala Stonca - otok Vis - Forest region Uvala Stonca island Vis
graf 3. Krivulja rasta srednje visine
Graph. 3. Growth curve of mean height


Sastojinska visinska krivulja


16
14
Vrsta: Alepski bor
©
E
12
10
© ©
©
©
©
©
od
c
>
8
6
©
4
2
0
10 15 20 25 30
Prsni promjer - cm
8. ZAKLJUČCI Conclusions


©
©
©
©
©
©
©
©
©
m


Izmjerene visine ©


Izjednačena
visin. krivulja


35 40


U prošlosti na otoku Visu se gotovo ništa nije radilo
na pošumljavanju viških goleti.


Prvi koji su pokušali raditi na tom plemenitom poslu
bili su prosvjetni radnici i učenici osnovne i građanske
škole na otoku Visu.


U vremenu od 1955-1960. godine, na pošumljavanju
otoka Visa radila je Srednja Šumarska škola za KRŠ
iz Splita sa svojim profesorima, inženjerima šumarstva,
na lokalitetima: uvala Stonca, Šupuzina, Češka vila,
Vela Glava, Žena Glava, Smokova, kod Komiže, te na
otočiću Biševo.


Prema tadašnjim zapažanjima gosp. inž. Oskara Piškorića
uspjeh tih radova bio je vrlo dobar, što i danas
potvrđuje stanje tih kultura.


Na lokalitetu uvala Stonca kultura je stara 41 godinu
i njena drvna masa iznosi 101,96 m3. Godišnji prosječni
prirast iznosi 2,49 m3.


Najveća visina izmjerena je 15,00m


Najniža visina izmjerena je 7,00 m


Srednji promjer stabla iznosi 21,8 cm.
Broj stabala po hektruu41 godini starosti je 465.
Prilikom pošumljavanja sadeno je 5000 sadnica


alepskog bora i nešto žira crnike.
Hrvatske šume gospodare na otoku Visu površinom
od 1.701 ha šuma i šumskog zemljišta.
Trebalo bi da otok Vis osim lugara ima i barem 2-3
radnika za obavljanje šumskouzgojnih i drugih radova
vezanih uz šumarsku struku.
Započete pokuse na lokalitetu "Zarovničić" trebalo
bi ponoviti, jer nam prvo pošumljavanje nije uspjelo.
Neuspjeh ovog pokusa, u smislu preživljavanja atlanskog
cedra i običnog čempresa, sigurno leži i u objektivnim,
ali u subjektivnim razlozima.
Sigurno je da naš "Covo " čuva Vis i njegov akvatorij,
kao i cijelu našu obalu, što moraju znati svi oni koji
bi posegli za našim prostorima.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 67     <-- 67 -->        PDF

A. Tomašcvić: POVIJEST POSUMLJAVANJA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997), 515-526
LITERATURA - Literature


Adamovic , L., 1911: Biljno geografske formacije Rauš,Đ. , 1987: Šumarska fitocenologija, Zagreb.


zimzelenog pojasa Dalmacije, Hercegovine i Škorić , A., 1979: Tipovi tala, Sveučilišna naklada
Crne Gore. Rad Jugosl.Akad. 188, 1-54.


LIBER, Zagreb.
An i c h, S., 1867:Otok Vis (Lissa) Zadar.


Trinaj stić, I., 1985:
Bertović , S., 1975:Prilog odnosa klime i vegetacije


Fitogeografsko-sintaksonomski pregled vazdazelene
u Hrvatskoj. Acta biologica VII/2, 89-2/5.


šumske vegetacije razreda Quercetea ilicis Br.


Borović, J., S. Marinčić, P. Rafaneli, P. MuBl.
u Jadranskom primorju Jugoslavije. "Poljožić
, 1967/68: Geološka karta otoka Visa. Instiprivreda
i šumarstvo", XXXI, 2-3, 71-96,
tut za geološka istraživanja Zagreb. Titograd.


Božanić-Bezić , N., 1974: Vis-Monografija, SpekTrinajstić
, I., 1986: Fitogeografsko raščlanjenje
tar, Zagreb. šumske vegetacije istočnojadranskog sredozem


Fio , O., 1966:Odjek pomorske bitke kod Visa 1866. nog područja - polazna osnovica u organizaciji
god. u tadašnjim novinama. Zagreb. gospodarenja mediteranskim šumama. Glas.
šum. pokuse, posebno izdanje 2: 53-67, Zagreb.


Fukarek,P , 1977: Granice i podjela jadranskog krškog
područja na osnovu prirodne vegetacije. Tomašević , A., 1986: Rekultivacija kraških goleti
Šum. list 10-12/77,417-435. pošumljivanjem u SR Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse,
posebno izdanje 2: 147-160, Zagreb.


Horvat , A., 1965:Melioracije degradiranih šumskih
terena, svezak I. Krš, skripta, pp. 178, Zagreb. Tomašević , A., 1990: Podrivanje kao prva faza pripreme
tla za pošumljavanje. Glas.šum. pokuse


Horvatić, S., 1958:Tipološko raščlanjenje primorske


26: 393-404, Zagreb.
vegetacije gariga i borovih šuma. Acta Bot.
Croat. 17:7-78. Tomašević , A., 1993: Pinija(PinuspineaL.) kao vrsta
za pošumljavanje krasa. Šum. list 6-8: 225


Institut za Jadranske kulture i melioracije krša-Split,


235.
1976: Stanje i mogućnost razvoja poljoprivrede
otoka Visa. Topić, V, 1990: Prirast nekih vrsta četinjača na submediteranskom
kraškom području Dalmacije.


