DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1997 str. 6 <-- 6 --> PDF |
S. Matić, I. Anić, M. Oršanic: PODIZANJE. NJEGA I OBNOVA ŠUMA KAO TEMELJNI PREDUVJETI... Šumarski list br.9-10. CXX1 (1997). 463-472 U šumama toga područja pridolazi i veći broj bjelogoričnih vrsta drveća i poludrveća, pratitelja hrastova crnike i medunca. Spomenut ćemo najinteresantnije vrste s uzgojnog gledišta: crni jasen (Fraxinus ornus), bjelograbić (Carpinus orientalis), crni grab (Ostrya carpinifolia), koprivić (Celtis australis), rašeljka {Prunus mahaleb), rogač (Ceratonia siliqua). Osim alepskog i crnog bora u mediteranskim šumama pridolaze crnogorične autoktone i aloktone vrste drveća kao što su brucijski bor (Pinus brutia), primorski bor (Pinus pinaster), pinj (Pinus pined), cedrovi (Ceclrus sp.), obični ili mediteranski čempres (Cupressus sempervirens) i dr. Promatramo li šume na Mediteranu sa šumsko-uzgojnog stajališta, možemo zaključiti kako su temeljne Slika 1. Prirodno pomlađivanje crnoga bora čiji pomladak osvaja površinu gologa krša Fig. 1. Natural regeneration of black pine with its young growth invading a bare karst area (Photo: I. Anić) je ili šikare, a one prelaze u neki od uzgojnih oblika (niski, srednji, visoki). Navedeni procesi najčešće se odvijaju u razdoblju od jedne (60 - 80 god.) do dvije ophodnje borovih sastojina što opet ovisi o stanišnim uvjetima. Ukoliko borova sastojina nije bila u stanju stvoriti prilike u tlu za povratak elemenata autoktone vegetacije, bor se može nesmetano prirodno pomladiti oplodnim sječama. Kod pojave elemenata autoktone vegetacije nužno je u određenoj dobi borovih sastojina ići u obnovu, koristeći se prirodnom sukcesijom uz unošenje sjemena ili biljaka autoktonih vrsta, najčešće hrastova, putem načela prirodne obnove (Slika 3). Zbog intenzivnog negativnog djelovanja biotskih i abiotskih čimbenika (čovjeka, stoke, požara) opisani procesi stalno su nazočni u područjima šuma crnike i medunca. Neprestano se formira goli krš, a njega ponovno osvajaju borovi kao pionirske vrste. Oni u većini sastojine hrasta crnike i medunca gotovo nestale u procesima degradacije izazvanim sječom, brstom i ispašom stoke te požarima. Konačni rezultat tih procesa je goli krš, na kojem se prirodno (progresivnom sukcesijom) ili umjetno (pošumljavanjem) obnavljaju borovi, i to alepski bor u eumediteranu i crni bor u submediteranu (Slike li 2). Borovi su pionirske vrste drveća. Široke su ekološke valencije (eurivalentne vrste) glede pedoloških prilika, posebice vlage tla. Pod borovim sastojinama tlo postupno poprima osobine koje su dostatne da se na njemu pojave elementi autoktone vegetacije u nekom od degradacijskih stadija ili uzgojnih oblika. Obično se kao podstojna etaža borovih sastojina formira makija ili šikara sastavljena od elemenata autoktone klimatogene vegetacije. Tijekom vremena bor postupno nestaje iz maki- Slika 2. Kultura alepskoga bora podignuta pošumljavanjem sadnicama na površini gologa krša Fig. 2. A culture of Aleppo pine raised with afforested seedlings in a bare karst area (Photo: I. Anić) slučajeva na svom razvojnom putu stradavaju od požara, a da prethodno nisu stvorili prilike za povratak elemenata autoktone vegetacije (Slika 4). To je dinamički proces progresije i regresije šumske vegetacije na Mediteranu. U različitim stadijima nalazimo ga na području cijele eumediteranske i submediteranske zone. Tamo gdje borovi ne dolaze prirodno ili pak dolaze subspontano (sjeverozapadni dio eumediterana i veći dio submediterana), nužno je da čovjek pošumljavanjem borovima ali i drugih vrsta crnogorice i bjelogorice, zaustavi proces degradacije staništa i omogući proces progresivne sukcesije šuma hrastova crnike i medunca. Površine šumskih kultura borova koje su podignute na području Mediterana nedvosmisleno na to ukazuju. Iz opisanih procesa proizlaze tri skupine postupaka iz područja uzgajanja šuma koje treba izvoditi na području Mediterana: |