DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 58 <-- 58 --> PDF |
A. Tomašević: POVIJEST POŠUMLJAVANJA NA OTOKU VISU Šumarski list br. 9-10.CXXK 1997). 515-526 skim gradom. Hrvatske plemićke obitelji imaju na Visu svoje posjede i lijepe kuće u luci sv. Jurja, današnji Vis, gdje žive obitelji: Hektorović, Lučić, Jakša, Gazarović i druge. Mlečani 1647. godine iz Hrvatskog primorja preseljavaju stanovništvo na Vis i druge otoke, dajući im razne povlastice, zemljište i oslobađaju ih bilo kakvih davanja, osim desetine prihoda Komuni. Mirom u Kampoformiju 1797. godine, Vis je došao pod vlast Austrije, da bi 1805. godine mirom u Požunu potpao pod Francusku. Mirom u Schönbrunnu 1809. godine Francuska gospodari cijelim Jadranom od Trsta do Bara. Od 1812. godine Vis drže Englezi, da bi ga 1815. godine predali Austriji. Naši zapadni susjedi Talijani napadaju na Vis svojom flotom 1866. godine, i 18. srpnja iste godine Talijanska i Austrougarska flota sukobljava se u akvatoriju Visa, gdje Austrougarska flota pobjeđuje jaku talijansku armadu. Ne smijemo zaboraviti da su na austrougarskim ratnim brodovima posade bile uglavnom regrutirane iz Hrvatske, pa s pravom možemo reći daje i ta bitka bila borba našeg čovjeka, "Naš čovo", za naše more i našu opstojnost. Vis je bio i ostao dominantan otok u Jadranu od svoga postanka do dana današnjega, i bit će i u budućnosti čuvar hrvatskog akvatorija. Općini Vis pripadaju i manji školji: Ravnik, Budkovac, Kambur i greben Barjaci; jugozapadno od Visa nalazi se otočić Biševo, koji također pripada općini Vis. 2. ZEMLJOPISNA I GEOLOŠKA OBILJEŽJA OTOKA VISA Geographic and Geological Characteristics of Island Vis Svojim zemljopisnim položajem, otok Vis pripada srednjodalmatinskoj skupini otoka i nalazi se između 43°0´ i 43° 5´ sjeverne širine. Od kopna RH udaljen je oko 45 km, a od najbližeg mjesta na otoku Hvaru udaljen je svega 18 km i tu ga razdvaja široki viški kanal. Ukupna površina Visa iznosi 91,60 km2. Dužina otoka iznosi 16 km, a prosječna širina 8 km, dok mu dužina razvedene obale iznosi 76,6 km. Prema mišljenju geologa, Jadranska zavala nastala je negdje između oligocena i miocena. Općenito možemo reći da otok Vis predstavlja antiklinalu, u čijoj se jezgri nalaze otvorene naslage iz geološkog perioda Malina, dok pobočne dijelove grade naslage donje i gornje Krede. Antiklinala se pruža smjerom istok-zapad i tone prema istoku. Na otoku se ističu dvije gorske kose i dvije udoline. Na dnu sjeverne udoline smjestila se luka Vis, a na dnu južne luka Komiža. Najviša točka na otoku Visu je vrh Hum (587 m) i sv. Duh (564 m), a nalaze se na zapadnom dijelu otoka. Dakako, Vis je bogat i kraškim fenomenima koji su tipični za vapnenastu pod 3. PEDOLOŠKE ZNAČAJKE Matični supstrat otoka Visa izgrađen je u geološkim razdobljima: Jure, Krede, Tercijara i Kvartara. Jura je veoma malo zastupljena i predstavljena bazičnim eruptivima, dijabazom i spilitima, koje nalazimo u okolici Komiže, gdje nalazimo trijaske lapore, gips i eruptivni tuf. Kredni sedimenti predstavljeni su karbonatnim naslagama donje i gornje Krede i izgrađuju najveći dio otoka Visa (preko 95%). Donjokredne naslage susrećemo u komiškom zaljevu, a izgrađeni su od sivih brečastih i sitnozrnih dolomita u kojima nalazimo uloške žutih lapora s valuticama eruptiva. Dolomiti s lečama logu, pa se stoga tu nalaze brojne pećine, razasute po ci jelom otoku. Južne obale otoka Visa uglavnom su položene i tu nalazimo nekoliko uvala. Uvala Stinova karakteristična je po izvorima pitke vode (vrulja). Na ovoj obali zapaža se djelovanje regresivne erozije uslijed spuštanja zemljišta i prodiranja mora. Na sjevernoj obali otoka Visa, u njenom istočnom dijelu, nalazimo nekoliko dubokih zaljeva, koji predstavljaju nekadašnja dolinska ušća. Zapadno od viške luke pruža se veoma strma obala i do 200 m nadmorske visine. Najizrazitija strmina obale je kod Gradca, gdje među slojevima nalazimo velike pukotine. Strminu obale naglašavaju veliki odsječeni kameni blokovi visoki i do 30 m. Južne i zapadne obale otoka Visa izložene su jakim vjetrovima, koji podižu valove visoke i preko 3 m, koji udaraju u obalu snagom od 3000 do 5000 km/cm2, što lomi obalu i predstavlja važan čimbenik u oblikovanju obale otoka Visa. - Pedological Characteristical vapnenaca izgrađuju središnji dio otoka Visa, pločasto su uslojeni, a raspadanjem daju pržinast detritus. Kod Komiže i u istočnom dijelu otoka Visa, susrećemo kvartarne sedimente koje obilježavaju diluvijalne naslage. Tla na otoku Visu možemo podijeliti na tla koja susrećemo u poljima, docima i uvalama te na kraškim obronačkim padinama. Općenito, tla za šumsku proizvodnju su niske produktivnosti. Većinom su to skeletna i skelotioidna tla i nalaze se na jako inkliniranim terenima. Na ovim tlima možemo vršiti obnovu šumske vegetacije pošumlja |