Kranjce vi ć, S.S., 1975: Pjesme-drugo izdanje. Iz


Šum. list 11-12: 441-450.


davačko knjižarsko poduzeće MLADOST,
Zagreb. Vidaković,M. , 1982: Četinjače morfologija i varijabilnost,
Zagreb.


Prpić , B., 1986: Odnos hrasta crnike i nekih njegovih
pratilaca prema vodi i svijetlu. Glas. šum. pokuse,
posebno izdanje 2: 69-77.


SUMMARY: The paper contains general data on the island of Vis in terms of historical
events, geology, pedology, climate and vegetation. Vis is the southernmost of the central
Dalmatian islands. Inhabited in the neolithic period, the island witnessed turbulent history.
Derived from ISSA, a preindoeuropean name, the word Vis probably means a fortified
place. The first Illyrian state was established by lonius in the 5th and 6th centuries B. C.


By its geography, Vis belongs to central Dalmatia, between 43° 0´ and 43°5´ northern
latitude. The distance from the mainland is 45 km, and from the nearest place on the island
Hvar only 18 km with the Vis Channel between. Total area of the island is 91.6 km2,
the length 16 km, average width 8 km, and the length of the meandering coast 76.6 km.


Geologically, the Adriatic Bay may have been formed somewhere between Miocene
and Oligocene. Vis may present the anticlinal in whose center there are open malm layers,
and the lateral parts are built with the upper and lower Cretateous layers. The highest
point of the island is Hum (587 m) and St. Ghost (564 m), both in the west part. Abounding
in karstphenomena, Vis has numerous caves all around the island.


Southern and western coasts are exposed to strong winds that raise waves more than 3
m high, striking the land at a speed of 3 to 5 thousand km/cm2, the land-crushing power
presenting an important factor in the formation of the island´s coast.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 68     <-- 68 -->        PDF

A. Tomašević: POVIJEST POŠUMLJAVANJA NA OTOKU VISU
Šumarski list br. 9-10, CXXI (1997). 5 15-526
The parent rock of Vis was created in the geological periods of Jurassic, Cretateous,
Tertiary and Quaternary. Jurassic is little presented by the basic eruptive rocks, diabase
and spilits found in the vicinity of Komiža, found together with the Triassic marls, gypsum
and erruptive tufa. Cretaceous sediments are presented by the carbonate layers of the upper
and lower Cretaceous and they build the major part of the island (95%). The soils may
be divided in those found in the fields, dales and bays, and those on the karst hillslopes.


The soils are generally poor for any forest production. They are mainly skeletal and
skeletioid, over strongly inclined terrains. There are very many anthropogenetic soils that
were deserted by the end of the 19th and 20th centuries. These are mainly terraces where
people grew grape wine, later destroyed by wine pest and also for social and political reasons.
Uninteresting to agriculture, these abandoned terraces could be planted with forest
trees, to bring green vegetation to the area, with all benefits forests can provide.


The climate is Adriatic, typically Mediterranean. The period of maximum rainfall is in
the autumn and winter, with an additional maximum in the springtime. The minimum
rainfall is in the summers, which is mostly the time of summer droughts.


The characteristic vegetation of the island are evergreen forests with its devastated
and degraded forms of the Quercetalia ilicis order. Guided by the to date knowledge of the
composition and structure of the evergreen forest vegetation of our coastland, Trinajstić
(1985) divided the Mediterranean region phytogeographically in the following way:


I. The Mediterranean-littoral
vegetation belt
1 .Stenomediterranean vegetation zone of the wild olive forests
(Olea-Ceratoniaon)


2.Eumediterranean vegetation zone of the evergreen oak


(Quercion ilicis p.p.)
//. The Mediterranean-montane vegetation belt
1 .Hemimediterranean vegetation zone of mixed evergreen
oak and black hornbeam forests (Quercion ilicis p.p.).
Upon my suggestion, the Split forest management laid in 1995 in Zaravničić a 60x60m
large experimental plot in the form of Latin square. We then planted 144 seedlings of
Cypress and 144 of Atlantic Cedar, and the same number of each plant so that they were
supplied with a water reserve. The experiment was done to see to what degree would it
help the plants in overcoming the summer droughts. Besides the Aleppo Pine, Common
Cypress, and the Atlantic Cedar, it would be useful to introduce other cedars, Greek Fir,
Arizona Cypress, Brucian Pine, Maritime Pine, and other species that are supposed to
thrive on the island. We should not forget to mention the wild olive (Olea europea var
oleaster Fiori), as it is the species that can very well grow in karst conditions. Wrongly
considered only an agricultural species, olive deserves more consideration in karst afforestation,
simply because it performs all the functions of a useful plant that has survived
over many hundreds of years.
Throughout its history, there had been almost never any afforestation on the island of
Vis. The first tree planting was done near the town of Vis, by the teachers and professors of
the civil and primary schools. From 1955 until 1960, in some parts of the island students
and professors of the Secondary forestry school for karst planted Aleppo Pines, a few
Cypresses, and the acorn of the evergreen oak. The Stonac Bay was afforested in 1955 by
planting one-year-old seedlings of the Aleppo Pine, bare-rooted, 5000/ha. Table 9 contains
data on the structure of this culture. Today, age 41, wood mass is 101.96 mVha, annual
mean increment 1.49 m\ the tallest tree 15 m, the shortest 7 m, with the mean tree diameter
21.8 cm. There are 465 trees on one hectare, and the basal area is 18.99 m\
According to the observation of the organizer of these afforestation operations Mr.
Oskar Piškorić, B.Sc. in forestry engineering, who started work as a young engineer, the
work has been successful. It is demonstrated by the present condition of the Aleppo Pine
cultures planted between 1955 and 1960.